Naslovnica njemačkog izdanja knjige; Foto: Deutsche WelleTek u zatvoru je, priča Giuseppina Vitale, otkrila što je stvarno sloboda. Prije toga je 33 godine njezin život i sve što se u njemu događalo određivala - sicilijanska mafija. Tek kada je 2005. godine "promijenila stranu" i pristala biti krunska svjedokinja, osjetila se slobodnom. Pritom Vitale nije bila od onih žena koje u mafijaškim strukturama Cose nostre nemaju pravo glasa i žive "nevidljivo" u sjeni svojih muževa, očeva, braće.

Giuseppina, zvana Giusy, rođena 1972. godine, bila je nekada šefica okruga Partinico u okolici Palerma. Sa šest godina je počela redovito posjećivati zatvor jer je tamo kaznu služio njezin brat Leonardo. S 13 je morala napustiti školu jer ju je obitelj trebala kao kurira između obitelji i rodbine u zatvoru. Bila je upućena u obiteljske poslove i tajne, pa je napravila "karijeru" neuobičajenu za žene u strukturama sicilijanske mafije. Počela je zamjenjivati braću kad su ovi bili osuđeni na duge zatvorske kazne zbog ubojstva - njima je bilo draže da sve ostane u obitelji, pa čak i po cijenu da moraju prekršiti tradiciju.

Okružena brutalnošću

Sve to stoji i u knjizi Giuseppine Vitale "Bila sam šefica mafije", kronološki poslagano od ranog djetinjstva: svoje braće se kao izrazito brutalne sjeća od svojih najranijih dana. Kad se jednom igrala na cesti sa svojim plastičnim konjićem, jedan rođak je vozeći unatrag slučajno previdio djevojčicu i lupio je autom. Njezin brat Leonardo je istrčao iz kuće i "pretukao rođaka skoro do smrti". Tri velika brata Leonardo, Michele i Vito stalno su takvim akcijama "spašavali" svoju "princezu". Ali su je i tukli. I nju i njezinu majku i sestru - zbog toga što su stavljale sjenilo na oči, što su s prozora gledale dečke ili bez dozvole izlazile iz kuće. Giuseppini Vitale je zbog jednog šamara puknuo bubnjić.

Novi život daleko od Sicilije

Prije kronološke autobiografije u knjizi stoji poglavlje naslovljeno "Što se priča o meni". U njemu se citira njezin brat Leonardo koji kaže: "Mi se odričemo nje, žive ili mrtve, što će, nadamo se, ubrzo i biti... Ona je otrovni insekt!" Nakon procesa u kojemu je svjedočila protiv svog klana, Giuseppina Vitale i njezino dvoje djece su u programu zaštite svjedoka. Autobiografija koju je napisala zajedno s novinarkom Camillom Constanzom poslužila joj je kao mogućnost da po prvi put odgovori na sve optužbe prijatelja i neprijatelja. Kao glavnu motivaciju za "izdaju" svoje mafijaške obitelji navodi svoju djecu.

Jednom kada je njezin sin koji je tada imao šest godina posjetio u zatvoru, priča, pitao ju je zašto je ona tamo. "Mama, što je to mafija?", rekao je, prisjeća se ona. Giuseppina, koja je mafiji služila cijeli svoj život mu, kaže, nije znala i nije mogla odgovoriti. I odlučila je promijeniti svoj život. Danas sa svojom djecom živi daleko od Sicilije i klana Vitale.