Adam Končić"U Hrvatskoj nije lako biti književnik jer nitko ne čita, ali još je gore pisati na dijalektu - jer te nitko i ne razumije", gorka je i istinita rečenica pisca i lingvista Ive Kalinskog. Zbog tog što su napisane na kajkavskom "Balade Petrice Kerempuha", jedna od najvećih hrvatskih zbirki poezije, ostala je uvelike nepročitana, no sada se i za to našao lijek: predstava "Ni med cvetjem ni pravice" Adama Končića i Duška Zubalja.

Adam Končić, već otprije poznat kao vrstan interpretator poezije i muzikalan pjevač, u ovoj predstavi otišao je korak dalje. Ponajprije, osobno je, nakon osmomjesečnog rada, pažljivo odabrao 16 balada i od njih koncipirao originalnu dramsku izvedbu, na tragu monodrame. Ključan autorski prinos Adama Končića očituje se u tome da je slobodno komponirao odabrane tekstove ni jednom ne iznevjerivši Krležinu koncepciju, a opet je dobio skladnu cjelinu koja govori za sebe i ističe neke aspekte "Balada" dosad pritajene.

S tako organiziranim "Baladama", i nakon što je dobro prostudirao značenje svakog stiha, nije čudo da je Adam Končić dao vrhunsku interpretaciju svake pojedine pjesme, davši u svojem panoptikonu čitav život kmeta u doba seljačke bune: od mukotrpnog rada i plaćanja poreza, preko proštenja i buna, do mučnog skončanja i nade u uskrsnuće. Upravo je to zadnje dojmljiv doprinos Adama Končića koji je s Krležinih stihova skinuo ironiju i dao ih u svježem kontekstu.

Scenska izvedba je pritom posebno poticajna - Adam Končić komunicira s publikom, pleše i pjeva, ali i preuzima uloge mučenika, liječnika ili prebendara, za što je zasluženo bio nominiran za Nagradu hrvatskog glumišta u kategoriji glavne muške uloge. Maksimum se ovdje ostvaruje s minimumom sredstava: Adam Končić ima jednostavnu bijelu odjeću nalik narodnoj nošnji, a društvo mu na pozornici čini tek jedan praktikabl koji se po potrebi pretvara u grob, galge, križ ili stol za obdukciju. Dojmljiva Končićeva izvedba pritom nije ni za sekundu dosadna i svi koji baš i ne razumiju svaku riječ dobivaju sjajnu priliku da uživaju u jedinstvenoj Krležinoj muzici riječi.

No to nije jedina muzika u predstavi. Razigranom i u bijelom odjevenom Končiću partner na pozornici je u crno obučen pijanist Duško Zubalj koji je za scensku glazbu u predstavi "Ni med cvetjem ni pravice" dobio 2010. Nagradu hrvatskog glumišta.