Dovoljno je tek nekoliko dobrih programera pa da hakerski napad na bilo koju zemlju započneNjemačka kritična infrastruktura - za cyber-ratnike je lak pljen, kaže Sandro Gajken, jedan od vodećih IT-stručnjaka, koji je radio i pri Bundesveru. „U ovom trenutku opasnost je veoma velika. Mreže nisu dobro zaštićene; u njih se lako može prodrijeti. Godinama se štedjelo na sigurnosti, svima je bilo stalo da informatizacija i umrežavanje budu provedeni što brže. Pri tome su u upotrebi bile jeftine i komercijalne komponente koje nikad nisu veoma sigurne", kaže Gajken.

Rupe u sistemu su već imale teške posljedice. U maju 2007, strani hakeri prodrli su u centralu njemačke vlade. Poslali su falsificirana elektronska pisma službenicima vlade. Kada su otvorili priložene dokumente, u njihova računala je neprimjetno učitan štetni program. To je hakerima omogućilo da uđu u informacijsku mrežu vlade. Tek nakon nekoliko tjedana, rupa je primjećena. Trag hakera vodio je u Kinu.

Kina već spremna

„Kineski stratezi vrlo rano su shvatili da će računala imati odlučujuću ulogu i da angažiranje hakera može donijeti velike prednosti. Oni su dobro opremljeni i imaju čvrstu mrežu koja je konstruirana tako da vrlo dobro odolijeva hakerskim napadima", kaže IT-stručnjak Gajker.

No, to ne važi za većinu drugih država, upozorava Gajker. Čak su i SAD prekasno počele adekvatno se opremati za rat u računalnoj mreži. Od listopada se tim poslom bavi posebna jedinica Pentagona. Njen jedini zadatak je cyber-ratovanje.

I NATO je u međuvremenu počeo vrlo ozbiljno shvaćati digitalne prijetnje. Na summitu u Lisabonu prije nekoliko tjedana, taj vojni savez utanačio je i tijesnu suradnju i na planu virtualnog rata.

Najkasnije s pojavom dokumenata koje je objavio „Wikileaks", svima je postalo jasno da podaci u računalnoj mreži moraju biti bolje osigurani. Skandal je dobro prodrmao sve vlade. „To pokazuje", izjavio je njemački ministar vanjskih poslova Guido Westerwelle, „koliko je važno na međunarodnom planu razgovarati o sigurnosti podataka, i teškoćama koje državama mogu donijeti manipulacije računalima. To je i pozadina diskusija koje smo vodili u Lisabonu, a tiče se i cyber-napada", rekao je Westerwelle.

Virteualni svijet kao bojno polje? Stručnjaci su odavno sigurni: novo doba u vođenju ratova je počelo

„Ima, naravno, mnogo država koje se za to interesiraju, jer je odnos troška i učinka fenomenalan. I ako ne spadate u industrijski najrazvijenije zemlje, ili nemate veliku vojsku, ali strahujete da će neka od zemalja visoke tehnologije za Vas postati pretnja, onda možete da za relativno malo novca u podrum smjestite hakersku jedinicu. Ne morate kupovati tenkove, ništa skupo, već samo - dobre ljude", kaže IT-stručnjak Gajken.

Što je moguće postići sa dobrim ljudima, vidjelo se ljetos. Velika Siemensova računala širom svijeta našla su se na meti računalnog crva Staksneta. Slično je bilo i sa iranskom nuklearnom elektranom Bušer.

Staksnet je bio vrlo zahtevno programiran. Samo država može imati resurse potrebne za tako nešto. Ali, nitko ne zna tko je crva pustio u svijet. Glasine kažu da je to bila izraelska tajna služba s namjerom da sabotira iranski atomski program. Ali, za to nema dokaza.

Teško ući u trag napadačima

„Možemo iznositi spekulacije koje nam trenutno politički odgovaraju, ali to je u krajnjoj liniji neodgovorno. To je vrlo važna lekcija cyber-ratovanja: teško je ući u trag nekoj akciji. Moramo se naviknuti na činjenicu da, kad je riječ o cyber-napadima - ako su dobro izvedeni - u načelu se ne može reći tko ih je izveo", objašnjava Gajken.

Tko god da je izveo napad - jedno je jasno: crvi, virusi i trojanci nisu prijetnja samo za potrošače. Čitave države moraju se braniti od cyber-napada.

Razvoj digitalnih oružja je u punom jeku u čitavom svijetu jer cyber-prostor otvara sasvim nove mogućnosti. „To kod mnogih država potiče stav da, kada je napadače već tako teško ili nemoguće identificirati, i same mogu malo isprobati mogućnosti hakerskih napada. Dakle, ako netko želi gospodarski oslabiti Zapad, može izvoditi male, fine, diskretne sabotaže, manipulacije na burzi, ometati rad proizvodnih pogona, i tako izvesti niz malih stvari - one uvijek izgledaju kao nezgode ili propusti koji možda ni neće biti primjećeni", kaže IT-stručnjak Gajken.

Njemačka sprema svoju cyber-obranu

Samo za teroriste, virtualni svijet je još uvijek pomalo prevelik zalogaj. Jer, da bi prouzrokovali zaista značajnu štetu, moraju da angažirati mnogo kompetentnih programera. Pojedinačne terorističke ćelije to ne mogu. I pored toga, to nije razlog da se daje signal za prestanak opasnosti.

„Lekcija je jednostavna: s jedne strane, mora se povećati sigurnost informacijske tehnologije, odnosno, zaštitne mjere moraju uvijek biti na visini. S druge strane, i strukture i elementi samih mreža se stalno moraju preispitivati, a mreže se moraju dijeliti na što samostalnije sektore sposobne da se štite", ukazuje Gajken.

I Njemačka vlada smatra da je potrebno reagirati. Zato će uskoro predstaviti koncept obrane od cyber-napada. Da se blagoslov tehnike ne bi pretvorio u prokletstvo.