Tri kralja - ili mudraca po nekim predajama - odmah su znala da se nešto važno dešava kada su vidjela znak na nebu. Teolog i stručnjak za Novi zavjet iz Leipziga Jens Herzer ukazuje da su kraljevi iz dalekih zemalja prema nebeskoj pojavi zaključili kako se rodio novi kralj. Konačno, prorok Bileam je pretskazao kako će se, kada osvane zvijezda u Jakobu, podići žezlo u Izraelu.

"Važni ljudi ostavljaju tragove na nebu"

Od davnih dana se vjerovalo da važni ljudi ne dolaze na svijet bez da ostave traga na nebu. Osvane zvijezda ili padne s neba, zamrači se mjesec ili sunce. Profesor teologije podsjeća kako je povijest puna takvih priča: "Prirodne pojave, nebeski fenomeni prilikom rođenja ili smrti važnih osoba - sve to spada na neki način u repertoar kada se priča o tim osobama."

Stari Babilonci su već temeljito proučavali zvjezdano nebo i među prvima su vjerovali da postoji veza između zvijezda i politike. Doktorica teologije Hannah Müller objašnjava kako je to, u osnovi, vjerovanje da se ono što se dešava na nebu dešava i na zemlji. "Stari babilonski svećenici su se bavili zvijezdama kako bi izračunali pomračenje mjeseca. To je postalo važno tek kada se trebalo odrediti kada će se provesti neki kultni obredi a kada ne."

Bogovi preuzimaju zvjezdano nebo

Stari Grci su uveli novi element u proučavanju zvijezda: pojedina nebeska tijela su pripisali božanstvima. Mars je postao bog rata, Merkur je zadužen za trgovinu, Venera za ljepotu. Saturn je postao poznat kao zvijezda židova, a Jupiter je, naravno, bio kraljevska zvijezda. Astronomi se načelno slažu da se prije 2011 godina doista to dogodilo: susreli su se Saturn i Jupiter i to u sazviježđu Riba.

To je jedino moglo značiti da je kod židova rođen novi kralj. Kada Matija u svom evanđelju pošalje na put zvjezdoznalca s istoka - dakle iz Babilona, time onda navodi svojevrsni dokaz kako se doista moralo raditi o izuzetnom događaju, smatra Hannah Müller: "On se time poziva na glasovito središte astronomije što je bio Babilon. Ako su došli iz tog centra znanja, onda - da tako kažemo - to moraju biti stručnjaci koji znaju što rade."

"Sin zvijezda"

Prema drugim interpretacijama, nije uopće važno je li se na nebu te noći pojavilo nešto izuzetno, nego Ambrozije iz četvrtog stoljeća objašnjava kako je Isus sam zvijezda u tajni postanka čovjekom. I tu postoji duga tradicija kod židova: vladar se sam predstavlja kao zvijezda, kao što podsjeća teolog Jens Herzer: "Bar Kohba koji je poveo drugi ustanak židova početkom 2. stoljeća je sam sebi dao to ime. Ono zapravo znači 'Sin zvijezda'. Dao je kovati novac na kojem je također bila zvijezda i to jasno pokazuje da je dolazak Spasitelja povezan i s takvim astrološkim simbolima.

Konačno, zvijezda je i kasnije ostala znakom promjene i božanskog nadahnuća: bilo da je riječ o crvenoj zvijezdi kojom su se krasili komunisti ili zlatnoj za kojom još uvijek stupaju Kinezi. Izumitelj umjetnog jezika esperanta Zamenhof se nadao kako će čitav svijet slijediti njegovu, zelenu zvijezdu, a očevi nezavisnosti Amerike su svoju zastavu opet okitili sa 13 bijelih zvijezda.