Objavljeno u Nacionalu br. 787, 2010-12-14

Autor: Plamenko Cvitić

Progon 7 zločina za ulazak u EU

Hapšenje Tomislava Merčepa vrhunac je akcijskog plana prema kojem bi vlasti napokon trebale procesuirati najteže ratne zločine počinjene s hrvatske strane

TOMISLAV MERČEP (u sredini, s dr. Vesnom Bosanac i Vladimirom Šeksom) uhićen je prošloga tjedna; DORH ga tereti za ratne zločine nad civilima 1991., među
ostalim za ubojstva u
Pakračkoj poljaniTOMISLAV MERČEP (u sredini, s dr. Vesnom Bosanac i Vladimirom Šeksom) uhićen je prošloga tjedna; DORH ga tereti za ratne zločine nad civilima 1991., među ostalim za ubojstva u Pakračkoj poljaniPremda se vremenski podudarilo s početkom procesuiranja bivšega hrvatskog premijera Ive Sanadera, uhićenje Tomislava Merčepa jedan je od važnijih uvjeta što ih Hrvatska treba ispuniti prije zatvaranja poglavlja 23, bitnoga za što skorije zatvaranje cjelokupnih pristupnih pregovora s Europskom unijom. Bez poglavlja 23, koje se bavi pravosuđem i temeljnim pravima, posve je nemoguće dovršiti pregovore s Unijom, a dosad se u hrvatskoj javnosti pretpostavljalo da je najvažniji uvjet za to potpuna suradnja Hrvatske s Međunarodnim sudom za ratne zločine na područjima nekadašnje Jugoslavije (ICTY) u Den Haagu, odnosno razrješavanje situacije oko sad već notornih topničkih dnevnika. Međutim, osim tog uvjeta, što ga je pred hrvatske institucije postavio ICTY, odnosno glavni haaški tužitelj Serge Brammertz, hrvatskom državnom vrhu već je neko vrijeme poznat i drugi: da do proljeća 2011. budu dovršeni ili barem privedeni kraju svi zaostali slučajevi ratnih zločina u Hrvatskoj.


To se, dakako, odnosi i na procesuiranje Tomislava Merčepa, ali ne samo na njega, nego i na uhićenja još nekih osoba, primjerice, glavnih aktera ratnih zločina u Sisku 1991., koja se očekuju u sljedećih mjesec-dva. Sve je to dio akcijskog plana koji je hrvatskom državnom vrhu poznat već izvjesno dulje vrijeme, a njegova provedba traje još od početka ove, 2010. godine. Kako je godina protjecala, policija i Državno odvjetništvo pojačavali su svoje aktivnosti, ali državne su institucije procjenjivale da taj plan ne treba prezentirati javnosti, uglavnom zbog očekivanog otpora dijela javnosti i uobičajene politizacije, koji su gotovo neizbježni kad god u Hrvatskoj počne rasprava o ratnim zločinima što su ih početkom 90-ih počinili Hrvati. Prema Nacionalovim izvorima, hrvatski predsjednik Ivo Josipović, premijerka Jadranka Kosor i glavni državni odvjetnik Mladen Bajić suglasili su se da cjelokupna operacija mora biti dovršena do Nove godine, točnije, najkasnije do sredine prosinca. Razlog za takav rok jest namjera da se svi mogući postupci nužni za zatvaranje poglavlja 23 privedu kraju što prije, kako bi se u završnici institucije mogle potpuno posvetiti preostalim bitnim pitanjima što Hrvatsku dijele od zatvaranja toga poglavlja.

Nadalje, državni vrh procijenio je da bi sve slučajeve ratnih zločina trebalo dovršiti prije nego što budu objavljene haaške presude Anti Gotovini, Ivanu Čermaku i Mladenu Markaču. Smatra se da će ta presuda, kakva god bila, ipak unijeti stanovitu nervozu u hrvatsko “javno mnijenje” i usredotočiti ga na tematiku ratnih zločina, što bi se pak moglo negativno odraziti na napore vlasti da ratni zločini jednom zauvijek i definitivno postanu stvar prošlosti. Da hrvatske institucije već mjesecima sustavno i intenzivno raščišćavaju sve preostale neprocesuirane ratne zločine, moguće je iščitati i iz službenih policijskih statistika. Potkraj studenoga na internetskom sajtu Ministarstva unutarnjih poslova objavljen je “Pregled osnovnih sigurnosnih pokazatelja” za prvih deset mjeseci ove godine. U njemu su navedeni postotci razrješavanja slučajeva za razne vrste kriminaliteta, a podaci o ratnim zločinima više su nego impresivni: u odnosu na 2009. godinu, kad je koeficijent razriješenosti iznosio 64,3, samo od siječnja do listopada 2010. taj je koeficijent dosegnuo brojku 375, što znači da su policijski istražitelji, osim što su radili na novoprijavljenim nedjelima, intenzivno rješavali i godinama nagomilane slučajeve, za koje su već mnogi povjerovali da će biti prepušteni zaboravu, odnosno da nikad neće biti rasvijetljeni. To se, međutim, nije dogodilo. Naprotiv, posljednjih mjeseci zaredala su uhićenja osoba terećenih za niz teških zločina što su ih počinile 90-ih. 1. Slučaj Gojak Niz ovogodišnjih uhićenja počeo je potkraj svibnja, kad je umirovljeni policajac PU karlovačke, 48-godišnji Željko Gojak, uhićen zbog zločina počinjenoga 5. listopada 1991.

Njega Državno odvjetništvo tereti da je tada u karlovačkom naselju Sajavac s više nepoznatih pripadnika Zbora narodne garde ušao u obiteljsku kuću Marka Roknića i ubio ga, a potom i njegovu sestru Dragicu Ninković i 14-godišnju kćer Danijelu Roknić. Zbog informacije, da je djevojčica ubijena metkom u leđa dok se skrivala od metaka ispod kuhinjskog stola u roditeljskoj kući, taj je zločin neformalno dobio naziv “Karlovački slučaj Zec”. Dok su početkom travnja ubijeni bivali ekshumirani, Gojak je u lokalnim medijima izjavljivao da je nevin i objašnjavao da su on i drugi vojnici pucali po obiteljskoj kući Roknićevih jer su iz nje, navodno, na njih bile bacane ručne bombe. 2. Slučaj Pume Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu 22. je lipnja podignulo optužnicu protiv sedam “puma”, bivših pripadnika 7. gardijske brigade HV-a koji su u akciji Maestral 2, u rujnu 1995., na širem području Mliništa kod Glamoča likvidirali šest zarobljenih pripadnika Vojske Republike Srpske.

MUNIB SULJIĆ, Igor Mikola i Nebojša Hodak, članovi pričuvne policije iz tzv. eskadrona smrti Tomislava Merčepa,
sudjelovali su u ubojstvu Marije, Aleksandre i
Mihajla Zeca 7. prosinca 1991. godineMUNIB SULJIĆ, Igor Mikola i Nebojša Hodak, članovi pričuvne policije iz tzv. eskadrona smrti Tomislava Merčepa, sudjelovali su u ubojstvu Marije, Aleksandre i Mihajla Zeca 7. prosinca 1991. godineJedinicom Pume u to je vrijeme zapovijedao Ivan Korade (koji se u međuvremenu ustrijelio pred potjerom hrvatske policije u okolici Varaždina zbog kriminalnog ponašanja u mirnodopskom razdoblju), a naredbu za likvidaciju neprijateljskih vojnika navodno je dao pred nekoliko svjedoka. 3. Slučaj Kuline Početkom rujna na šibenskom području uhićena su četvorica nekadašnjih vojnih policajaca terećenih za zločine protiv ratnih zarobljenika i civila u šibenskom vojnom zatvoru Kuline 1992. godine. Svi oni terećeni su za nečovječno postupanje, to jest za mučenja zatočenih vojnika i civila, pa čak i žena, i iživljavanja nad njima. 4. Slučaj Bajić Potkraj rujna splitska je policija nakon šest godina bijega uhitila 44-godišnjeg Miljenka Bajića, nekadašnjeg pripadnika Interventnog voda 72. bojne Vojne policije, koji je na suđenju za ratne zločine počinjene 1992. u Vojno-istražnom centru Lora već dobio šest godina zatvora. 5. Slučaj Šimić Početkom studenoga Županijski sud u Bjelovaru pokrenuo je istragu protiv Jure Šimića, nekadašnjeg predsjednika Kriznog štaba. On je terećen da je kao predsjednik Regionalnog kriznog štaba za Bilogorsko-podravsku regiju 29. rujna 1991., nakon ulaska hrvatskih vojno-redarstvenih snaga u bivšu vojarnu JNA u Vojnoviću, iz skupine od dvjestotinjak oficira i vojnika JNA izdvojio trojicu oficira, Rajka Kovačevića, Miljka Vasića i Dragišu Jovanovića. Njih su, po Šimićevoj zapovijedi, naoružani pripadnici hrvatskih snaga odveli desetak metara dalje i ubili iz vatrenog oružja. Neki izvori Šimića terete čak da je i osobno strijeljao trojicu oficira JNA, koji su se, kao i svi ostali u vojarni, prethodno predali hrvatskim snagama. 6. Slučaj Kerestinec Prije tri tjedna DORH i policija su, zbog mučenja ratnih zarobljenika i civila, kao i iživljavanja nad njima, u nekadašnjoj vojnoj bazi Kerestinec nedaleko od Zagreba, 23. studenoga uhitili pet osoba što su ondje 1992. bile čuvari i zapovjednici.

O zloglasnim mučenjima u Kerestincu, udaljenom jedva desetak kilometara od hrvatske metropole, upravo je Nacional opširno pisao još u travnju 2008., kad je DORH i pokrenuo istragu o tom slučaju. Prema dokumentiranim iskazima žrtava, Kerestinec je 1992. bio perverzno mučilište za gnjusna iživljavanja, “zlostavljanje muškaraca svakodnevnim batinanjem, silovanje žena, mučenja posebnim spravama poput mornarskih ljestava, drvenih i gumenih penisa, električnih palica, tjeranje na spolne odnose i oralni seks, kako zatvorenika međusobno, tako i s čuvarima zatvora, tjeranje na samozadovoljavanje muškaraca pred razgolićenim ženama, sakaćenje dijelova tijela, odsijecanje prstiju kod muškaraca i bradavica kod žena”. Žrtve su u svojim iskazima posebno isticale nedavno uhićenog zapovjednika logora Kerestinec, satnika Stjepana Klarića, koji je, prema njihovu svjedočenju, poticao batinanja, seksualno i drugo zlostavljanje zatvorenika (prisiljavanje da laju kao psi ili pasu travu) i sam sudjelovao u tim zločinima. 7. Slučaj Merčep Potkraj prošlog tjedna uslijedilo je najkrupnije uhićenje: u petak ujutro zagrebačka je policija uhitila 58-godišnjeg Tomislava Merčepa, kojega Županijsko državno odvjetništvo tereti za ratne zločine nad civilima 1991. godine: za protuzakonito odvođenje srpskih civila u paviljon Zagrebačkog velesajma 1991. te za odvođenje, mučenje i ubijanje civila sa šireg područja Pakračke poljane.

Proteklog vikenda Županijskom sudu u Zagrebu podnesen je istražni zahtjev koji Merčepa tereti za smrt čak 43 osoba. O zvjerstvima što su ih počinili “merčepovci”, pričuvne postrojbe MUP-a pod Merčepovim zapovjedništvom, hrvatska javnost zna mnogo već gotovo dva desetljeća, od čega je možda najsramotniji događaj surova likvidacija zagrebačke obitelji Zec 7. prosinca 1991., pri čemu pripadnici Merčepove postrojbe nisu poštedjeli ni 12-godišnju Aleksandru Zec. O tom zločinu, ali i mnogim drugima, prvi je javno progovorio Miro Bajramović, bivši pripadnik Merčepove skupine, koji je još u rujnu 1997. u tjedniku Feral Tribune podrobno opisao grozne zločine, likvidacije i mučenja ljudi na području Pakračke poljane. Premda su mnogi zločini upućivali na Merčepa, 90-ih je on uživao očitu političku zaštitu tadašnjega državnog vrha, a kao njegovi politički zaštitnici bila su spominjana razna imena, od Ivana Vekića i Gojka Šuška pa sve do Vladimira Šeksa, kojega su neki još u ratno doba označavali kao osobu koja je, kao tadašnji državni tužitelj, najodgovornija za pravosudni fijasko, to jest neprocesuiranje krivaca za likvidaciju obitelji Zec. Kako god bilo, nakon što se prije deset godina kandidirao na hrvatskim predsjedničkim izborima, na kojima je osvojio jedva 0,85 posto glasova, Merčep se više-manje povukao iz hrvatskoga javnog života, što su neki objašnjavali njegovim zdravstvenim tegobama, a drugi paktom o nenapadanju što ga je navodno sklopio s dvjema najvećim strankama u Hrvatskoj. Za Račanova mandata, a potom i u eri Ive Sanadera, Merčep je figurirao kao predsjednik Udruge hrvatskih dragovoljaca Domovinskog rata, a sve su vlade posljednjih deset godina izdašno financirale tu njegovu braniteljsku udrugu.

MUNIB SULJIĆ, Igor Mikola i Nebojša Hodak, članovi pričuvne policije iz tzv. eskadrona smrti Tomislava Merčepa,
sudjelovali su u ubojstvu Marije, Aleksandre i
Mihajla Zeca 7. prosinca 1991. godineMUNIB SULJIĆ, Igor Mikola i Nebojša Hodak, članovi pričuvne policije iz tzv. eskadrona smrti Tomislava Merčepa, sudjelovali su u ubojstvu Marije, Aleksandre i Mihajla Zeca 7. prosinca 1991. godineZauzvrat ili ne, Merčep se gotovo potpuno povukao iz javnosti, pa je jedini njegov zamiijećeni istup u novije vrijeme bilo navodno slučajno pojavljivanje s Milanom Bandićem tijekom Bandićeve kampanje u sklopu predsjedničkih izbora. Premda je to gotovo nemoguće dokazati, mnogi smatraju da je Merčepova prisutnost Bandiću donijela golemu štetu i gubitak glasova, jer veći dio hrvatske javnosti u Merčepu vidi opskurnu figuru i okorjelog ratnog zločinca, koji je gotovo neshvatljivom slučajnošću izbjegao suđenje u Den Haagu. A haaški istražitelji itekako su istraživali Merčepova nedjela, i to godinama, a u istrazi im je koristila i dokumentacija koju je još sredinom 90-ih sastavila središnja američka obavještajna agencija CIA. Sve te spise, i američke i haaške, tadašnja haaška tužiteljica Carla Del Ponte još je prije nekoliko godina predala glavnom državnom odvjetniku Mladenu Bajiću. Poruka Bajiću bila je neka Merčepa procesuira hrvatsko pravosuđe, a danas je očito da je za to trebalo nekoliko godina. Budući da je Merčep napokon uhićen prošlog tjedna, zadatak je obavljen, iako će se u dijelu javnosti i dalje postavljati pitanje zašto se čekalo toliko dugo: prema nekim izvorima, Merčep bi na suđenju mogao teretiti osobe koje su mu 90-ih bile nadređene, a takvo nagađanje, među ostalim, vodi i prema Vladimiru Šeksu.

S druge strane, Merčepovu uhićenju prethodio je nedavni pronalazak tijela ubijenih u Pakračkoj poljani. Time su, navodno, stvoreni preduvjeti za suđenje, a ujedno je to bio i glavni razlog zašto se Merčepu nikad nije sudilo u Den Haagu. Merčepovim uhićenjem hrvatski je državni vrh dao jasnu poruku da će se u sljedećih mjesec-dva dovršiti sve dugogodišnje istrage u vezi s ratnim zločinima, pa čak i one najdelikatnije, pri čemu se u hrvatskim političkim krugovima najčešće spominju dosad nerazriješeni slučajevi zločina u Sisku 1991. godine.

Vezane vijesti

'Merčep je bio funkcionalni zapovjednik MUP-ove postrojbe'

'Merčep je bio funkcionalni zapovjednik MUP-ove postrojbe'

Bivši zamjenik predstojnika Ureda za zaštitu Ustavnog poretka Zdravko Mustač posvjedočio je danas na zagrebačkom Županijskom da se Tomislava Merčepa… Više

Komentari

registracija
27/7/09

columbo, 14.12.10. 10:24

Najvaznije je da se procesuira Seksa, a sve ovo drugo, naravno izuzimajuci Sanadera, tek je drveni konjic za djecu...


registracija
9/1/08

caballero, 15.12.10. 06:13

Ja se kladim na Djuru Brodarca da je na redu.


registracija
16/12/10

5555555555, 16.12.10. 19:17

A šta je sa Šeksom ?? Glavaš ga je prozvao i ..........

Ja bih čak, kako to Uskok radi, Glavaša za štičenog svjedoka i smanjio mu kaznu za odlično svedočenje protiv Šeksa.

A to bi išlo


registracija
31/7/09

Seaman, 18.12.10. 11:25

Glavni je problem što tzv. pravosuđe (tko bi znao zašto se tako zove kad veze s pravom nema) još uvijek glumi "lutku na koncu", a konce vuče EU...možda nam kad počnu suditi po pravu i savjesti krene nabolje.


Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika