Foto: IlustracijaSvaki put kad krene na počinak, Valbona (35) iz Peći, u zapadnom dijelu Kosova, pogleda u svoju 13 godina staru vjenčanu fotografiju. Pored sebe vidi i svog nasmijanog supruga.

Danas je taj trenutak samo sjećanje. Prije dvije godine, njen muž se ponovo oženio, Nijemicom. Ne samo da je Valbona, koja je majka njihovo četvero djece, starosti od četiri do 11 godina, znala za ovaj plan već ga je i odobrila. Ovo je zato što u očima njene obitelji, ali i šire javnosti, ona zapravo i nije razvedena. Mnogi kosovski Albanci se razvode od svojih prvih žena uz obostrani pristanak i odlaze u Zapadnu Evropu, gdje nalaze nove supruge koje im omogućavaju da dobiju boravišne papire. Na Kosovu ostavljaju i svoju djecu kako bi se mogli predstaviti kao slobodni muškarci i samim tim brzo i oženiti. Jednom kada dobiju trajni boravak u Njemačkoj ili nekoj drugoj zemlji članici Europske unije, oni se razvode od svojih drugih žena, vraćaju se prvima i odvode cijelu porodicu na Zapad. Njemačka je popularno odredište za stanovnike Kosova koji traže strankinje kojima bi se oženili i time dobili putovnicu Evropske unije, iz razloga što je albanska dijaspora tamo već vrlo velika.

Žene kojima se ovi kosovski Albanci žene na Zapadu, vjeruju da su pronašle idealne, pažljive muževe. Ipak, jednom kada muškarac dobije trajni boravak u određenoj zemlji - nakon pet godina braka s njemačkom državljankom - on često zahtijeva razvod. Valbona je uvjerena da će njen suprug učiniti isto: napustiti svoju novu suprugu nakon što proteknu još tri godine i vratiti se na Kosovo da odvede nju i njihovu djecu u novi život na bogatom Zapadu. "Razvod je bio težak, ali donekle je olakšalo situaciju to što smo oboje znali njegovu svrhu", objašnjava Valbona, koja - u odsustvu svog supruga - živi s djecom odmah do svojih djevera (njegove braće). "To je velika žrtva, ali radim to zbog svoje i bolje budućnosti moje dece", dodaje. Mimo znanja njegove supruge Njemice, Valbona je sa svojim bivšim mužem već provela jedan godišnji odmor na Kosovu.

Povlastice nadglasavaju tabu

Valdrin Hoxha, nezaposleni 23-godišnjak iz Prištine, kaže da bi i sam krenuo u potrazi za brakom iz koristi kad bi mogaoU prošlosti, albanske obitelji nisu lako prihvaćale razvod. Ali taj tabu je zaboravljen sada kada su kosovski Albanci otkrili koristi razvoda i braka sa strankinjama u cilju dobivanja papira za život na Zapadu. Naravno, nisu sve strankinje podjednako prihvatljive kao supruge. Drugi brak s nealbankom smatra se bezvrijednim osim u slučaju kada nova žena posjeduje državljanstvo Europske unije. Dakle, ukoliko se muškarac zbog toga razvede od svoje supruge s Kosova, društvo to ignorira. Svakog mjeseca, Valbonin bivši muž šalje novac za njihovo četvero djece. Takav novac puno znači u zemlji siromašnoj kao Kosovo, gdje je 40 posto populacije nezaposleno, a prosječna mjesečna zarada zaposlenih je samo oko 200 eura.
Stanovnici Kosova koji su se odselili u zemlje Zapada šalju godišnje kućama 530 milijuna eura. Sudeći prema Centralnoj banci Kosova, ove novčane pošiljke predstavljaju oko 13 posto domaćeg bruto proizvoda.

Sokol Havolli, visoki predstavnik banke, kaže da 30 posto kosovskih domaćinstava redovno prima novac od rođaka koji rade u inozemstvu. Suočavajući se s takvim ekonomskim poteškoćama, mnogi ljudi očajnički žele dobiti pravo da žive i rade u Zapadnoj Europi.
Ali dobivanje vize za ulazak u Europsku uniju je teško. Za razliku od svojih balkanskih susjeda, stanovnici Kosova ne uživaju slobodni vizni režim za odlazak u zemlje Schengena, niti je uvođenje viznih olakšica neminovno. Stanovnicima Kosova je skoro nemoguće dobiti njemačko državljanstvo, osim ukoliko su rođeni tamo ili su došli još kao djeca i tamo pohađali školu.
Ali odrasli stanovnici Kosova, kao i ostali stranci koji ne pripadaju EU, mogu zahtijevati status trajnog boravišta u Njemačkoj, ili poslovnu dozvolu, ako su legalno živjeli u Njemačkoj više od pet godina - što je ostvarivo jedino odlaskom na postdiplomske studije ili brakom s njemačkim državljaninom.

Povećana stopa razvoda

U kosovskoj prijestolnici Prištini, čija populacija broji oko 600.000 stanovnika, službenici su 2007. zabilježili 127 razvoda. Taj se broj po zapadnoeuropskim standardima može činiti malim, ali je za stanovnike Kosova veliki. Općinski službenici u Prištini su do 2003. bilježili svega 36 razvoda. Srazmjerno povećanom broju razvoda, broj brakova sa stranim državljanima se također povećao, naročito s državljanima zapadnih zemalja. Godine 2009. službenici u Prištini su zabilježili 98 takvih brakova između kosovskih muškaraca i žena sa Zapada.
Shefqet Buqaj, skupštinski službenik, priznaje da je upoznat sa slučajevima gdje su se stanovnici Kosova ponovno oženili svojim prvim ženama nakon razvoda od supruga strankinja. On priznaje da službenici nemaju mnogo mogućnosti pratiti motive koji stoje iza brakova sa strankinjama. Kad kosovski muškarci izraze želju da ponovno ožene svoje prve supruge, par jednostavno može objaviti da su se pomirili. Ali Buqaj insistira na tome da, kad sumnjaju u motive koji stoje iza sklapanja braka između stanovnika Kosova i strankinje, oni provedu istragu. Jedan izrazito sumnjiv slučaj ticao se lokalnog muškarca koji se oženio ženom 15 godina starijom od njega, sjeća se Buqaj.

Takve zajednice su nepoznate u patrijarhalnom Kosovu, gdje sklapanje braka sa ženom koja je više od deset godina starija od muža narušava sve tradicije. Ali Buqaj kaže da oni nisu mogli naći ni jedan dobar razlog da ne odobre taj brak. "Razgovarali smo s njima i došli do zaključka da to nije fiktivni brak", kaže.

Usamljene zapadnjačke žene

Nekada davno, samo je neplodnost mogla biti razlog da se parovi legitimno razdvoje, kaže 71-godišnji Hamdi Veliu iz PolacaSonja, Njemica iz Stuttgarta, bila je meta jednog kosovskog Albanca koji je tražio stalno prebivalište u Njemačkoj. Danas je u svojim ranim tridesetim, a prije 13 godina ona se udala za Albanca iz Mitrovice, na sjeveru Kosova. Nezaposlena i pomalo usamljena u to vrijeme, bila je očarana kada joj je lijep tamnokosi muškarac, par godina stariji od nje, prišao u caffeu u Stuttgartu i rekao "zdravo". Nije imala ni najblažu predstavu da se ovaj "slobodni muškarac" zapravo oženio na Kosovu kad mu je bilo 18 godina i razveo prije nego što je došao u Stuttgart. Također nije znala da je on sada u potrazi za ženom, Njemicom, iz razloga koji su malo veze imali s ljubavlju. Ubrzo su se vjenčali, nakon čega se Sonja bacila na učenje albanskog jezika i prihvaćanje modernog načina života kosovskih žena, što je značilo da više nije izlazila iz stana da bi, naprimjer, otišla kod prijateljica na kavu.
"Postala sam veća Albanka od prave Albanke", prisjeća se.

Neuobičajeno, Sonjin muž nije zahtijevao razvod nakon pet godina. Vjerojatno zbog toga što su u tom trenutku već imali sina, čija je sudbina komplicirala stvari. Prije nego je otišao, Sonjin muž je želio osigurati da će biti jedini staratelj njihovom sinu.

Konačno su se razveli tek prije dvije godine, nakon što je Sonja pristala da svog sina, koji je tada imao osam godina, ostavi sa svojim sada bivšim mužem. On se ubrzo ponovo oženio svojom prvom ženom i sada živi van Stuttgarta s njom i sinom kojeg ima sa Sonjom.

Sonja ne zna cijelu priču o svom braku, ali neki kosovski Albanci koji žive u susjedstvu vrlo su svjesni tajne koja stoji u pozadini čina njenog bivšeg muža.

Ona samo zna da se njen bivši muž oženio "Albankom koja nije imala nikakve papire". Još uvijek vjeruje da se udala iz ljubavi i ne razumije šta je pošlo naopako.

Odbačena tradicija

Mnogi kosovski Albanci podržavaju praksu muškaraca da odlaze u inozemstvo i privremeno se žene radi poboljšavanja životne perspektive. Valdrin Hoxha, nezaposleni 23-godišnjak iz Prištine, kaže da bi i sam učinio isto kad bi mogao. "Objasnio bih svojoj obitelji da bih se nakon dobijanja [EU] dokumenata razveo od svoje žene strankinje i oženio djevojkom s Kosova", kaže samouvjereno. Nekada davno, samo je neplodnost mogla biti razlog da se parovi legitimno razdvoje, kaže 71-godišnji Hamdi Veliu iz Polaca, sela u centralnom Kosovu.
"Ako žena nije mogla roditi dijete, imala je dvije mogućnosti: razvesti se ili ostati", objašnjava on. "Ali ako bi odlučila ostati, morala je prihvatiti da je njenom mužu potrebna druga žena."
"Ako bi prihvatila da je njenom mužu potrebna još jedna žena, ona bi ostajala u istoj kući, gdje je i dalje mogla biti gazdarica", kaže.

Smajl Shatraj (60) godinama je pružao usluge bračnih posrednika"Danas je situacija vrlo loša", nastavlja Veliu, govoreći s neodobravanjem o stanovniku Kosova kojeg poznaje, kojeg je obitelj njegove prve žene pritiskala da i nju odvede u Njemačku još i prije nego što se razveo od svoje druge supruge, Njemice. On kaže da zna i za druge slične slučajeve, gdje supruge s Kosova žive negdje u Njemačkoj, dok su njihovi muževi još uvijek negdje drugdje sa svojim drugim suprugama, Njemicama. "Takve stvari nisu zasnovane na našoj tradiciji", žali se on. Veliu kaže da posjedovanje punovrijednih prebivališnih papira Europske unije osigurava ljudima nevjerovatan prestiž u suvremenom Kosovu. S njima, čovjek u svojim četrdesetim godinama može odabrati bilo koju lokalnu devojku, čak i ako je ona 20 godina mlađa od njega.

Ti muškarci obično koriste usluge bračnih posrednika, ili seoskih provodadžija, da pronađu mladu suprugu. Smajl Shatraj (60), iz sela Llausha u centralnom Kosovu, tokom godina često je pružao te usluge. "Sad kad većina djevojaka želi živjeti u inozemstvu, lakše je to urediti [kad muškarac ima papire Europske unije]", navodi on.
Nekada, u staro vrijeme, birali su parove koji su manje-više isto godište i koji su bili prikladni jedno za drugo. Danas je najbitniji faktor to da li budući muž ima odgovarajuće dokumente. "Oni odbacuju tradiciju u korist interesa", kaže.
Zapravo, mješoviti brakovi - pogotovu brakovi kojima se poboljšava muškarčev socijalni i ekonomski napredak - nisu potpuna novost među stanovnicima Kosova.
Ranije se težilo sklapanju brakova unutar granica stare Jugoslavije. Uglavnom su se kosovski muškarci ženili Srpkinjama - pošto su oni djelovali kao najjača etnička zajednica u bivšoj Jugoslaviji.

"Kroz brak čovjek je u staroj Jugoslaviji mogao steći društveni ugled", objašnjava Anton Berishaj, profesor sociologije na prištinskom univerzitetu.
Neki ljudi su također stupali u takve brakove da bi dokazali svoju lojalnost ideji multietničke Jugoslavije, obazrivo dodaje. Bitna razlika između tih brakova i ovih koji se danas sklapaju s Njemicama, jeste u tome što se muškarci tad nisu namjeravali razvesti od svojih žena nakon određenog vremenskog perioda. Ostajali su zajedno, često se seleći u glavni grad Jugoslavije, Beograd. Neki, kao Selimiji, i dalje žive zajedno. Ali dok je albansko-srpski brak bio povoljan potez 1960-ih i 1970-ih godina, to nikako nije slučaj danas, nakon raspada Jugoslavije, proglašavanja kosovske deklaracije o nezavisnosti i propadanja srpsko-albanskih odnosa uopće.

"Danas ti parovi žive obilježeni", kaže profesorica Nada Raduški, iz beogradskog Instituta za demografska istraživanja. "Ni moralno ni ispravno" Anton Berishaj, profesor sociologije na prištinskom univerzitetu, strogo se protivi brakovima kosovskih muškaraca sa strankinjama u cilju dobijanja trajnog boravišta na Zapadu. "'Dvostruki' brak, u kome jedna strana nije upoznata s cijelom situacijom, i gdje se familije pretvaraju kao da se ništa ne događa, nije prirodan, moralan niti ispravan", navodi on. Čelnici svih glavnih vjeroispovijesti na Kosovu također oštro osuđuju taj trend. Većina kosovskih Albanaca su muslimani, ali postoji i izvjestan broj katolika. Svećenstvo ovih obiju religija promatra bračnu zajednicu kao neprikosnovenu. "Brak je trajan i nije vremenski ograničen; on je vječan", kaže Bedri Syla, imam iz Skenderaja, u centralnom Kosovu. Te takozvane "razvode", čija je jedina svrha dobivanje dokumenata, imam Syla promatra kao ismijavanje i svetogrđe.
"To su igre koje urušavaju obitelji i moral", navodi on, citirajući stihove iz Kur'ana. Takva djela se u islamu nikada ne mogu opravdati, dodaje, bez obzira na moguću korist.
Njegove stavove je u potpunosti ponovio i don Shan Zefi, katolički svećenik u Prištini. "Ovakvi brakovi nisu moralno, psihološki niti pravno dozvoljeni", kaže on.

"Žrtva se isplati"

Don Shan Zefi, katolički svećenik u Prištini, kaže kako ovakvi brakovi nisu moralno, psihološki niti pravno dozvoljeniIpak, Agron (40) kaže da se sklapanje kompromisa s moralom i tradicijom isplati kako bi se ostvario europski san. Klesar nadgrobnih spomenika, on sada živi sa svojom prvom suprugom u selu nekih 30-ak kilometara udaljenom od Stuttgarta, nakon što je okončao dug i mukotrpan proces razvoda od svoje druge žene, Njemice, da bi se ponovo oženio svojom prvom suprugom, s Kosova. Agron pokušava zaboraviti činjenicu da je na pet godina morao ostaviti svoju prvu suprugu i njihovu djecu na Kosovu, dok je bio oženjen Njemicom.
"Žrtva se isplati, sve dokle god ne zaboravljaš na svoju [prvu] ženu i djecu na Kosovu", navodi Agron. "Za mene, živjeti ovdje je raj", dodaje, misleći na malo njemačko selo koje je sada njegov dom. Da bi postigli sličan "raj", Valbona i njeno četvero djece moraju čekati još barem tri godine. Radujući se novom životu u inozemstvu, nju ne zanima nacionalnost žene kojom je njen muž trenutno oženjen - dokle god to znači da će ona na kraju otići na Zapad.
"Meni to jednostavno nije bitno", kaže. "Očajni ekonomski uvjeti nas jednostavno primoravaju da to radimo."

Autor: Jeton Musliu