Objavljeno u Nacionalu br. 784, 2010-11-23

Autor: Srećko Jurdana

Surova politika

Vođa želi spriječiti 'bandu' da se 'izvadi' na njegovom progonu

Ako je Mladen Barišić naokolo raznosio milijune u vreći, može se logično pretpostaviti da su mnogi istaknuti stranački dužnosnici imali određeno pravo zahvata u tu vreću, ili kao trajni oblik osobne dokapitalizacije, ili tek toliko da skinu s vrata kakav gorući problem. I Hebrang, i Bebić, i Rončević, i Milinović, i Sanaderov aktualni arhineprijatelj Šeks, i tako dalje unedogled, rješavali su svoja multilateralna stambena pitanja s elegantnom lakoćom poteza, ne opterećujući se objašnjavanjima odakle su stigla sredstva

Srećko JurdanaSrećko JurdanaNadahnuta prebacivanja verbalnih loptica izvode se na relacijama SDPHDZ i HDZ sadašnji - HDZ bivši, zadnjih dana i na internome potezu HDZ-HDZ. Što god Jadranka Kosor napravi, za Zorana Milanovića je samo predmet ignoriranja i poruge. Kad je otvorila ozbiljniju frontu protiv korupcije i Sanadera izvela na brisani prostor, zauzeo je splendid isolation stav i nazvao to unutarnjim bitkama u HDZ-u s kojima SDP ne želi imati nikakve veze. Slučaj Sanader nije, dakle, problem koji bi po svome općem značenju morao intrigirati i oporbu, nego limitirani uže partijski fenomen, koji isključivo dodatno kompromitira HDZ i ne donosi Vladi i premijerki nikakve bodove. Iz predočenoga Milanovićeva aspekta, za gospođu Kosor bilo bi zapravo bolje da nije ni otvarala prostor za bitku s korupcijom, jer njome je samo temeljito razotkrila unutarnje slabosti HDZ-a, uz zanemarive društvene efekte.


Ista je stvar i s aktualnim diskretnim najavama smjena u Vladi i intervencija u fiskalnoj sferi (zakon o fiskalnoj odgovornosti): sve su to, po gospodinu Milanoviću, deplasirani ili zakašnjeli potezi, i jasno je da gospođa Kosor – iz rakursa SDP-a – ne može izvesti apsolutno ništa, što bi bilo makar u nijansama prihvatljivo. Sve što radi zaslužuje samo najoštrije napade i osudu, ili zato što ne valja, ili zato što nije u skladu s Milanovićevim poželjnim timingom. Koliko je ta strategija bezuvjetnoga tjeranja inata organski zdrava za SDP, pokazat će dogledna budućnost. U međuvremenu, premijerka bi racionalno postupila da provede promjene u Vladi bez obzira na približavanje termina izbora.

GUSLE U FILHARMONIJI

Čini se da su pojedini ministri, poput Marine Matulović-Dropulić, možda i Darka Milinovića, boljitku nacije dali već svoj maksimum (a ponešto od nje nesumnjivo i dobili zauzvrat). Marina MD - ministrica graditeljstva i okoliša, izraziti eksponent interesa IGH - zaslužna je u znatnoj mjeri za devastaciju hrvatskih prostora, među ostalim i zagrebačkog, provedenu u suradnji s lokalnom vlašću. Legaliziranje brojnih urbanističkih nakaza postalo je njezin zaštitni znak. Njezina zadnja izjava, da nema pojma koliko opasnog otpada ima u Hrvatskoj, zorno ukazuje na njezine stručne dosege. U Zagrebu se, na potezu uz sjevernu obalu Save od Mosta mladosti do Domovinskog mosta, doslovce ne može disati od divljih deponija - u čijoj blizini lokalni ljudi sade povrće, koje potom prodaju na tržnicama - no ministarstvo Marine Mat.-Drop. taj fenomen zanima jednako koliko i Bandićeve situacijske stožere, tj. nimalo.

Ministar zdravlja dr. Milinović - neovisno o svojoj nepopularnoj operaciji objedinjavanja bolnica - kroničan je faktor iritacije u građanskim liječničkim krugovima, u koje se sa svojim pelivanskim imageom i naglašavanjem duhovne bliskosti s don Kaćunkom uklapa kao gusle u filharmoniju. Nešto su ga zadnjih dana u medijima sumnjičili da se izjavama svrstao uz Sanadera, što je doista teško povezivo s njegovim pragmatičkim narodskim umom, koji vrlo dobro umije razdvojiti osjećaj dugoročne obaveze od neposredne koristi. Tvrdi i da se uopće nije opario na hadezeovskim crnim fondovima, u što je malo teže povjerovati s obzirom na to da je u rodnome Gospiću nedavno dovršio luksuznu rezidenciju sa zimskim bazenom, višemilijunske vrijednosti.

Svrstavanje za ili protiv Sanadera u HDZ-u ne može se tretirati isključivo kao pitanje osobne lojalnosti ili ideološko-političke procjene. Vrlo je jednostavno okrenuti leđa Sanaderu u trenutku kad je postao crna ovca. Manje je jednostavno prikriti vlastito sudjelovanje u grabeži dobara koja se izvodila pod Sanaderovom jurisdikcijom. Pa ne radi se ovdje samo o ministru Milinoviću; gotovo da nema iole istaknutijeg hadezeovca koji preko stranke nije u cijelosti apsolvirao svoju egzistencijalnu problematiku, irelevantno od njegova današnjeg odnosa prema bivšem premijeru. I Hebrang, i Bebić, i Rončević, i Sanaderov aktualni arhineprijatelj Šeks, i tako dalje unedogled, rješavali su svoja multilateralna stambena pitanja s elegantnom lakoćom poteza, ne opterećujući se objašnjavanjima odakle su stigla sredstva. Odakle, doista ? Ako su se deseci milijuna kuna slijevali u blagajnu HDZ-a preko Fimimedije, ako je Mladen Barišić naokolo raznosio milijune u vreći, može se logično pretpostaviti da su mnogi istaknuti stranački dužnosnici imali određeno pravo zahvata u tu vreću, ili kao trajni oblik osobne dokapitalizacije, ili tek toliko da skinu s vrata kakav gorući problem. Znajući to, gospodin Sanader javno se zadnjih dana počeo producirati (ponešto patetičnim) pitanjem: Ako sam bio najveće zlo u Hrvatskoj, vođa bande, a ne premijer, kako to da su me svi slijedili? Zašto nisu dali ostavke? Znakovito je (u navedenom pitanju) da Sanader ničim ne opovrgava mogućnost da je bio vođa bande. On se ne poziva ni na kakvu protutezu, nego naprosto na činjenicu da su i drugi bili uz njega.

ŠEKS KAO VRHUNSKI SHAKESPEAREOVSKI GLUMAC

Jasno je da bilo kakvoga vođu bande ne opravdava to što je imao sljedbenike, pa makar ga upravo ti sljedbenici danas tjerali na sud. S druge pak strane, činjenica da sljedbenici vođu tjeraju na sud ne može ni njih abolirati od krivnje i progona. Gospodin Sanader igra na tu kartu, iako još uvijek u vrlo uvijenoj formi: svi ste uzimali zajedno sa mnom, i bolje vam je da ograničite intervenciju ako ne želite da i vi postanete njene žrtve. “Lažeš, Sanader!”, ljupko mu uzvraća Šeks. “Ti si moralno dno moralnog dna!” Šeksov shakespeareovski nastup ostavlja možda dojam na publiku, no ako država Sanaderov mak doista istjera na konac, ne će ga u završnici osloboditi pitanja je li i on štogod zagrabio iz Barišićeve vreće. Sanader će pouzdano uložiti maksimalan napor da za sobom na put u pakao povede i sve svoje novoemancipirane paževe.

Nova nečuvena presuda; Novi obrazac slučaja Ritz

■ U PROSINCU 1991. GODINE petorica pripadnika HV-a ubili su majku i kćer Mileusnić u Novskoj, i susjedu koja im je došla u posjet. Teško ranjeni suprug uspio je pobjeći. Razlog? Pravoslavni identitet žrtava. Priznali su zločin, no sudovi ih devetnaest godina neprestano oslobađaju, pod raznim izlikama. Na sudu u Sisku upravo su oslobođeni zadnji put, s tim da je sutkinja Mrkoci u obrazloženju izrazila žaljenje što uopće mora suditi pripadnicima Hrvatske vojske za zločine “za koje smo navikli da ih je počinila druga strana, i to u trenutku kad palimo svijeće za Vukovar”. Strahujući možda za svoj integritet - jer država je malo koga zaštitila od nečijih zločinačkih potencijala - sutkinja je pribjegla nečuvenoj hipokriziji. Ponavlja se, kako vidimo, manira gospićkoga suca Milanovića, koji je svojedobno volio fascinirati javnost sličnim ciničnim obrazloženjima. Fenomen sadržajno govori za sebe. Njegove implikacije dalekosežne su u civilizacijskome, političkome i neposredno pravosudnome smislu. U nedoraslosti hrvatske države da konzekventno sudi vlastitim ratnim zločincima, na način koji ne vrijeđa javni ukus i osnovna načela pijeteta prema žrtvama, može se potražiti i dio odgovora na pitanje zašto, na primjer, Australija toliko oklijeva s izručenjem Dragana Vasiljkovića.

■ NA PONAVLJANJE OBRASCA UBOJSTVA Luke Ritza nacija nije trebala dugo čekati. Sedamnaestgodišnjega Miroslava Tunjića kod Županje su - bez ikakvoga povoda - nasmrt pretukla dvojica podivljalih alkoholičara, i ostavili ga da leži na cesti, gdje ga je dokrajčio nalet automobila. Misli li netko da permisivnost sudova, kakva se očitovala pri oslobađanju ubojica Luke Ritza, ne pogoduje zločinima te vrste? Potencijalne ubojice u podsvijesti kalkuliraju s utemeljenom pretpostavkom da im se ništa ne može dogoditi. I policija toj patologiji pruža istaknut doprinos. Nedavno je na tramvajskoj stanici u Novom Zagrebu banda huligana napala trojicu maloljetnika, i policija nije maknula prstom, iako joj je vođa divljaka odavno poznat, i premda upravo reklamira nekakvu demagošku akciju “Živim život bez nasilja”. Nema u ovom huliganskom carstvu nikakve sigurnosti za građane, s takvim inertnim pseudozaštitnim sustavom, potpuno lišenim zdravorazumskih legislativnih kriterija i volje za pozitivnim djelovanjem.

Vezane vijesti

Dok Suzana roni suze, Šeks nudi usluge

Dok Suzana roni suze, Šeks nudi usluge

Jadranka Kosor reagirala je porukom “gorkog prijekora” na odluku Tomislava Karamarka da (nju i Šeksa) smijeni s potpredsjedničkih funkcija u Saboru.… Više

Komentari

registracija
9/8/09

vinko12, 23.11.10. 04:08

ni sdp i hns politicari nisu nista bolji. A sto sutite o tajkunu mesicu, josipovicu, cacicu pusicki, linicu?Sve je to komunjarska mafija u raznim parijama s crnim fondovima kojima placaju svoje izbore, troskove i korumpirane novine i novinare kao jurdanu i slicne.


registracija
31/5/09

tvrtko3, 23.11.10. 08:31

Vinkec ovo nije ništa osobno. ti si budala.


registracija
30/9/09

davor12345, 23.11.10. 08:34

Ja mislin da Zoki ni ne namjerava ići u borbu za vlast. Njemu i negovima je u oporbi super! Umjesto da se svim silama upre u tom cilju, on se distancira kako partijskoj nomenklaturi trenutno paše! Smeće u HDZ-u (i u državi, što Zoki očito ne vidi ili neće da vidi) će očito morati pomesti sam HDZ! Zato judi, ne budite naivni! Na sljedećim izborima svi glasat za HDZ! Svi! Ja ću ako triba i dvaput!


registracija
7/6/05

KPKna, 23.11.10. 11:04

Upravo to i jeste jedan od glavnih problema: "Ako treba, za HDZ je moguce na istim izborima i dvaput glasati."


Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika