Da li je poker sport?Stephan Mischke je trebao čitavu vječnost da svoj omiljeni sport učini doista sportom. Morao je ispuniti brdo formulara, mijenjati statute brojnih klubova, ispuniti uvjete propisane nizom uredbi, odredbi i uputa. Ali na kraju je ipak uspio: dart, ova nekada omiljena zabava na dječijim rođendanima, prihvaćen je u obitelj priznatih sportskih diciplina u Njemačkoj. Nakon 20 godina!

U Njemačkoj se kao sportska disciplina priznaju samo sportovi prihvaćeni od strane Njemačkog olimpijskog sportskog saveza (DOSB). Učlaniti se u taj savez cilj je svake sportske udruge - to znači biti u društvu 91.000 sportskih udruženja sa oko 27,5 milijuna članova. Razlozi za članstvo međutim nisu samo u želji za druženjem - tko je član DOSB-a ima pristup različitim državnim fondovima za unaprijeđenje sporta, lakše se predstavlja javnosti, medijima, sponzorima. Radi se dakle u prvom redu o novcu, puno novca.

Tko odlučuje? I na osnovu čega?

Tko je sportist i što je sport - to odlučuje sam Savez. Dart smije ući, ali poker mora ostati vani. Šah je već odavno priznat kao sport, ali profesionalni boks nije. A elektronski sportovi se zasada uopće ne uzimaju u razmatranje. Ali zašto u stvari? Na osnovu kojih kriterija se to odlučuje?

Jedan od kriterija Olimpijskog sportskog saveza je "specifična motorička aktivnost karakteristična za neki sport." To u slučaju različitih misaonih igara nije slučaj jednako kao ni kod dreusre životinja. A ovime se isključuje i savladavanje problema i prepreka bez stvarnog motoričkog kretanja ljudi. Zato poker nema šanse - premalo tjelesnih aktivnosti, jednako kao ni elektronske igrice - tu je previše tehnike.

A Ultimate Fighting i profesionalni boks ispadaju iz konkurencije jer DOSB propisuje i "poštivanju etičkih vrijednosti poput fairplaya i jednakosti šansi."

A bicikli s jednim kotačem?

Tko sve ove prepreke uspije prevladati nailazi na još jednu, kvantitativnu: članom DOSB-a mogu postati samo udruge koje imaju najmanje 10.000 članova organiziranih u najmanje osam pokrajinskih saveza.

To su formalni kriteriji. Ali postoje i sasvim drugi interesi. Budući da prijemom svakog novog sportskog saveza kolač državnog i sponzorskog novca mora biti raspoređivan na više dijelova, stari članovi nemaju osobiti interes prijemu novih. Već deset godina nije prihvaćen niti jedan novi savez, tuže se kritičari. Baš ovog proljeća je odbijen prijem vozača bicikala s jednim kotačem (unicikli). Njima je preporučeno da se priključe nekom već postojećem udruženju, recimo biciklističkom ili gimnastičarskom.

Ali dart je uspio. Za vozače unicikala vrlo neobična odluka. Ali za Stephana Mischkea je sve jasno: da je dart sport, on sada ima dokaz, crno na bijelo. I sa službenim pečatom DOSB-a. Tajnu uspjeha Mischke sada rado otkriva kolegama: "Samo treba biti uporan. Mi već 20 godina imamo istog službenika pri DOSB-u koji se bavi pitanjem našeg priznanja. Sada je vjerovatno i on sretan da je čitava priča okončana."