Foto: IlustracijaPo procjenama NATO-a, radikalno-islamski talibani raspolažu s oko 25.000 boraca. Afganistanski predsjednik Hamid Karzai nekoliko tisuća tih osoba uz pomoć programa za "resocializaciju" želi privoliti da polože oružje i okrenu leđa Al Qaidi i talibanima. Karzaijevu inicijativu novcem podržava i Sjevernoatlantski savez.

Već tijekom proljeća ove godine, njemački ministar vanjskih poslova Guido Westerwelle se zalagao za primjenu programa, koji bi, prije svih, sasvim običnim borcima talibana omogućio povratak u život bez nasilja i terora. "To ne vrijedi za najgore teroriste. No, vrijedi za obične članovi koje su talibani s premijama od 200 dolara namaili u svoje redove i tako iz izvukli iz siromaštva, za ljude koji ne znaju ni čitati ni pisati, znači za ljude kojima je dosta borbe", tako je govorio Westerwelle.

Njemačka je vlada na račun afganistanske vlade prebacila prvih 14 milijuna dolara za 2010. U iduće četiri godine Afganistancima je Berlin obećao ukupno 70 milijuna dolara.

Westerwelle je, kao i većina njegovih NATO-kolega, uvjeren kako samo vojnim sredstvima neće biti moguće riješiti konflikte u Afganistanu - oni smatraju da je potrebno političko rješenje. Novac za program resocijalizacije talibana uplaćuje se u jedan fond ukupnog volumena od 260 milijuna dolara. Amerikanci su obećali poslati 100 milijuna dolara. Na listi većih donatora su Japan i Velika Britanija.

"I ja sam taliban!"

Kritičari ipak tvrde kako se ne može kupiti društveni mir u Afganistanu. Conrad Schetter iz Centra za istraživanje razvoja u Bonnu kaže: "To je temeljna opasnost ovog programa. Na raspolaganje se stavi mnogo novca i odjednom svi počinju vikati: ´Da, i ja sam taliban, i ja želim dio tog novca!´ Mislim da će idućih mjeseci naglo porasti broj talibana." Kako bi spriječila manipulacije, njemačka vlada s partnerima u Afganistanu ugovorom je definirala kako se novac ne isplaćuje na ruke osoba koje okrenu leđa talibanima. Umjesto toga se novac ulaže u konkretne projekte, npr. nastavu, obrazovanje, otvaranje radnih mjesta, program čišćenja nagaznih mina...

NATO-ovi časnici na licu mjesta na Hindukušu tvrde kako je program uspješan. U oko 4.000 sela u kojima vladaju najintenzivije borbe s pobunjenicima, Sjevernoatlantski savez je u protekla tri mjeseca, otkako je zaživio ovaj program, zabilježio nekoliko stotina talibana-pokajnika. Borci se nalaze u različitim fazama reintegracije, potvrdio je glasnogovornik misije ISAF Josef Blotz: "Prvi korak je razgovor s talibanima koji su zainteresirani za uključivanjem u program. No, imamo već i dosta kandidata u idućim fazama, ljudi koji su doista položili svoje oružje i vratili se u normalan život."

Borci-pokajnici najprije provedu tri mjeseca u tzv. centrima za demobilizaciju u blizini njihovih sela. Tamo ih se (i njihove obitelji) štiti od osvetničkih napada bivših suboraca. U centrima se ispituje i koliko su bivši talibani doista odlučni u namjeri da se vrate u civilni život. Oni moraju potpisati svojevrsno pismo namjere, te prisegnuti na nacionalni ustav. Muškarce se onda registrira i oni dobiju nove biometrijske dokumente. Nakon toga oni uče čitati i pisati, izuče možda i neki zanat - nakon borbe, oni se uče kako (za)raditi za život.