Foto: IlustracijaIz Iraka je došao u Njemačku u potrazi za boljim životom, za azilom. Saveznoj obavještajnoj službi (BND) ispričao je sve o oružanim planovima Sadama Huseina. U BND-u su bili oduševljeni svojim pričljivim izvorom informacija. Uskoro cijeli svijet saznaje što sve čovjek iz Iraka zna - i to iz usta američkog ministra obrane. Priča zvuči kao neki scenarij za komediju o tajnim službama, no u biti je sve istina. Kako je uopće moguće da neki hohštapler usmjerava svjetsku povijest, pitanje je na koje odgovor nudi film Stefana Buchena pod nazivom: "'Službene' laži - BND i rat u Iraku", a koji se danas (2.12.) prikazuje na njemačkoj televiziji ARD.

BND je bio ponosan na svog informanta

U studenome 1999. godine mladi Iračanin Rafid stigao je u zračnu luku u Münchenu. Kod sebe je imao turističku vizu. Zatražio je politički azil. Kao što je i običaj u takvim slučajevima, Rafid je odveden u prihvatilište u grad Zirndorf. BND je ondje redovito ispitivao izbjeglice iz Iraka kako bi doznao što više o režimu Sadama Huseina. Rafid je BND-u ispričao da je studirao kemiju i radio u odjelu iračke vlade za razvoj tehnologije. Njegova staloženost je doprinjela njegovoj vjerodostojnosti. BND mu je dao tajno ime "Curveball".

I tako je Rafid postao bogat izvor informacija, koji je znao nevjerojatne detalje o proizvodnji oružja za masovno ubijanje u Iraku. Naravno, bilo je i onih koji su sumnjali u njegove priče, no one su bile toliko zabrinjavajuće, posebno priča o mobilnim kemijskim laboratorijima, da ih BND jednostavno nije mogao zanemariti. Ponosan na svog informanta, BND američkoj tajnoj službi CIA-i nije želio omogućiti pristup Rafidu. 05. siječnja 2003. američki ministar vanjskih poslova Colin Powell obavijestio je Vijeće sigurnosti UN-a o navodnom iračkom oružju za masovno ubijanje, pozivajući se pri tome na Rafidove informacije.

Sam Powell kasije je izjavio kako je taj govor bio "sramotna mrlja" u njegovoj političkoj karijeri. Rafidove laži poslužile su američkoj vladi kao razlog za napad na Irak. Tek kasnije su izbili na vidjelo razmjeri Rafidovih besramnih laži. Tako su navodni mobilni kemijski laboratoriji u stvari bili tvornica sjemena za sjetvu. Jedino istinito je bilo to da je Rafid zaista radio u tom "laboratoriju".

"Čovjek koji je lažima svijet uvukao u rat" - bile su početne riječi dokumentarca danskog novinara Poula Erica Heilbutha, koji je početkom 2010. prikazan na danskoj televiziji. Pri tome je riječ o čovjeku koji danas mirno živi na jugu Njemačke. Poznavatelj prilika na Bliskom istoku Stefan Buchen, koji i sam govori arapski, počeo je istraživati ovu nevjerojatnu priču. Razgovarao je s mnogim sudionicima događaja i samim Rafidom, koji ima njemačko državljanstvo i danas mirno živi na račun njemačke države. A Rafid i danas želi zaraditi na svojoj priči, no Buchen je odbio bilo kakvu izmjenu informacija za novac, jer je i bez njegovog iskaza prikupio dovoljno materijala.