Nekoliko sati prije no što će saznati je li izabrana za najbolju svjetsku atletičku u 2010. godini, Blanka Vlašić je gostovala na konferenciji za novinare u hotelu Fairmont u Monte Carlu... Svjetska i europska prvakinja u skoku u vis još se jednom osvrnula na sjajnu sezonu koja je iza nje. Za početak se prisjetila pobjede na Kupu kontinenata u njezinom rodnom Splitu gdje je slavila s najboljim rezultatom godine (2.05m). - Bilo je stvarno čudesno.

Mislim da su se svi koji su bili tamo dobro zabavili, drago mi je što su uživali u mome gradu. Samo natjecanje je bilo spektakularno, i više nego što sam sanjala. Jedan od mojih najvećih snova se ispunio te večeri. Trčanje počasnog kruga je za mene bio vrlo emotivan trenutak koji nikada neću zaboraviti. Iznenadilo me što sam napala i svjetski rekord, bili su mi to prvi ovogodišnji pokušaji. Već sam pomalo zaboravila taj osjećaj, ali domaći navijači te mogu motivirati na lude stvari - rekla je Blanka, objasnivši potom svoju odluku da se ne natječe tijekom predstojeće zime.

- Bila je to osobna odluka temeljena na gustom rasporedu prijašnjih godina. Mislim da će mi to dobro doći za odmor, prvenstveno psihički, od natjecanja i putovanja. Nakon toga bih trebala biti svježa za nadolazeće ispite. Mislim da neću puno izgubiti, ali bih mogla puno dobiti. Neću samo odmarati i ništa ne raditi. Nastojat ću se poboljšati na treninzima i svježa dočekati svibanj. Nije mi problem trenirati, naravno da je fizički naporno, ali nije iscrpljujuće poput natjecanja. Na svakom natjecanju dajem maksimum nakon čega sam iscrpljena i emocionalno prazna. Progovorila je najbolja hrvatska sportašica i o svojim usponima i padovima u 2010. godini.

- Najveći trenuci su svakako bili europsko zlato u Barceloni i nastup u Splitu. Naravno, i pobjede na svim mitinzima Dijamantne lige su bile posebne. A razočaranja su bila svaki put kad nisam pobijedila. Mučila sam se kroz sezonu tražeći formu. Čak ni u Barceloni nisam bila u pravoj formi. Uglavnom sam se borila sama protiv sebe, protiv svojih demona. I zato cijenim činjenicu da sam ovdje i da sam čak u konkurenciji za atletičarku godine. Naravno, kao i svaki put tijekom druženja s predstavnicima medija, Blanka je ponovno morala odgovarati na pitanja o mogućnosti rušenja svjetskog rekorda koji je već 23 godine u vlasništvu Bugarke Stefke Kostadinove (2.09). - Svjetski rekord je za mene poput para savršenih cipela. Kad si dijete i toliko ih želiš, izgledaju tako lijepo. I znaš da ćeš jednog dana vjerojatno imati priliku kupiti ih. Svjetski rekord nije nešto zbog čega osjećam pritisak. To je za mene slatka briga - rekla je Blanka kojoj je odmah “doletjelo” i potpitanje hoće li jednoga dana biti vlasnica spomenutih cipela. - Nadam se, no teško je to tvrditi sa sigurnošću. Zasad idem u dobrom smjeru. I to mi je dovoljno.