19.12.2010. / 16:16

Autor: Deutsche Welle

Putujući kapitalizam: Nokia otišla, ostali nezaposleni

Odluka koncerna Nokia o povlačenju proizvodnje iz njemačkog Bochuma u rumunjski Cluj pokrenula je raspravu o odgovornosti multinacionalnih kompanija. No kako se Bochum oporavlja od "putujućeg kapitalizma"?

Nokia "spaja ljude", ali i seli tvorniceNokia "spaja ljude", ali i seli tvornice"Putujući kapitalizam" bila je jedna od najprisutnijih sintagmi njemačkih medija i političara sredinom 2008. godine. Njome se opisivao mentalitet multinacionalnih kompanija koje na jednom mjestu uz obilnu pomoć subvencija sagrade pogon, crpe ga nekoliko godina i zatim odlaze dalje u potrazi za jeftinijom radnom snagom i novim subvencijama.

"Putujući kapitalizam"

Tako su lokalni političari i stanovništvo u zapadnonjemačkom Bochumu 2008. doživjeli odluku finskog telekomunikacijskog diva Nokije koji je nakon 20 godina proizvodnje u Bochumu zatvorio svoj pogon i preselio ga u rumunjski Cluj. Na tu odluku nisu utjecali ni višednevni prosvjedi, niti uvjeravanje tadašnjeg premijera savezne pokrajine Sjevernog Porajnja i Vestfalije Jürgena Rüttgersa koji je upravi Nokije poručivao kako će zažaliti što se sele u Cluj jer tamošnji radnici "dolaze na posao kad im se prohtije i rade što ih je volja". Kad se pokazalo da uprava Nokije ostaje pri svojoj odluci, političari i sindikati su počeli prijetiti i tražiti povrat subvencija od 80 milijuna eura koliko je finski koncern primio kako bi se krajem osamdesetih skrasio u Bochumu. No ni to nije pomoglo. Nokija u međuvremenu navelike proizvodi u Rumunjskoj i zadovoljna je tamošnjim radnicima koji, suprotno prognozama njemačkih političara, svakog dana dolaze točno na radno mjesto. I višestruko su jeftiniji od svojih bohumskih kolega. Osim toga Nokija je, slično kao onda kad je krajem osamdesetih odlučila proizvoditi u krizom rudarske i metalurške industrije teško pogođenom Bochumu, i za Cluj primila izdašne subvencije iz Bruxellesa. Oko 3.500 uposlenika koji su odlaskom Nokije ostali bez posla je tako moralo prihvatiti činjenicu da su i sami svojim porezom financirali ukidanje vlastitih radnih mjesta. Jer, kako smatraju mnogi, Nokia ne bi odlazila u Cluj da ih tamo nije čekao novi kofer sa subvencijama iz Bruxellesa. I to u godini u kojoj je Nokia diljem svijeta ostvarila dobit od 7,6 milijardi eura.

Novih radnih mjesta ni za lijek

Danas, dvije godine kasnije, Bochum je na granici stečaja. Time se ovaj grad s preko 300.000 stanovnika doduše ne razlikuje od mnogih drugih općina i gradova ne samo u Rurskoj oblasti nego i šire. No za grad ove veličine je godišnji gubitak od 25 milijuna eura samo od poreza na obrt teško prebrodiv. Posebice ako se uzme u obzir da je drugi veliki poslodavac u Bochumu, automobilska tvrtka Opel, u fazi prestrukturiranja što će na kraju opet značiti gubitak radnih mjesta i manje novca u gradskoj blagajni. Regija koja je u šesdesetima shvatila da u ugljenu i teškoj industriji nema budućnosti ponovno se suočava s novim izazovima. Heinz-Martin Dirks je u bohumskoj gradskoj vijećnici zadužen za strateška pitanja vezana uz gospodarstvo. On je svjestan da je bivšim Nokijinim radnicima teško ili gotovo nemoguće u Bochumu i okolici pronaći novi posao. Mnogi od njih su se ponadali da će drugi telekomunikacijski div, kanadski RIM koji proizvodi popularne Black Berryje, "uskočiti" na mjesto Nokije. No RIM je u Bochumu smjestio samo svoj razvojni ured ali ne i proizvodnju. Ovdje su posao našli oni koji bi sa svojim kvalifikacijama ionako lako našli novog poslodavca i bez RIM-a. Jedan dio bivših "nokijevaca" uspio je uz pomoć fonda i programa koji je osnovan nakon zatvaranja Nokije, nakon prekvalifikacija, pronaći novo zaposlenje. No jedan dio je završio na socijalnoj pomoći od 350 eura mjesečno.

U Cluju je dobit veća

No primjer RIM-a koji je u Bochum došao isključivo zbog visokokvalificirane radne snage pokazuje, kako kaže Dirks, prednost regije koja se u međuvremenu može podičiti s nekoliko vodećih visokoškolskih ustanova i instituta. Pokazalo se da su investicije u šesdesetima kada su u Rurskoj oblasti nastajala prva sveučilišta bile investicije u budućnost. No primjer Nokije je isto tako pokazao da, kolikogod intenzivni bili lokalni poticaji, oni nemaju nikakvog utjecaja na odluke velikih kompanija koje razmišljaju globalno. I koje se povode isključivo za profitom a ne za sentimentalnim osjećajima vezanima uz neku regiju ili grad. Tako je i bohumski pogon Nokije zatvoren iako je poslovao s dobicima i iako je lokalna politika činila sve da bi se ostalo u Bochumu. U Cluju se jednostavno može zaraditi još više.

Deutsche Welle

Vezane vijesti

'Povezivanje je ključ uspjeha'

'Povezivanje je ključ uspjeha'

Na danas održanom okruglom stolu „Leading Through Connections" u organizaciji Hrvatske gospodarske komore i tvrtke IBM Hrvatska, potaknuta je… Više

Komentari

registracija
18/1/08

ankicascreiber, 19.12.10. 18:14

dobra poruka za hrvatsku, nema srece u prodavanju sebe, to se zna iz vec 12000 godina povijesti. Novce koje su dali Nokia-ji da bi doslu u Bochum mogli su uloziti u vlastito istrazivanje, radi se o glupim mobitelima, to nije najsofisticiranija znanost na svijetu. Ako su mogli raditi za fince, mogli su i raditi za sebe. Sto se tice Bruxelles-a, tko ih jebe, gledajmo nas interest.


registracija
30/8/10

TonyP, 20.12.10. 09:28

izmislis posebnu carinu za njihov proizvod, pa nek onda misle gdje ce prodavati...ima proizvodjaca za birati, pa nek se uozbilje ako hoce biti prisutni na trzistu...


registracija
9/3/10

nostradurus, 20.12.10. 23:39

Nitko nije skužio foru. Glavna fora je slobodno tržište. Kad možeš mobitele prodavati bez carine, tada je normalno da ćeš ići raditi tamo gdje ćeš radnike platiti manje. Da li da kažem "Živjelo slobodno tržište" jer je donijelo posao u Rumunjsku ili "Dolje slobodno tržište" jer je ostavilo gomilu ljudi nezaposlenima. Čini se da je slobodno tržište donijelo i po koji minus onima koji su ga najviše htjeli kad su se dobro industrijski razvili. Cijel situacija bi bila savim drugačija da se međunarodna robna razmjena vrši trampom. Tada ne bi bilo zarade na razlici između izvoza i uvoza, a profit bi se morao stvoriti na neki drugi način. Živimo u isključivo kreditnom sustavu - sustavu koji bi odumro istog trena kad bi se uvela međunarodna trampa, jer niti jedna država ne bi moga financijski barem prividno uspjeti. Tada bi svaka država trebala napraviti reformu: sites.google.com/site/financijskisustav/izlaz-iz-krize i sve bi došlo na svoje mjesto.


Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika