Vedrana RudanNeki od nas svaki dan u sebe trpamo brdo lijekova a onda hodamo od liječnika do liječnika i tražimo onoga tko će nam skinuti bar tri od deset tableta koje gutamo. Liječnici su tvrda srca. Uvijek ti uvale još jedan lijek koji će ti pomoći da ne krepaš od onih sedam koje već piješ. Tu je i internet. Surfaš, surfaš, čitav svijet se liječi istim lijekovima, razlika je samo u imenima i cijeni. U posljednje su vrijeme popularne knjige o ljudima u bijelom. Da li je moguće da su naši spasitelji u tolikoj mjeri korumpirani? Pacijentima propisuju svašta samo da bi dobili proviziju ili otišli na seminar u hotel pokraj koga su kockarnica i bordel? Registriranje „novih lijekova“ najčišći je kriminal. Već postojećem, provjerenom starom lijeku samo se promijeni ime, poneka molekulica i cijena. O tome svakodnevno piše svjetski tisak, našem to uopće nije tema. Kad od svog liječnika dobiješ „novi“ i „učinkovitiji“ lijek moraš izigravati budalu i biti zahvalan.

Gospon doktor prati najnovija dostignuća u medicini. Ni u ludilu mu ne smiješ priznati da si se o svom trošku vratio na „stari“ i „neučinkovitiji“, ali ima podnošljive nuspojave. Trenutno se u Hrvatskoj naklapa o „novom“ lijeku za dijabetičare. „Stari“ inzulin je aut, a novi, zato jer je skuplji, odmah je i „bolji“. Dijabetičari su diljem svijeta vrlo često pokusni kunići jer je u igri ogromna lova. Ljudski vijek se jako produljio. Mi, članovi kluba 60+, pravi smo sretnici. Da smo pred dvadeset imali šezdeset ležali bismo pod kamenom pločom. Ovako, zahvaljujući modernoj medicini, trese nas fibrilacija, strah od smrti, strah od lijekova, strah od života. A kad pred spavanje pročitamo ispovijest čovjeka koji je trideset i pet godina radio u farmaceutskoj industriji u sebe uvalimo tri helexa. Zašto pišem o ovoj mračnoj temi?

Upravo sam pročitala knjigu dr Johna Virapena „Nuspojava: smrt“. Potvrdila je sve moje paranoje. Nitko od onih koji proizvode lijekove ne brine ni o čemu osim o profitu. Zarađuju više nego sve mafije ovoga svijeta zajedno. John Virapen radio je trideset i pet godina u međunarodnoj farmaceutskoj industriji Eli Lilly&Co u Švedskoj. Tvrdi da farmaceutska industrija potplaćuje više od 75% vodećih znanstvenika iz područja medicine i da stalno izmišlja nove bolesti. U posljednje vrijeme sve se više orijentira na djecu koju proglašava „hiperaktivnom“ ili „nedovoljno koncentriranom“. Što u knjizi piše o prozacu, bolje da ne znate. Ako ga pijete, prestanite ovoga časa; ako vam ga liječnik ponudi, odbijte ili bacite recept u smeće. Ne, prozac ne liječi depresiju, ne popravlja raspoloženje ali često potiče na ubijanje ili samoubojstvo. Ni djeci ga ne nudite.

Svatko tko slijepo vjeruje liječnicima i modernoj medicini morao bi pročitati knjigu „Nuspojava:smrt“. Naručite je direktno od izdavača, Omega lan, košta stotinjak kuna. U knjižarama je gotovo dvostruko skuplja. Nisu mi platili za ovu reklamu. Svi bismo morali znati s kim imamo posla. Znam, nije lako preko noći spoznati da je tvoj liječnik trgovac koji živi od provizije i za proviziju. Naučilo nas da moramo vjerovati učitelju, svećeniku i doktoru. Krajnji je čas da spoznamo kako učitelji dijele djeci jedinice da bi na instrukcije išla njihovim prijateljima, svećenici nikad nisu mogli odoljeti čarobnom zovu love, a liječnici fantastičnim ponudama farmaceutske mafije. Ni travari nisu više ono što su bili. Agresivno se reklamiraju na sve strane, šalju ti pakete trave na kućnu odresu, za tlak, za giht, za rak, za cirozu, za bubrege, za koljena, gležnjeve, vrat, kosu, upalu jaja i jajnika. Kesu platiš pouzećem, ali na njoj ne piše kako se zove sijeno koje moraš umočiti u vodu. Nitko živ ih ne kontrolira.

U knjizi sam pročitala da se farmaceutska industrija uopće ne trudi ispitati kako „novi lijek“ zaista djeluje. Ako od njega diljem svijeta umre baš previše ljudi onda ga povlače, dogovore se sa rodbinom oko odštete pa ga opet plasiraju na tržište pod drugim imenom i za drugu bolest. Ono što je prije deset godina „liječilo“ tlak danas „liječi“ debljinu. Pokojnike broji rodbina. Majušna digresija. Ovih se dana u maloj dvorani Lisinski održao „Koncert s Predsjednikom“, zvao se „ADHD i ja“. Skupljeno je 178.000 kuna „za djecu sa posebnim potrebama“. Što je dr John Virapen napisao o ADHD? „Kratica ADD znači poremećaj s deficitom pažnje (engl. Attention Deficit Disorder). Ako se doda hiperaktivnost onda se zove ADHD. Ta se bolest oglašava vrlo uspješno, u školama je poznata gotovo kao i obična prehlada. Kao što svako dijete može dobiti prehladu u nekim mu trenucima popusti pažnja, ima plačljive faze, prkosno je ili sasvim jednostavno: još nije usvojilo socijalni ideal mirnog sjedenja na stolici.

Virapen tvrdi da je ADHD izmišljena bolest, ponašanje koje farmaceutska industrija danas tretira kao „bolest“ normalno je ponašanje, a „liječenje“ djece tabletama koje će im pomoći da se smire drži trovanjem. Uzalud. ADHD je totalno u trendu. Roditelji više vjeruju liječnicima nego zdravoj pameti. Zgromila me ova knjiga iako mi je frizerka Alexandra rekla: “Smirite se, davno je rečeno, medicina je tu da zabavi čovjeka dok priroda ne učini svoje“. Pročitajte „Nuspojava: smrt“. Možda će baš vama priroda učiniti svoje sa osjetnim zakašnjenjem.