Objavljeno u Nacionalu br. 783, 2010-11-16

Autor: Robert Bajruši

radnička inicijativa za smjenu vlade

Rušenje Jadranke Kosor u četiri koraka

vođe najvećih sindikata dogovorili su plan pritiska na izvršnu vlast: ako Vlada ne pristane na njihove zahtjeve, organizirat će generalni štrajk i provesti referendum o izborima

SLOŽNA BRAĆA
Ozren Matijašević
i Vilim Ribić, predsjednici Hrvatske
udruge sindikata i
Nezavisnog sindikata
znanosti i visokog
obrazovanja,
odlučili su ići do
kraja: ako Vlada
ne ispuni njihove
zahtjeve, spremni su
paralizirati državuSLOŽNA BRAĆA Ozren Matijašević i Vilim Ribić, predsjednici Hrvatske udruge sindikata i Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja, odlučili su ići do kraja: ako Vlada ne ispuni njihove zahtjeve, spremni su paralizirati državuMjesec dana nakon što je Ustavni sud onemogućio održavanje referenduma o Zakonu o radu, koji je tražilo 717.000 potpisnika, čelnici najvećih hrvatskih sindikata nalaze se u završnoj fazi pokretanja inicijative za smjenu vlade Jadranke Kosor. Ovih dana postignut je dogovor o svojevrsnom hodogramu kojim se u četiri koraka namjerava izvršiti pritisak na izvršnu vlast i organizirati generalni štrajk, a zatim zatražiti raspisivanje prijevremenih izbora, i to najvjerojatnije do Nove godine, dakle u idućh 45 dana.

Najprije će se od Vlade tražiti da ipak organizira referendum, a ako premijerka Kosor odbije zahtjev, u drugoj fazi slijede protestna okupljanja u svim većim gradovima. Treća faza je generalni štrajk koji bi započeo u predbožićno vrijeme, a kulminacija treba uslijediti oko Nove godine, kada sindikalni šefovi planiraju organizirati referendum sa zahtjevom za raspisivanje izbora.


Kroz najviše dva tjedna, u subotu 20. ili 27. studenog, u Zagrebu će se na svesindikalnom saboru okupiti tisuću vodećih sindikalista iz pet glavnih središnjica (Savez samostalnih sindikata Hrvatske, Hrvatska udruga sindikata, Nezavisni hrvatski sindikati, Matica hrvatskih sindikata i Udruga radničkih sindikata Hrvatske), koji Vladi namjeravaju postaviti ultimatum koji se svodi na dilemu ili-ili: “Ili će se hitno promijeniti sadašnja ekonomska politika, zaustaviti rast nezaposlenosti i onemogućiti zarada koju ostvaruju uvozni lobiji i banke ili će doći do masovnog generalnog štrajka kakav je nedavno potresao Francusku.” Dopunski sindikalni zahtjev predstavlja i održavanje referenduma vezanog za Zakon o radu te ukidanje sadašnjeg Pravilnika o zaposlenima, međutim, u biti predstojećeg svesindikalnog sabora nalazi se pritisak na vladajuću koaliciju od koje se traži potpuna promjena ekonomske politike. Cjelokupni plan, počevši od zahtjeva da se građani ipak mogu izjasniti o (u međuvremenu povučenim) izmjenama Zakona o radu pa do najave generalnog štrajka i organizacije prikupljanja potpisa za rušenje Vlade, potvrda je sindikalnog ulaska u politiku.

SUMNJIČAV SDP
Iako najavljena
sindikalna akcija ide
u prilog opoziciji,
šefa SDP-a Zorana
Milanovića brine
mogućnost da se
sindikati uključe u
izbornu utrkuSUMNJIČAV SDP Iako najavljena sindikalna akcija ide u prilog opoziciji, šefa SDP-a Zorana Milanovića brine mogućnost da se sindikati uključe u izbornu utrkuZa sada isključivo putem pritiska na vlast, a nije isključena, iako se o tome još nije odlučivalo, opcija organiziranja lista koje bi sudjelovale na sljedećim parlamentarnim izborima, informacija je koju je Nacional dobio od jednog od sindikalnih lidera. “Ovaj put nema šanse da odustanemo jer situacija je sve lošija i prijeti nam kolaps. Ne volim špekulirati sa zahtjevima za prijevremenim izborima prije nego što počnemo pregovore s Vladom i vidimo hoće li prihvatiti naše zahtjeve, ali ako nećemo dobiti pozitivan odgovor, spremni smo na, za početak, generalni štrajk koji će, uvjeravam vas, paralizirati Hrvatsku”, rezolutno je upozorio sugovornik Nacionala. Posljednji podaci pokazuju kako su od približno 1,5 milijuna zaposlenih u Hrvatskoj njih 450.000 članovi sindikata, i većina je spremna stupiti u generalni štrajk.

Iako u vodstvima pet glavnih središnjica još uvijek ističu kako preferiraju politički dogovor s vlastima, izgleda da su počele provjere u kojoj mjeri je članstvo spremno podržati ideju o općoj obustavi rada. Dakako, ostaje otvoreno pitanje sposobnosti sindikata da uvjere članstvo kako je masovni štrajk u njihovu interesu. Ako bi se kao mjerilo uzelo 720.000 referendumskih potpisa, tada šansa postoji, iako manje zbog sindikalnog utjecaja, a mnogo više zbog širokog nezadovoljstva politikom sadašnje vlade. Trenutak u kojem je definitivno prevladalo razmišljanje kako sindikati moraju istupiti na političku scenu dogodio se kada je Ustavni sud odbacio mogućnost održavanja referenduma. Vođe sindikata su uvjereni kako je Vladimir Šeks utjecao na ustavne suce, koji su potom ignorirali zahtjeve gotovo 720 tisuća hrvatskih građana i odlučili spasiti Vladu od realne mogućnosti da javnosti pokaže kako ne podržava politiku premijerke Kosor.

Umjesto tog jednog referenduma koji bi vjerojatno bio neugodan, ali ne i presudan za opstanak Vlade, HDZ i njegovi koalicijski partneri uskoro bi se mogli suočiti s generalnim štrajkom, ali i zahtjevom da Vlada podnese ostavku i raspiše prijevremene izbore. Sindikati su za svoju inicijativu pokušali dobiti potporu Ive Josipovića, međutim predsjednik Republike ne želi ulaziti u sukob s premijerkom i Vladom. Josipović je načelno podržao mogućnost da se odbačeni referendum ipak održi, ali i on je svjestan kako su neki sindikalni zahtjevi neodrživi, poput inzistiranja na održavanju pune zaposlenosti ili pokušaja da se odbacio dio uvjeta na kojima inzistira Europska unija, uz naivno mišljenje kako će Hrvatska i u tom slučaju normalno nastaviti i završiti pregovore s Bruxellesom. Posljednjih tjedana predsjednik Republike diskretno posreduje između sindikata i Vlade, ali uglavnom tako što ga sindikalisti upozoravaju na slučajeve teških i dugotrajnih kršenja radničkih prava, a Josipović potom pokušava utjecati da mjerodavna ministarstva napokon riješe te probleme. Unatoč jedinstvenoj kritici politike HDZ-ove vlade, ostaje otvoreno pitanje u kojoj mjeri su jedinstveni lideri sindikalnog pokreta.

KOD PREMIJERKE U lipnju ove godine sindikati su
bili razjedinjeniKOD PREMIJERKE U lipnju ove godine sindikati su bili razjedinjeniPremda se nedavno pojavila informacija o tome da su se za vrijeme sastanka zamalo potukli Vilim Ribić i Mladen Novosel iz SSSH, riječ je o manje-više marginalnom incidentu, od kojega su kudikamo važnije razlike koje postoje između dvojice najutjecajnijih sindikalnih čelnika – Krešimira Severa i Ozrena Matijaševića. Najjednostavnije, Sever predstavlja zaposlene u državnoj upravi koji se žestoko opiru i ukidanju regresa i božićnica, a niti ne žele razgovarati o tome koliko su utemeljeni prijedlozi za smanjenje glomaznog i neefikasnog birokratskog aparata. S druge strane, Matijašević zastupa radnike iz proizvodnog sektora i industrije, a samo u posljednjoj godini njih oko 50.000 završilo je na burzi rada. O nesrazmjeru profitnog i neprofitnog sektora u Hrvatskoj govori podatak kako u javnim i državnim službama radi 120.000, a cjelokupni građevinski sektor, koji je jedan od temelja hrvatskog gospodarstva, ima samo 80 tisuća ljudi. Zbog takvog nesrazmjera, Matijašević je nedavno samostalno istupio zahtijevajući dolazak Međunarodnog monetarnog fonda, uz prijedlog smanjenja broja zaposlenih u državnoj upravi, s iznimkom vojske, policije, obrazovanja i školstva.

Razumije se da takve ideje nailaze na loše reakcije u sindikatima koji okupljaju službenike, a treba uzeti u obzir i privatne animozitete koji postoje između sindikalnih lidera, što se najbolje vidjelo u ljeto prošle godine. Tada je vlada Jadranke Kosor uvela porez na plaće (tzv. harač) i veći PDV, i Matijaševiću je postalo jasno da se otvara prostor za organiziranje otpora Vladi. Pomogli su mu i ostali sindikalisti, koji su se međusobno svađali ili zbog sumnjivih poslova čekali suđenje. Ana Knežević se kompromitirala makinacijama sindikalnom imovinom, a Sever i ostali vođe sindikata isključivo su se verbalno suprotstavljali vlastima, i Matijašević je vidio priliku za vlastitu promociju. U rujnu 2009. pokrenuo je niz prosvjeda u većim gradovima, ali zbog loših priprema stvar je propala. Matijašević očito ne zaboravlja poraz koji je doživio u rujnu 2009., kad je zbog uvođenja “harača” organizirao spomenute protuvladine demonstracije u Vinkovcima, Zagrebu, Rijeci i Splitu. No umjesto masovne podrške, na tadašnjim prosvjedima u prosjeku se okupilo jedva po nekoliko stotina nezadovoljnika. Tom prilikom Vlada je dobila i posrednu pomoć ostalih sindikalnih središnjica, koje su se zbog suparništva s HUS-om odbile pridružiti demonstracijama.

Današnje okolnosti su ipak drugačije, i među sindikatima vlada konsenzus oko toga da treba izvršiti snažan pritisak na HDZ-ovu vladu. Jadranki Kosor se ne vjeruje nakon što je prekršila dogovor s početka godine, prema kojem se Zakon o radu mogao promijeniti isključivo na temelju dogovora sindikata i poslodavaca. Iako je predsjednica Vlade obećala da se neće miješati, pustila je u proceduru izmjene a da se nije konzultirala sa sindikalnim predstavnicima. U tom trenutku popucale su veze između Vlade i sindikata. Zanimljivo je da su – unatoč tome što sindikalni pritisak na Vladu ide u prilog opoziciji – unutar SDP-a iznimno skeptični prema najnovijem razvoju događaja. Iz razgovora s njihovim vodećim dužnosnicima može se zaključiti da ih više brine potencijalna mogućnost da se sindikati uključe u izbornu utrku, nego to što sindikalni pritisak, u krajnjoj varijanti, može snažno uzdrmati položaj Jadranke Kosor i njezine vlade. Uostalom, SDP je eksplicitno podržao referendum protiv izmjena Zakona o radu tek kada je poslije nekoliko dana postalo jasno kako će sindikati skupiti potrebnih 450.000 potpisa, a međusobni odnosi su potpuno drugačiji nego što su bili 1999., kada je, u to vrijeme najjači, sindikat SSSH javno podržao Ivicu Račana i koaliciju SDP-HSLS. Umjesto da uspostave čvrste odnose sa sindikatima, čiji se stavovi tek u nijansama razlikuju od oporbenih, u SDP-u i Kastavskoj skupini se drže na distanci. Takva politika loša je i za budućnost jer u slučaju promjene vlasti, nova vlada će bezuvjetno morati postići kompromis sa sindikatima, čije inicijative ignorira cijelo vrijeme. Uostalom u idućih mjesec i pol ili dva mjeseca vidjet će se rezultati najnovije sindikalne akcije. Ideja o smjeni Vlade u četiri koraka efektno djeluje, ali dosadašnje sindikalne akcije nisu bile pretjerano konzistentne i uglavnom su propadale. To i jest karta na koju i ovoga puta igraju u HDZ-ovoj vladi.

Vezane vijesti

'Neću dati ostavku'

'Neću dati ostavku'

Neću dati ostavku na mjesto potpredsjednice Hrvatskog sabora, kao što je to učinio Vladimir Šeks, poručila je Jadranka Kosor nakon jutrošnje sjednice… Više

Komentari

registracija
10/1/07

satruncica, 16.11.10. 13:21

MA DAJTE VEĆ JEDNOM, ŠTA ČEKATE!!!!!


Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika