Objavljeno u Nacionalu br. 784, 2010-11-23

Autor: Zrinka Ferina

Interview

Tomo Ricov - zagrebački majstor spektakla za Azijske sportske igre

Hrvatska agencija Pepermint organizira svečanosti otvaranja i zatvaranja Azijskih igara na pijesku 8. prosinca u Omanu, a njezin idejni pokretač govori za Nacional o svojoj karijeri od zagrebačkih klubova do svjetskih događaja

Sport i glamur - Kralj tuluma iz zagrebačkih
klubova vodi uspješnu agenciju za organiziranje raznih spektakla, među kojima su bili Snježna
kraljica, SP u rukometu i EP u vaterpoluSport i glamur - Kralj tuluma iz zagrebačkih klubova vodi uspješnu agenciju za organiziranje raznih spektakla, među kojima su bili Snježna kraljica, SP u rukometu i EP u vaterpoluVijest da je mala zagrebačka agencija Pepermint dobila posao organizacije svečanosti otvaranja i zatvaranja, kao i cjelokupnog vizualnog i audio identiteta Azijskih igara na pijesku koje počinju 8. prosinca u Omanu zvuči gotovo kao šala. No stvar postaje bitno jasnija kada se zna da se iza Peperminta krije kreativna ekipa koja je pod okriljem agencije Da! u posljednjih 13 godina organizirala svečanosti i programe velikih sportskih događanja u Hrvatskoj: od Snježne kraljice, preko Svjetskog prvenstva u rukometu do Europskog prvenstva u vaterpolu.

K tome, događanjima koje su organizirali za velike klijente matične marketinške grupe Digitel komunikacije, postavili su visoke kriterije u dotad nemaštovitom svijetu promocija uz zakusku i svirku. Čelni čovjek agencije Da!, a sad i Peperminta, je Tomislav Ricov, idejni pokretač i direktor Weekend Media Festivala, a 80-ih kultni zagrebački DJ čije su tematske večeri poput Blue Moona, TomTom Cluba i Studija 54 obilježile noćni život Zagreba. Osima desetaka različitih projekata kojima se trenutačno bavi, Tomislava Ricova ovog četvrtka očekuje i otvorenje kluba Pepermint samo nekoliko stotina metara od glavnog zagrebačkog trga, za koji kaže da će vratiti život središtu grada.


Taj samozatajni 45-godišnji Zagrepčanin maturirao je u Pedagoškoj gimnaziji, a potom diplomirao pravo. Otac je 17-godišnje kćeri koja katkad dijeli njegov glazbeni ukus i ujedno mu je najbolji pokazatelj trendova. Iako ih se sam oduvijek klonio i priznaje da je elitist što se tiče ukusa te da ga odbija sve što postigne veliku popularnost, svi njegovi projekti dosad bili su iznimno uspješni.

NACIONAL: Što se dogodilo s agencijom Da!, zašto ste pokrenuli Pepermint?

- Da! je osnovana 2002. i specijalizirana je event agencija. Ona je radila velike stvari: od najvećih sportskih priredbi poput Snježne kraljice, Svjetskog prvenstva u rukometu, Europskog prvenstva u vaterpolu, do evenata za naše klijente, primjerice otvorenja tvornice duhana u Kanfanaru, velikih evenata za kompanije kao što su T-Com, T-Mobile i Zagrebačka banka. Sad smo odvojili Da! i Pepermint, zajedno smo i dalje u grupi Digitel komunikacija, ali Pepermint će se posvetiti našim autorskim projektima a Da! kvalitetnom servisu klijenata. Da! je sad radio otvorenje Arena centra. Bio sam rascijepljen između jednog i drugog i shvatio sam da moramo i fizički odijeliti te dvije stvari.

NACIONAL: Kako ste dobili posao organizacije svečanosti otvaranja i zatvaranja Azijskih igara na pijesku?

- Azijske igre su nastavak naših sportskih događanja. Na tim projektima smo na otvaranju i zatvaranju uvijek angažirali Krešu Dolenčića a ovaj put je on nas zvao da mu pomognemo u organizaciji otvaranja i zatvaranja Azijskih igara. Prvi korak je išao preko Pirotehnike Mirnovec koja je u Omanu otvorila predstavništvo i ponudila se da bi na igrama radila vatromet. Kad su ih pitali imaju li koga preporučiti za natječaj, oni su zvali Krešu a on nas. Mi smo zajedno s jednom omanskom agencijom napravili projekt. Bili smo u konkurenciji od 37 agencija među kojima je bila i agencija iz Kine koja je bila u organizaciji otvaranja i zatvaranja Olimpijade, zatim najveća indijska agencija koja radi događaje za više od milijardu ljudi, pa britanske, francuske i druge. Naš je prijedlog bio najbolji, mislim da je presudno bilo to što smo mi inkorporirali dosta omanskih elementa u projekt, od izgleda pozornice do glazbe što ju je radio Zvonimir Dusper Dus koji je inkorporirao elemente ornamentike omanske narodne glazbe. Oni su tu prepoznali naš trud. Mislio sam da se to neće dogoditi, međutim pobijedili smo i otvaranje je 8. prosinca.

NACIONAL: Kako teku pripreme?

- Boris Kovaček, moj kolega iz Peperminta i Da!, je već tamo, sve priprema. Dosta kasno su nam javili da smo mi to dobili tako da velik dio stvari radimo iz Zagreba, Larisa Lipovac uvježbava plesače, njih više od 50 ide za Oman, sve skupa više od 100 ljudi iz Hrvatske. Alan Bjelinski će ravnati orkestrom, sve najbolje iz Hrvatske će biti tamo. I to mi je jako drago jer ipak izvozimo pamet i kreativu i mislim da je to tek početak jer je to za nas bilo nedirnuto područje. Azijske igre dobivaju sve veći značaj, sljedeće su u Kini, prošle godine su bile u Kataru, to je za njih bitna stvar.

NACIONAL: Koliko ljudi radi u Pepermintu?

- Nas je petero. Mi smo jako mala ekipa koja radi jako puno stvari.

NACIONAL: Iako vam se ime ponajprije veže uz Weekend Media Festival i agenciju Da!, vaši su počeci vezani uz glazbu.

- Od glazbe je i nastao posao s agencijom. Sličnu stvar sam prije radio po klubovima, samo što se to tada nije zvalo event management nego tematski partyji.

NACIONAL: Kako ste se našli u DJ vodama?

- Kao klinac sam još s 14-15 godina bio zaluđen zvukom 50-ih godina, tad sam zbog toga bio dosta čudan, no početkom 80-ih je to naglo postao i trend. Pa se dogodilo da sam ja jedini imao te ploče i tako sam postao DJ. Moj prvi DJ nastup bio je 1985. na temu 50-ih u KOMI, klubu studenata medicine na Šalati. Tu se prvi put na jednome mjestu okupila ekipa iz koje će kasnije nastati rockabilly scena: Fantomi, Greasballsi pa kasnije i Đavoli. Kasnije sam radio u Gjuri a vrhunac je bio Blue Moon koji je počeo 1988. u Kulušiću. To sam radio sa Zoranom Pezom i Draženom Vrdoljakom, a jedan od naših glavnih scenografa Davor Antolić Antas je sa mnom radio scenografiju na mom prvom DJ angažmanu. I danas smo suradnici, on radi naše najveće evente i sad s nama radi Azijske igre na pijesku. Znači već tad se okupila ta ekipa i zato se s klubom Pepermint zapravo zatvara cijeli krug jer smo svi iz kluba i počeli. U vrijeme kad smo mi krenuli s Blue Moonom, u Kulušić dolazi Tomo in der Mühlen koji je tamo vodio ugostiteljstvo, a kasnije je sa mnom bio DJ, zvali smo se TomTom Club. Bez reklama ili PR-a, samo usmenom predajom to se pretvorilo u takav hit da su se ulaznice za subotu rasprodale u roku 20 minuta već u srijedu. Kroz klupski život sam upoznao i Borisa Kovačeka koji je kasnije sa mnom prešao u agenciju Da! i sad u Pepermint. Ekipa koja se tad formirala održala se cijelo vrijeme.

NACIONAL: Vaša karijera u Digitelu je također počela DJ-iranjem?

- Da, ja sam 1997. bio DJ na njihovoj božićnoj proslavi. Tadašnji suvlasnik i kreativni direktor Digitela Dario Vince mi je rekao da će to biti mala, intimna proslava, međutim to je bio najopakiji tulum. Svidjeli su mi se atmosfera i ljudi pa sam pitao što oni zapravo rade. Ispalo je da traže ljude, došao mi je Vladimir Smolec i rekao: “Ti bi mogao raditi nešto što će sad postati jako važno, a to je event marketing.” U Digitel sam došao kao diplomirani pravnik, pa sam kasnije bio i copywriter, čak sam dobio nagrade za reklamu “No Milk Today” za Heineken. Za njih sam i počeo raditi prve evente. Preporučio sam im da ne rade više male promocije po kafićima tijekom ljeta nego da napravimo koncerte na rivama i trgovima. Tad je Cubismo bio u početnoj fazi i kroz te partyje su se i oni digli i postali veliki bend.

NACIONAL: Istovremeno je nastao Studio 54, program koji ste pokrenuli u Tvornici?

- Negdje u vrijeme kad sam prestao DJ-irati i počeo raditi u Digitelu, Boris Kovaček i ja smo napravili Studio 54 za koji smo mislili da će biti jedna večer. Budući da se Tvornica tek otvorila pa se pomicao datum, nas dvojica smo otišli u New York i nismo stigli ni podijeliti pozivnice niti napraviti reklamu i zapravo smo bili sigurni da će to biti najveći promašaj dotad. Zato nas je šokiralo kad je prve večeri 700 ljudi ostalo vani a u Tvornicu stane oko dvije tisuće ljudi. Trend Studija 54 je trajao oko četiri godine i to se proširilo po cijeloj Hrvatskoj, disko se prestao zvati disko, nije bilo sela koje nije imalo Studija 54.

NACIONAL: Jeste li vi u to vrijeme za publiku koja je dolazila na Studio 54 bili zvijezda, jesu li curice vrištale za vama?

- Ne, imao sam status Keysera Sözea, mnogi su znali za mene, ali nitko nije znao kako izgledam. U jednoj fazi Studija 54, kako mi je dodijalo puštati hitove, ja bih puštao u prvom dijelu večeri glazbu za svoju dušu, a svi su mislili da je kolega DJ Neno, koji je nastavio s hitovima poslije mene, Tomo Ricov. Meni je to bilo dobro jer sam isprofilirao jedan tip programa, kod mene se znalo da naginjem prema retru. Kad je disko još bio u snazi, onda sam ga mrzio, trebalo je proći 20 godina da se osjećam ugodno s diskom. Jedino ove 90-e nikak' da mi sjednu, cro-dance i dance općenito.

NACIONAL: Je li moguće da je kvalitetna glazba stala 80-ih?

- Mislim da je završen pun krug pop glazbe i sad se samo reciklira. Lady Gaga je nova verzija Madonne, u glazbi ona sigurno nije donijela ništa novo. Ista stvar je sa svime, sve nešto mutira, hiphop je sad preuzeo neke elektroničke i techno beatove, to možda ima veze s time da su hip-hopperi počeli uzimati ecstasy. Uvijek ima nove glazbe i nađe se nešto interesantno, ali nema velikih prekretnica, nečega što će odrediti cijelu generaciju. Sad je situacija takva da moja kći koja ima 17 godina i ja imamo jako puno istih bendova koje slušamo. Red Hot Chili Peppers su i njoj i meni jednako dobri. Klinci su u velikom problemu jer se nemaju za što vezati. I mislim da je to jedan od razloga popularnosti narodnjaka kod klinaca. Oni imaju potrebu za otporom prema roditeljima i slušati nešto što starci ne mogu podnijeti, na žalost to su narodnjaci.

NACIONAL: Iako smatrate da se u glazbi ne događaju velike prekretnice pokrenuli ste projekt Minival, u kojem promovirate neafirmirane bendove.

- Minival je, kao i Weekend Media Festival, nastao kao reakcija na trenutačno stanje stvari. Weekend je nastao jer smo smatrali da postoji potreba za okupljanjem ljudi iz branše, ali još veći triger mi je bilo to što naši stručni skupovi o oglašavanju i PR-u nisu bili dobro organizirani. Trebalo je to učiniti tako da bude malo više seksi, jer cijela industrija: marketing, PR, mediji, komunikacije, sve je to mnogo atraktivnije nego što je izgledalo na dosadnim predavanjima. Isto takva je situacija i s Minivalom, baš na primjeru moje kćeri vidim da je nevjerojatno da se nakon Hladnog piva, kojem će sad skoro biti 25 godina, nije pojavio ni jedan veliki bend za koji bi se klinci vezali. U isto vrijeme sam znao da postoje sajtovi kao Earbugs s registriranih više od tisuću demo bendova koji uploadiraju svoje stvari a nitko za njih nije čuo. Pa smo rekli ‘ajmo napraviti novi Novi val, ali mali. Tako je nastao Minival.

NACIONAL: Weekend Media Festival je vaš najsnažniji projekt, je li i financijski jednako snažan, akumulira li profit?

- Relativno dosta novca prođe kroz Weekend Media Festival, ali ne radi se o velikoj zaradi. Uspjeh tog projekta je u tome što svatko ima neki interes da se tamo pojavi. Mediji dolaze zato što su tamo medijske i druge agencije. I osim što se žele informirati i družiti, stvarati nove poslove, oni dolaze jer su tamo njima bitni ljudi. Uvijek imamo relevantne predavače, taj edukativni dio je na svjetskoj razini, imamo paralelno predavanja u tri dvorane. Treći, najvažniji dio, zbog kojeg svi dolaze je networking. Na našim tulumima su se dogovorile i smislile brojne nove ideje i poslovi. Već prve godine smo imali odličan odaziv medija i agencija iz Hrvatske i regije i tu moram priznati da je bilo važno to što je Digitel komunikacije grupa bila aktivna u zemljama regije. Sad više ne trebamo nikome objašnjavati zašto je važno da budu tamo. Weekend već prerasta samo medijsku industriju, sad se već i drugi subjekti žele tamo predstaviti, ove godine smo imali odličan primjer grada Sarajeva koji se predstavio velikim tulumom. Njemu je bilo bitno da se regionalno predstavi upravo na Weekendu jer tamo je 400 novinara iz cijele regije na jednom mjestu. Godinu dana prije smo imali panel raspravu na temu Grad kao brend. I to što smo započeli godinu dana prije sad smo na djelu pokazali. Za Weekend su se zainteresirale i druge industrije, poput automobilske, naftne, farmaceutske. Svi se žele tamo okupiti jer to je postala nova kreativna platforma. Jako mi je drago da je ove godine bilo dosta radija, radio se probudio, počela su umrežavanja i nove radijske forme i to se vidjelo i na Weekendu, znači tamo se prepoznaju i trendovi.

NACIONAL: Po čemu su događanja koja vi organizirate drukčija od drugih?

- Osnivanjem agencije Da! pokrenula se cijela event industrija. Prvi put se postavilo pitanje ideje. Do tada su evente radili ljudi koji su bili organizatori koncerata, vlasnici razglasa, režiseri, prvi put je netko uzeo i radio pojedini brend po pravilima struke. Mi smo primjerice s otvorenjem hotela Kempinski pokazali koliko je bitno samo otvorenje, ili otvorenjem hotela Osijek u Osijeku gdje je to simbolički bio kraj tretiranja Osijeka kao nekakvog zabačenog grada. Kreativa je bila glavna stvar, naši eventi su postali prepoznatljivi s jedne strane po dobroj ideji a s druge kvalitetom realizacije. Najveća vrijednost našeg rada je to što smo potakli razvoj cijele event industrije, tu su imale koristi i druge agencije jer nijedna kompanija si nakon nekog vremena više nije mogla priuštiti loše organizirani event. Mi smo u široj regiji, uključujući i Mađarsku i Austriju, postavili visoke kriterije. S druge strane, kako smo mi svi u agenciji prizašli iz klupskog života nama je uvijek bitno da event bude dobar tulum, da se ljudi dobro osjećaju, da odu kući s novim iskustvom. Tako želimo da s Weekenda odu nabrijani, da ih informacije i događaji otamo potaknu na reakciju, da se inspiriraju. Taj motivacijski moment mi je užasno važan. Inače bi sve mogao saznati na internetu, ne moraš nikamo ići.

NACIONAL: Međutim s ekonomskom krizom se broj događanja drastično smanjio.

- Normalno je da je kriza pogodila industriju evenata, pogotovo onaj tip evenata koji su bili vezani uz korporacije jer postalo je u neku ruku čak neukusno trošiti veliki novac na čašćenje ljudi. Posao nije pao u onom segmentu gdje se promovira neki proizvod jer da bi se sad nešto prodalo, treba se još i više potruditi, a mi smo malo preduhitrili krizu počevši raditi svoja događanja. Weekend Media Festival smo pokrenuli nekoliko mjeseci prije krize, zatim Minival, pa Plavi zub i zapravo kad je kriza lupila svom snagom i kad nas je bivši premijer usrećio izjavom da treba ukinuti božićne domjenke te godine, mi smo već imali svoje projekte koji su se na novi način postavili prema cijeloj industriji. Ideja više ne mora doći po narudžbi klijenata nego mi osmislimo proizvod koji odmah ima u vidu nekog od naših klijenata.

NACIONAL: Tu bi onda Weekend Media Festival bio projekt napravljen za Adris?

- Za Weekend smo gledali različite lokacije i kad smo došli do Rovinja, bila nam je logična ta veza jer oni imaju direktnu poveznicu, kao vlasnici Maistre koji prodaju svoje hotelske kapacitete. Također je Adrisu, koji je kroz svoje kompanije snažno prisutan u regiji, bio važan i odnos s medijima država regije. Mi smo zapravo s Weekendom pretvorili Rovinj u kongresnu destinaciju.

NACIONAL: Kako je došlo do ideje da otvorite klub Pepermint u Ilici?

STUDIO 54 bio je popularni glazbeni program u zagrebačkom klubu
Tvornica koji su vodili Boris Kovaček, Neno Martinović i Tomo RicovSTUDIO 54 bio je popularni glazbeni program u zagrebačkom klubu Tvornica koji su vodili Boris Kovaček, Neno Martinović i Tomo Ricov- Bilo bi normalno da sam ja ranije otvorio klub, međutim nije mi se dalo obnavljati stare prostore, preuzimati neke druge, a kad sam vidio ovaj prostor, prvi put sam rekao - to je to. To radimo u suradnji s Maraschinom koji ima sličnu filozofiju kao i mi. Funkcija kluba je osim da Zagreb prestane biti užasno dosadan grad, da normalni ljudi imaju normalno mjesto za izlazak i da se život vrati u centar grada. Sustavno je centar grada uništavan, što parkiranjem što raznim drugim ograničavanjima, ljudi su prestali ići u centar, mi smo tome odlučili stati na kraj, otvoriti dobro mjesto koje će raditi i preko dana i navečer. Moja saznanja su da će se u skorije vrijeme u centru otvoriti još puno novih mjesta. Klub će biti na dva nivoa, malo čak podsjeća na stari Kulušić jer ima galeriju, bit će koncerata, bit će dosta retro momenata pošto sam to ipak ja.

NACIONAL: Pepermint nije zaštićeno ime?

- Ono je zaštićeno u prehrambenoj industriji, ali ne i izvan nje. A i tako je Pepermint u Atlantic Grupi koju vodi moj prijatelj Emil Tedeschi koji je jednom prilikom rekao da će me tužiti zbog imena. Ja sam mu odgovorio da bolju reklamu za svoj proizvod nije mogao ni zamisliti.

NACIONAL: Vi i Emil Tedeschi imate dosta slične putove od ljubavi prema glazbi do ozbiljnog biznisa.

- Glazba nas je uvijek povezivala, zajedno smo radili i DJ nastupe i moram mu odati priznanje kao kolegi da je sad stasao u vrlo jakog, samouvjerenog i dobrog DJ-a. Zadnji put sam ga slušao na Hvaru i jako mi se svidjelo, ne povlađuje ljudima, ima svoj stil.

NACIONAL: Niste sportski tip, ne uživate u automobilima, nogometu i ne znate igrati belu, je li vam autsajderstvo svojevrsna furka?

- Mene je možda baš ta ljubav prema glazbi koja je u to vrijeme bila opskurna kasnije odredila tako da odbijam sve ultrapopularne stvari, pomalo elitistički, da ne želim biti kao i svi. Tako je bilo i s knjigom High-Fidelity Nicka Hornbyja, donio mi ju je prijatelj iz Amerike i kad sam je pročitao, oduševio sam se jer konačno sam dobio potvrdu da je normalno da i s 30 godina možeš obožavati glazbu kao kad si bio klinac. Kad je knjiga postala hit, onda još i snimljen film, malo mi je zasmetalo. Slično je i s Amy Winehouse, super mi je bila s prvim albumom i kad je postala užasno popularna zbog krivih stvari, izgubio sam taj insiderski osjećaj.

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika