Traži se formula za trajnu stabilnost euraČelnici 27 zemalja članica Europske unije okupit će se u četvrtak i petak u Bruxellesu na sastanku na vrhu na kojem je glavna tema manja promjena Lisabonskog ugovora kako bi se stvorila pravna podloga za uspostavu trajna mehanizma za stabilnost eura.

Uoči sastanka u Meiseu pokraj Bruxellesa okupit će se premijeri i oporbeni čelnici iz Europske pučke stranke, među njima i hrvatska premijerka i predsjednica HDZ-a Jadranka Kosor.

Osim o promjeni ugovora, čelnici EU-a trebali bi se dogovoriti o obrisima budućega trajnog mehanizma za stabilnost eura te dati mandat ministrima financija zemalja članica da izrade njegove pojedinosti do sljedećeg summita u ožujku. Također se očekuje i odobrenje kandidatskog statusa Crnoj Gori.

Odluka o pokretanju postupka promjene Lisabonskog ugovora donesena je na prošlom summitu potkraj listopada, a donesena je u prvom redu na prijedlog njemačke kancelarke Angele Merkel jer je jasno da njemački ustavni sud ne bi dopustio produljenje sadašnjih privremenih rješenja za izlazak iz kriza u eurozoni.

Europska unija trenutačno ima na raspolaganju sigurnosnu mrežu koja se sastoji od Mehanizma za europsku financijsku stabilnost (EFSM), koji omogućuje Europskoj komisiji da se na tržištu zaduži do 60 milijarda eura koje onda može proslijediti zemljama u krizi, te Fondom za europsku financijsku stabilnost (ESFS), koji se sastoji od jamstava država članica eurozone u visini od 440 milijarda eura. Tim iznosima treba dodati sudjelovanje Međunarodnoga monetarnog fonda s 250 milijarda eura, što je ukupno 750 milijarda eura.

Ta mreža uspostavljena je na privremenoj osnovi i vrijedi do sredine 2013. Stoga je njemačka kancelarka Angela Merkel predložila da se stvori trajan mehanizam, koji uključuje i promjene lisabonskog ugovora, koje moraju potvrditi sve zemlje članice do kraja 2012. da bi stupile na snagu 1. siječnja 2013. Europski stabilizacijski mehanizam počeo bi pak vrijediti u lipnju 2013., kad istekne vijek trajanja sadašnjim privremenim rješenjima.

Postoji nekoliko načina za promjene temeljnog dokumenta EU-a i sve moraju biti donesene jednoglasno. U ovom slučaju će se ići na pojednostavljen postupak, pri čemu čelnici zemalja članica EU-a nakon donošenja jednoglasne odluke trebaju samo konzultirati Europski parlament, Komisiju i Europsku središnju banku, koji u tom slučaju nemaju pravo na suodlučivanje.

Čelnici će na ovom summitu donijeti nacrt odluke o promjeni ugovora, zatim slijede razgovori s trima tijelima, a konačna odluka će se donijeti na sljedećem summitu u ožujku sljedeće godine. Nakon toga je na redu ratifikacija u zemljama članicama.

U zaključcima summita čelnici bi trebali navesti da promjena ugovora ne nosi sa sobom prenošenje novih ovlasti zemalja članica na EU kako bi se izbjegla mogućnost referenduma u nekim zemljama pri ratifikaciji te promjene.

"Zemlje članice, čija je valuta euro, mogu uspostaviti stabilizacijski mehanizam kako bi se očuvala stabilnost eurozone u cjelini. Financijska pomoć po tome mehanizmu moći će biti odobrena pod strogim uvjetima", glasi nacrt promjene koji bi se trebao dodati sadašnjem članku 136 ugovora.

Uz promjenu ugovora čelnici se moraju dogovoriti i o obrisima buduećega stabilizacijskog mehanizma, a izrada svih njegovih pojedinosti bit će prepuštena ministrima financija, koji svoj posao također moraju završiti do summitu u ožujku.

ESM bi trebao biti europska inačica Međunarodnog monetarnog fonda, koji bi vjerojatno raspolagao svotom višom od sadašnje - 750 milijarda eura.

ESM će predviđati mogućnost da i privatni vjerovnici snose dio tereta ako je neka zemlja prisiljena restrukturirati svoje dugove, što je eufemizam za bankrot. To je zapravo najvažnija i najdalekosežnija odredba na kojoj je ustrajala Njemačka, tvrdeći da ne mogu samo porezni obveznici snositi posljedice, dok privatni vjerovnici, koji dobro zarađuju posuđivanjem novca državama, ne snose gotovo nikakav rizik.