Objavljeno u Nacionalu br. 787S, 2010-12-10

Autor: Berislav Jelinić, Marko Biočina

Ivo Sanader će sigurno biti izručen

višemjesečna istraga uskoka i DORH-a protiv Ive Sanadera okrunjena je u četvrtak zahtjevom za uhićenje: sigurno je da su argumenti tužitelja čvrsti

SANADER S IVANOM
MRAVKOM Jedna od ključnih afera koje će se bivšem premijeru
stavljati na teret je ona
oko Hrvatske elektroprivredeSANADER S IVANOM MRAVKOM Jedna od ključnih afera koje će se bivšem premijeru stavljati na teret je ona oko Hrvatske elektroprivredeZahtjev za uhićenje bivšeg hrvatskog premijera Ive Sanadera podnesen jučer kruna je višemjesečne istrage koju su Uskok i DORH provodili o njegovoj ulozi u više velikih korupcijskih afera, poput one vezane za poslove marketinške agencije Fimi-media ili nelegalnosti u poslovanju Hrvatske elektroprivrede. Provodeći te istrage Uskokovi istražitelji još prije nekoliko mjeseci otkrili su prve indicije koje su inkriminirale bivšeg premijera, potom su prikupili svjedočanstva protiv Sanadera, kojeg su u svojim iskazima navodno optužili bivši ravnatelj Carinske uprave Mladen Barišić i bivši predsjednik Uprave HEP-a Ivan Mravak, da bi na kraju prikupili i materijalne dokaze koji potvrđuju te tvrdnje.

Kako doznaje Nacional, ti dokazi uključuju i dosad nepoznate informacije o Sanaderovoj imovini u inozemstvu, među kojima i dokaz da bivši premijer posjeduje stan u Sjedinjenim Američkim Državama, kao što se spekuliralo u domaćim medijima, ali i videosnimke koje dokazuju kako je Sanader sudjelovao na ključnom sastanku 7. travnja 2007. godine u Vladi gdje su dogovoreni nelegalni poslovi izvlačenja novca iz državnih poduzeća i ministarstava preko Fimi-medije. Te dokaze istražitelji su marljivo mjesecima prikupljali u velikoj tajnosti, svjesni kako imaju samo jednu priliku da optuže bivšeg premijera, te da bi cijeli slučaj mogao propasti ako zahtjev za skidanje imuniteta, a potom uhidbeni nalog i optužnica ne budu sazdani na čvrstim dokazima i zatvorenom krugu indicija. Upravo zato, jučerašnja zahtjev DORH-a može se smatrati pouzdanim znakom kako su istražitelji formirali čvrst slučaj protiv Sanadera.

Kako tvrdi Nacionalov izvor iz DORH-a, osim optužbi koje su na Sanaderov račun u svojim svjedočanstvima iznijeli Barišić i Mravak, a koje su već dijelom i objavljene u domaćim medijima, Uskok je u svojoj istrazi prikupio i materijalne dokaze koji potvrđuju te tvrdnje. Tako je pomoću snimki nadzornih videokamera utvrđeno tko je sve sudjelovao na spornim sastancima u Vladi, a i od kuda su sudionici tog sastanka stigli u Vladu, što je također bitno kao sredstvo potvrde istinitosti tvrdnji iznesenih u svjedočenju Mladena Barišića. Na koncu, optužbe protiv Ive Sanadera iznijeli su i drugi svjedoci, a ne samo Ivan Mravak ili Mladen Barišić. Postoje još neki državni dužnosnici koji su potvrdili ono što su Barišić i Mravak izjavili. Kad se tome pridodaju već spomenute informacije o Sanaderovoj imovini u inozemstvu, čini se kako su u DORH-u uspjeli u potpunosti rekonstruirati ulogu Sanadera u slučajevima Fimi-medija i HEP, da je on znao i odobravao nelegalne aktivnosti, ubirao nelegalnu financijsku korist od tih aktivnosti, te kako je taj novac trošio.

Također, kako doznaje Nacional, u radu na predmetu koji se tiče Ive Sanadera povremeno se znala uključiti i Središnja obavještajna agencija, ali to se događalo povremeno i nakratko, kada su se pojavljivale indicije da bi Sanader mogao pokušati utjecati na rad nekih državnih institucija, ili manipulirati nekim zbivanjima koja su mogla utjecati na nacionalnu sigurnost. Međutim, na koncu se može tvrditi da je angažman SOA-e u radu na ovom predmetu bio minimalan. Zapravo se radilo o predmetu koji prije svega ulazi u ovlast Uskoka i policije. U SOA-i su bili neskloni uključivanju u rad na tom predmetu i zato što je Sanader uložio znatne napore kako bi se predstavio kao žrtva političkog progona, a to bi mogao nastaviti tvrditi da je na tom predmetu radila SOA. U vođenju istrage protiv Sanadera DORH-u je uvelike pomogao novi Zakon o kaznenom postupku donesen prošle godine. Naime, na temelju bivšeg zakona pravosudnim institucijama je bilo zabranjeno početi istragu protiv nekog saborskog zastupnika prije nego što mu je oduzet imunitet, a to je DORH-u stvaralo značajne probleme u radu, jer praktički nisu imali mogućnost da istrage vode u tajnosti i spriječe osumnjičenika da utječe na svjedoke i dokaze.

Novim zakonom to se promijenilo, a ključni preduvjet za istragu protiv Sanadera dogodio se u istrazi o slučaju Kamioni protiv bivšeg ministra Berislava Rončevića, kad je Sabor DORH-u izdao službeno mišljenje kako je istragu protiv nekog zastupnika moguće voditi i dok on još uživa imunitet. Upravo zato DORH je imao mogućnost da u tajnosti skupi sve potrebne dokaze protiv Sanadera prije nego što preda zahtjev za ukidanje imuniteta i njegovo uhićenje. Taj zahtjev DORH je uputio u Sabor jučer ujutro u 9.30, na ruke predsjedniku Sabora Luki Bebiću i Damiru Sesvećanu, predsjedniku mandatno-imunitetnog povjerenstva. može se pretpostaviti da su se za taj termin u DORH-u odlučili iz dva razloga. Prvi je taj što su bili zadovoljni prikupljenim dokazima, a drugi što su bili svjesni tehničke procedure koja im slijedi. Naime, DORH ima običaj da uhićenja osoba protiv kojih provodi dugotrajne istrage izvodi u petak, jer zbog tehničkih razloga onda imaju mogućnost da tu osobu zadrže u pritvoru barem tri dana, preko vikenda.

Ipak, Sanader nije mogao biti priveden prije nego što mu bude oduzet imunitet, a kako je to procedura koja traje najmanje jedan dan, logično je da su u akciju protiv Sanadera krenuli u četvrtak, a ne u petak. Ipak, bez obzira na te planove, u DORH-u su bili svjesni kako bi Sanader mogao napustiti zemlju nakon što podnesu zahtjev da mu se ukine imunitet i da ne mogu učiniti ništa da bi to spriječili. Naime, informacija da je DORH podnio takav zahtjev je javno dostupna i nije bilo mogućnosti da je se drži u tajnosti, za razliku od samog zahtjeva koji se u nekim svojim dijelovima smatra službenom tajnom. Zbog toga se moglo očekivati da će Sanader saznati kako je takav zahtjev podnesen, te da će moći u kratkom vremenu bez ikakvih problema napustiti državu, osobito s obzirom na to da je zasjedanje mandatno-imunitetnog povjerenstva bilo najavljeno tek za 14.30 sati.

Iako je odluka o ukidanju Sanaderova imuniteta na MIP-u bila donesena u roku od nekoliko minuta, on je do tada već bio napustio Hrvatsku, a policija, iako ju je DORH obavijestio o cijelom slučaju, formalno nije mogla učiniti ništa da ga spriječi. Upravo zato što su takav scenarij očekivali, u DORH-u Sanaderov bijeg nije shvaćen nimalo dramatično. Dapače, kako tvrdi Nacionalov izvor, u DORH-u i Uskoku uvjereni su kako, s obzirom na dokaze koji su navedeni u uhidbenom nalogu, Sanader neće moći izbjeći izručenje. Nakon što je oko 17 sati i Sabor potvrdio odluku MIP-a da se Sanaderu ukine imunitet, može se očekivati da će već danas zagrebački Županijski sud izdati nalog za njegovo privođenje. Kad se utvrdi da se bivši premijer ne nalazi u Hrvatskoj, te da je u bijegu, za njim bi mogla biti izdana međunarodna tjeralica, te će na temelju te tjeralice biti uhićen čim ga se locira u stranoj državi gdje se nalazi. Satima nakon njegova bijega Sanaderova lokacija bila je nepoznata, no sumnja se kako se nalazi u Austriji, državi gdje je proveo značajan dio života i gdje ima brojne prijatelje i poslovne veze.

Neposredno nakon što je napustio državu u dijelu domaćih medija objavljeno je kako je Sanader pobjegao u Austriju, jer posjeduje i tamošnje državljanstvo, te da tako želi spriječiti izručenje Hrvatskoj. Ipak, te informacije nisu točne. Ivo Sanader ne posjeduje austrijsko državljanstvo, dapače dvojno državljanstvo po austrijskom zakonu nije ni moguće. Bez obzira na to Ivo Sanader mogao bi se iz Austrije ili neke druge države dulje vrijeme protiv izručenja boriti pravnim sredstvima, pokušavajući dokazati kako se protiv njega vodi politički montirani proces, kao što je svojedobno radio i Vladimir Zagorec. Dakako, takav scenarij Sanader bi mogao izbjeći da se sam odazove na uhidbeni nalog, vrati u Hrvatsku i preda policiji. Takve namjere Sanader je navodno i iskazao u SMS-u koji je poslao novinarki Večernjeg lista u kojem je ustvrdio kako je na unaprijed dogovorenom putu s kćeri i kako će se odazvati pozivima Uskoka kad ih dobije. Ipak, Nacionalovi izvori iz DORH-a sumnjaju u istinitost tih Sanaderovih tvrdnji.

Naime, čak i da je njegov put u inozemstvo s kćeri bio unaprijed dogovoren, teško je vjerovati da Sanader od njega ne bi odustao kad je doznao da mu se sprema uhićenje, osobito s obzirom na to da je odlaskom iz Hrvatske već pogoršao svoju poziciju pred sudom u raspravi o eventualnom pritvoru. Tako je Nacionalu neslužbeno potvrđeno kako će DORH u svom zahtjevu za pritvaranje Sanadera kao razlog, osim mogućnosti utjecaja na svjedoke, navesti i mogućnost bijega. Kad bi se Sanader sad i sam vratio u Hrvatsku, mnogo teže bi sud uvjerio kako nema namjeru bježati i u budućnosti. Upravo zato, u DORH-u su uvjereni kako će Sanaderu biti određen pritvor, kako je toga i on sam svjestan, te kako se njegov nagli odlazak iz Hrvatske može smatrati neformalnim priznanjem krivnje. Naravno, pitanje je je li Sanader uopće upoznat i sa sadržajem istražnog zahtjeva koji je protiv njega podnesen, ali i kako će se ponašati ostali njegovi suoptuženici. Naime, prema neslužbenim informacijama optužnica protiv Sanadera sadržavat će formulacije o zločinačkom udruživanju, a osim Sanadera, Barišića, Mravka i Nevenke Jurak, u njoj bi kao optužene mogle biti navedene i neke nove osobe.

Je li Ježić Sanaderov tajni poslovni ortak

ROBERT JEŽIĆ nedavno je ispričao Nacionalu u svoju obranu da su drugi privatni poslovni
subjekti kod HEP-a imali još povoljnije uvjete od njegova DiokijaROBERT JEŽIĆ nedavno je ispričao Nacionalu u svoju obranu da su drugi privatni poslovni subjekti kod HEP-a imali još povoljnije uvjete od njegova DiokijaRobert Ježić, većinski vlasnik Diokija i vlasnik dnevnih novina Novi list, uhićen je u četvrtak predvečer kao četvrti osumnjičeni u aferi HEP i Dioki. Ježić je već mjesecima privlačio pozornost Uskoka, čije je djelatnike iznimno interesiralo da se rasvijetli pozadina nekoliko po njima spornih poslovnih situacija koje su išle na ruku tvrtki Dioki. To su Nacionalu ispričali visoki pravosudni izvori, koji sumnjaju da je možda baš zbog pritiska u tim situacijama nedavno samoubojstvo izvršio Zdenko Belošević, donedavni predsjednik Uprave Diokija.
Roberta Ježića se u poslovnim krugovima već dulje vrijeme smatra vrlo bliskim donedavnom premijeru Ivi Sanaderu, kojeg u nekim bankarskim krugovima čak doživljavaju kao tajnog Ježićeva ortaka u većini njegovih poslovnih projekata, pa tako i pri kupnji Novog lista. Ježić slovi za spretnog poslovnog čovjeka koji je godinama blizak i s vrhom SDP-a, osobito sa Slavkom Linićem i ostatkom riječkih kadrova te stranke.
Uskok već dulje vrijeme pokušava razjasniti je li, tko i zašto iz vrha HDZ-a tražio od HEP-a i Janafa da na po njima upitan način izlazi u susret i pomaže Diokiju u poslovanju.
Uskok je sumnjičio bivšeg šefa HEP-a Ivana Mravka da je od listopada 2008. do rujna 2009. dvjema tvrtkama iz Dioki grupe isporučivao struju po privilegiranim cijenama i da su te dvije tvrtke na račun HEP-a zaradile 6,3 milijuna kuna. Robert Ježić je i javno priznao da su njegovi ljudi bili na razgovoru u policiji, ali se oko toga nije previše uzbuđivao. Ježićev Novi list tada je objavio da su takvi popusti na cijenu isporuke uobičajeni i opravdani jer se pri dogovaranju popusta uzima u obzir i to da je Dioki veliki potrošač električne energije i da zbog povremenih prekida isporuke trpi znatan gubitak u proizvodnji. Takvi su se popusti Diokiju odobravali i ranijih godina, pojašnjavali su tada iz Diokija.

Prije nekoliko dana Robert Ježić pristao je neformalno razgovarati za Nacional o nekim poslovnim situacijama u kojima se našao Dioki, a koje u Uskoku smatraju spornim. Ježić je za Nacional ispričao kako se odmah stavio na raspolaganje policiji i da su mjerodavne osobe iz Diokija policiji dostavile opsežnu dokumentaciju koja pokazuje da se o popustima na cijenu struje dugo pregovaralo te da je u tim pregovorima sudjelovalo više ljudi.
Ježić je Nacionalu ispričao da Dioki i danas ima popust na cijenu električne energije, ali da je on dosta manji od onoga koji uživaju neki drugi hrvatski poslovni subjekti, također u privatnom vlasništvu. U razgovoru za Nacional čudio se zašto je samo on u situaciji da se zbog tih propusta brani od optužbi Uskoka. Bivšem šefu HEP-a Mravku Uskok je stavljao na teret još nešto što se povezivalo s Diokijem. Teretilo ga se da je tvrtkama u vlasništvu Diokija u proljeće 2009. nezakonito dao 15 milijuna kuna kredita. Radilo se o kreditu koji se trebao vratiti za 60 dana s kamatom od 10,5 posto. Navodno je taj kredit zapravo bio avans za kupovinu jedne poslovne zgrade Diokija na Žitnjaku. Tvrdi se da su u to vrijeme Dioki i HEP pregovarali o tome da HEP kupi od Diokija jednu njihovu poslovnu zgradu na Žitnjaku i da se kredit trebao vratiti nakon te transakcije. To se na koncu nije dogodilo pa je Dioki kasnio s plaćanjem kredita sve do početka rujna, kada je kredit vraćen s kamatama. Međutim, Uskok sumnja da se tu radilo o nezakonitom pomaganju Diokiju. Budući da je Mravak odlučio o svemu progovoriti, pušten je iz pritvora i pod policijskom zaštitom vraćen na posao u HEP-u.

U jednom dijelu policije nisu skloni vjerovati da se u tom slučaju radilo o nezakonitim pozajmicama pa su zbog toga u policiji bili nezadovoljni Uskokovim tumačenjem te situacije. Moguće je i da je Mravak Uskoku ispričao tko je iz vrha HDZ-a od njega tražio da pomaže Diokiju, što je posredno moglo otkriti i nešto više o vezama Roberta Ježića i HDZ-a. Otprilike u isto vrijeme kada je Mravak pomagao Diokiju, doznalo se da su nepoznate osobe iz državnog vrha radile pritiske na tvrtku Janaf da višestruko preplati Diokiju skladišne prostore koji su Janafu potrebni, a koje Dioki posjeduje na Žitnjaku u Zagrebu. Navodno se od šefa Janafa Ante Markova tražilo da za ta skladišta plati ni manje ni više nego 30 milijuna eura. Ti su pritisci na Markova navodno dolazili iz vrha HDZ-a, trajali su nekoliko tjedana, ali on je odbijao to napraviti. Lobistima te transakcije i dobronamjernim savjetnicima pravdao se tvrdeći da takvu odluku može donijeti jedino Nadzorni odbor Janafa. Janaf je od Diokija na koncu kupio dio nekretnina na Žitnjaku jer se Janaf obvezao da će osigurati spremnike za skladištenje obveznih zaliha sirove nafte za državne potrebe ukupnog kapaciteta 640 tisuća kubnih metara. Istoga dana država je dokapitalizirala Janaf s gotovo 100 milijuna eura, tako da je temeljni kapital tvrtke porastao s 2 na 2,7 milijardi kuna. Ježić je tada odbio otkriti Nacionalu za koliko je Dioki prodao skladišni prostor. Navodno su u to vrijeme pritisci na Markova dolazili iz vrha HDZ-a koji je bio iznimno zainteresiran da se transakcija provede u tišini, što je ranije moguće. Slučajevi s kojima se povezuje Ivan Mravak upućuju na to da je on slušao nečije naredbe jer zasad nema nikakvih pokazatelja da je zbog sumnjivog pomaganja Diokiju imao nekakvu osobnu korist, niti ga se smatra bliskim Ježiću. U takvim okolnostima većina slučajeva u kojima se Mravka teretilo da je kao predsjednik Uprave HEP-a donosio odluke kojima je nekome išao na ruku mogla bi se lakše razumjeti ako je on priznao da je sve radio po diktatu tada najmoćnijeg čovjeka u državi, a to je tada bio Ivo Sanader. Uhićenje Roberta Ježića moglo bi imati i posljedice za poslovanje Diokija, tvrtke koja se nakon relativno duljeg negativnog poslovnog razdoblja nedavno počela naglo oporavljati. Ježić je nedavno Nacionalu ispričao da tvrtka odnedavna ponovo pozitivno posluje i da već neko vrijeme ima prihod od gotovo 22 milijuna eura mjesečno i planira nove poslovne iskorake u regiji.

Vezane vijesti

Sanader je bio svemoguć

Sanader je bio svemoguć

Bivši glavni tajnik HDZ-a Ivan Jarnjak završio je danas trodnevno svjedočenje u slučaju Fimi medija, ustvrdivši u odgovoru bivšem premijeru i… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika