15.12.2010. / 13:50

Autor: Hrvoje Šimičević

Komentar dana

Vladin 'as iz rukavca': S leševima do svijetle hrvatske budućnosti

Politička nekrofilija je teorija prema kojoj određeni politički subjekt iz izvršne vlasti, u želji da kompromitira drugog političkog subjekta, u prigodnom trenutku iz naftalina izvadi leš

Specifikum svih katarzičnih momenata koji su obilježili stasavanje naše mlade državice odnosi se na činjenicu da je u pozadini tih mijena uvijek jedan te isti prizor: to je imponzantna mirnoća s kojom leševi plutaju hrvatskim javnim prostorom, kao onomad riječnim tokovima Drave.

Unatoč svim društveno - političkim potresima od početka 90-ih pa naovamo, koji su bili obilježeni prelaskom vlasti sa tranzicijske diktature na diktat neoliberalnog tržišta uz popratnu metamorfozu državotvorne elite u kolektiv političkih klimoglavaca što bez kritičkog odmaka sline u smjeru zapadnih pokrovitelja, jedina postojanost jest harmonija s kojom s vremena na vrijeme iz muljevitog dna kolektivne memorije na površinu svih naslovnica unisono isplivavaju raspadnuta tijela - propucanih sljepoočnica, zavezanih ruku, zalijepljenih usta i pomodrjelih glava.

Premda se ovdašnji politički analitičari već duže vrijeme spore oko podrijetla ovog nadasve autentičnog hrvatskog fenomena, dominantne teorije kazuju da genezu treba tražiti u ranim 90-im godinama prošlog stoljeća, kada je vrh države kroz prste promatrao kako odabrani hrvatski soldati siju masovne grobnice po selima s većinskim srpskim stanovništvom. Slijedom istih hipoteza, ugledni analitičari naklonjeni desnici vole reći da se radi o jednom od značajnijih političkih naslijeđa kojeg je iza sebe budućim stranačkim pokoljenjima ostavio blaženopočivši Franjo Tuđman: tada se zemlja oplođivala suvišnim ljudskim životima, a sada plodove te politike ubiru njegovi nasljednici.

Politička nekrofilija

Takova politička teorija zasad nema oficijelno ime, pa ćemo joj ovom prilikom dati prigodni radni naziv: na djelu je, naime, politička nekrofilija. Politička nekrofilija je teorija prema kojoj određeni politički subjekt iz izvršne vlasti, u želji da kompromitira drugog političkog subjekta, u prigodnom trenutku iz naftalina izvadi leš. Druge beneficije ovog morbidnog makijavelizma su mazanje očiju međunarodnoj zajednici kada za to sazrije vrijeme, a sama teorija nije loša ni u predizborno vrijeme, kada se preporučuje eksploatacija masovne grobnice srednje veličine. Sve što ispliva na površinu, a već odavno pripada svijetu mrtvih, u terminologiji ove političke grane naziva se as iz rukavca.

Evo posljednjeg primjera u kojem se teorija prenijela u praksu: "Mislim da HDZ u ovom trenutku ostvaruje to što je Franjo Tuđman želio u Hrvatskoj i u stranci", rekla je premijerka Jadranka Kosor, prisjećajući se na Mirogoju stranačkog ćaće i njegovog naslijeđa.

Isti dan na površinu su izašla 42 leša, Tomislav Merčep je završio iza rešetaka, a Bruxelles je bio upravo oduševljen potezima vladajuće stranke.

To je tajna političke nekrofilije, koja omogućava daljnji protok leševa po hrvatskom javnom prostoru.

Leševi ispred politike

Kad smo već prionuli otkrivanju pravog rezona vječne aktualnosti raspadnutih tjelesa, vrijeme je i za nekoliko prigodnih političkih parola:

"Grobnice kao zalog za političku budućnost", "Kosturi kao borci za bolje stranačko sutra", "Najkorisniji Srbi su mrtvi Srbi", "Leševi ispred politike", "Pakračkom poljanom do Markova trga", "12 tijela za 12 zvijezdica EU zastave"...

Ključna stvar oko uporabe političke nekrofilije jest vremensko razdoblje u kojem se ona upražnjava.

Kada uslijedi pritisak Haaškog tužiteljstva, onda je vrijeme da se posegne za 70-godišnjom staricom koju je vlastoručno likvidirao Mirko Norac; kada treba razriješiti unutarstranačke sukobe partije na vlasti, onda se, nakon gotovo 15 godina, iz osječke garaže izvuku beživotna tijela sa zaljepljenim ustima i zavezanim rukama; kada treba okončati tranzicijsku kalvariju, koja je trajala punih 20 godina, onda je glavni adut za promjene masovna grobnica sa 42 tijela; kada se zapodjenu iole žešće 'ideološke' rasprave u Hrvatskom parlamentu, pedantniji slušatelj i gledatelj prebrojati će više mrtvaca u zraku od živih zastupnika u njihovim udobnim sjedalicama.

Tomislav MerčepTomislav MerčepIspasti će da je Ivo Sanader bio jedini političar na vlasti koji je po svoj prilici odbio trgovati s leševima; odlazeći sa svoje funkcije, navodno je kao razlog abdikacije naveo pritiske iz Europske unije koje on 'ne želi prihvatiti'. Nije poznato da li je zbilja mislio na leševe ili bankovne račune u inozemstvu, ali, kako rekosmo - leševi su uvijek negdje u pozadini...

Kojim leševima!?

Ali - oprez! Sve do značajnih političkih potresa u Hrvatskoj, spomenuti leševi moraju uživati u spokoju, razasuti po neobilježenim grobnicama, blaženi u svojoj anonimnosti.

"Šefe, što da radim s onim leševima iz Osijeka", pitati će tamo negdje 2004. Državni odvjetnik Republike Hrvatske premijera iste države.

"Kojim leševima?!", uznemireno će odgovoriti glas s druge strane telefonske žice.

"Pa, onima koje su pobili Glavaševci"?

"Aha, s njima. Drži ih još na ledu. Glavaš mi se nešto uzjogunio, kao da bi krenuo u puč. Javim ti se za koju godinu"

"A što ćemo s leševima iz Pakračke poljane?", zapitati će drugog premijera koju godinu nakon isti državni činovnik.

"Kojim leševima!?", sablažnjavati će se glas s druge strane telefonske žice.

"Pa, onima koje su pobili Merčepovci?"

"Aha, s njima. Nećemo ih još pokazivati. Rekao mi Gordan da će ovi iz Haaga pred kraj pregovora s Unijom opet početi prcati. Zasad Mlađo, pusti leševe na miru", reći će rukovodioc izvršne vlasti u Hrvatskoj.

Potom, kada sazriju određene političke okolnosti, naš će junak iz šupe uzeti par lopata, dva tri kurpulentna partijska omladinca od posebnog povjerenja, i krenuti u razgrtanje vlažnog humka u nekoj ličkoj prijebini.

"Gle, eno još jednog mrtvaca!", uzvikuti će potom naslovnice najtiražnijih tiskovina i televizijskih emisija, 'Hrvatska sigurno korača prema Europskoj uniji', dodati će analitičari.

Upute za korištenje

Stvar se tijekom ova dva desetljeća iskristalizirala do krajnjih granica, pa sada na poleđini masivnih crnih vreća pišu i upute za korištenje: "U slučaju bilo kakvih nuspojava, potrebno se obratiti spin doktorima, koji u rukavu uvijek drže prigodne fraze za bacanje prašine u oči kritičkoj javnosti", uz nekoliko korisnih kovanica za momentalnu uporabu: 'pravna država je proradila', 'svatko je kriv dok mu se ne dokaže nevinost', 'vrijeme je za pomirenje', 'jebiga', itd.

Kako vidimo, pravila igre su banalno jednostavna, a politički gubitnici unaprijed prokazani: ako nemaš barem jednog leša u smočnici, ti si politički mrtvac; ako nisi prije svih informiran o omanjoj masovnoj grobnici, bolje bi ti bilo da nisi u ovoj plemenitoj struci; ako se misliš razračunati s partijskim neprijateljem, a negdje u pričuvi nemaš mrtvog Srbina da ga s njime žvajzneš po tikvi, ta je bitka unaprijed izgubljena; ako si danas potpredsjednik Sabora, a jučer si bio državni tužitelj za vrijeme čijeg mandata su zataškavani zločini, onda već sutra - kada postaneš nepoželjan u vrhu stranke - postoji šansa da ćeš ostatak života provesti iza rešetaka.

Ovaj autentični hrvatski fenomen prema svemu sudeći nema izvozni kapacitet, a razlog je činjenica da u saborima većine drugih država nema tipova koji su sudjelovali u prikrivanju masovnih ubojstava, što u nadzornim odborima njihovih korporacija nisu sjedili ljudi poput Tomislava Merčepa, koji je jučer raspravljao o tržišnim bilancama, a već danas leži u zatvoru zbog sumnje da je odgovoran za likvidaciju nevinih ljudskih bića, zato što druge zemlje nemaju čelnike parlamentarnih stranaka koji su akomulatorskoj kiselini dali sasma drugačiju namjenu i što, na kraju krajeva, na području izvan hrvatskih granica ne postoji previše političkih režima, koji pod izlikom pravdoljubljivosti, do te razine eksploatiraju nevine žrtve rata u dnevnopolitičke svrhe...

Ipak, treba biti pošten i saslušati prozvanu stran(k)u. To je otprilike ova logika:

"Da smo sankcionarali zločine odmah kada su se oni dogodili, danas ne bismo imali nikakve adute za ulazak u Europsku uniju!" Tako je to kad čovjek 20 godina parazitira na mrtvacima.

Vezane vijesti

Karamarko: vlast nije napravila ništa za narod

Karamarko: vlast nije napravila ništa za narod

Predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko rekao je danas kako aktualna vlast tijekom proteklih šest mjeseci nije napravila ništa korisno za ovaj narod,… Više

Komentari

registracija
11/10/10

agaSovulj, 15.12.10. 15:52

ne znam, nisam siguran da se iz tog razloga zlocini nisu procesuirali. Meni se cini da se nisu procesuirali jer je to jednostavmo odgovaralo ciljevima koje je zelio Pogrebnik Domovine i oni koji su bili oko njega, po onoj "cilj ne bira sredstva." Da smo ih procesuirali kad je trebalo, onda to ni ne bi bio jedan od uvjeta, ili dio uvjeta, za pristup EU. Da smo ih procesuirali kad je trebalo, uvjeren sam da bi i situacija u Hrvatskoj sada bila drugacija, tj bilo bi manje i privrednog kriminala, krade, mita i korupcije, jer bi sankcioniranje zlocina pokazalo da zelimo biti pravna drzava. Naime, tesko je za povjerovat da bi vlast koja zeli procesuiranje zlocina zatvorila oci pred drugim oblicima krsenja zakona.


registracija
27/7/09

columbo, 15.12.10. 20:27

Bravo, Hrvoje! Ostajem nijem i skamenjen nad ovom opakom sudbinom sto je od milja zovemo Hrvatska...
Budite ponosni mladi covjece, jer vi zaista imate i zasto!


registracija
28/12/09

crojoe, 15.12.10. 20:27

Ne znam koliko je ovaj momak star u slici izgleda mladolik.Vidim da je nesto negdje procitao ili mu je netko pricao o hrvatskoj novijoj povijesti, pa na to sve daje svoje komentare koji izgledaju; kao komentari poslije odigrane utakmice.
Pa eto i ja se odlucio i ako mi to nije zanat, da dam svoj komentar na ovaj clanak gos. Simicevica.
Gos. Simicevicu, ako si stariji od 20 godina onda si i ti djelomicno kriv za sve nevaljalo sto su radili ljudi i zene koje si spomenuo u svom clanku jer nisi nista poduzeo da se to sprijeci. A ako si mladji od 20 godina onda bi najucinkovitije bilo da se polijes benzinom i spalis na Markovu Trgu u znak protesta, sto su tvoji rodjaci sricevi i ujaci radili to sto nisu trebali radit.


registracija
8/7/10

Maroje, 16.12.10. 15:34

Ti mladiću promjeni ime u Srboje jer sramotiš ime Hrvoje . Da ti je pucalo oko guzice drugačije bi razmišljao. Sram te bilo.


registracija
30/6/09

jebivjetar, 16.12.10. 23:49

Ubijali su u ime Rvacke i Velikog Glavonje ! Oprosti im Bože, niszu znali što rade !


registracija
28/12/08

smokeonthewater, 17.12.10. 13:48

Politička nekrofilija je bilo umiranje, smrt i sahrana malog sivog miša račana ... partija ga je u jednom trenutku dok je još bio živ proglasila mrtvim preko svog glasila R-101 ... nakon toga smo slušali hvalospjeve kao kad je umro zločinac broz ... kad su ga konačno spalili mjesecima ga nisu ukopali držeći ga u žiži javnosti i na taj način skupljajući nekrofilne samilosne političke bodove ... no kako znamo nije im uspjelo ... strava ...


Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika