GLUPO I GLUPLJE O ŽENSTVENOSTI

Latinica: Gdje je nestala ženstvenost, HTV1, ponedjeljak, 20.15

Zrinka PavlićTočno sam znala da ću prije ili kasnije požaliti zbog zagovaranja kreativnih sloboda Denisa Latina. Uvijek ću stati na Latinovu stranu kada ga Kunići ovoga svijeta krenu rezuckati, ali „Latinica“ od prošlog ponedjeljka bila je toliko glupa, tupa i neupotrebljiva da mi je u jednom trenutku palo na pamet da je to Latin snimio iz zajebancije, čisto da nam pokaže kakve pizdarije, za razliku od ozbiljnih istraživačkih tema, prolaze na HTV-u. No dok bih se takvoj teoriji možda i priklonila da je riječ o nečemu doista trivijalnom, od nje me odvraća to što su rodna i spolna pitanja važna tema. A „Latinica“ o ženstvenosti nije bila samo uvredljiva za žene, nego potpuno besmislena te je po milijunti put repetirala stereotip da je sve žensko ujedno i frivolno, površno, isključivo vezano uz vanjsku pojavnost i ne naročito pametno.

Prije svega, Denis Latin bolje bi sugovornice i sugovornike za emisiju odabrao da je gađao prolaznike pikadom pa za koga se uhvati, taj gostuje. Nemam ništa protiv Saše Broz, ali to da u emisiji gostuje „zato što je svima u redakciji jako ženstvena“ takav je bullshit da mi je sve bilo neugodno. Saša Zalepugin, pak, simpatični je stari gospon, ali kakve veze lik čija se ekspertiza uglavnom sastoji od „Nedjeljnog popodneva“ i tehnika uzgajanja zulufa ima s bilo kakvim rodnim i spolnim pitanjima? Natašu Bebić Kalember uopće neću komentirati jer je očito dovedena kao karikatura, a nemam baš pohvalne riječi ni za nastup navodnih feministica. Kao jedini suvisao gost pokazao se muškarac, Bruno Šimleša, koji je jedini upozorio na stereotipe kojima se barata pri definiciji „ženstvenosti“ te istaknuo činjenicu da bi je se trebalo definirati po istim kriterijima kao muževnost. Što je u biti trebalo biti ključno pitanje emisije, ali neš majci. Puno je veća fora pod a) emisiju usmjeriti tako da se ženstvenost spominje kao romantični izgubljeni raj koji je, avaj, nestao zbog zlog feminizma, te pod b) dopustiti da se razgovor o ženstvenosti svede na kremice, krpice, frizurice, dijetice, dubinu deklotea, šarm i ine pizdarije koje sigurno igraju određenu ulogu u seksualnoj igri među spolovima, ali da su ključna definicija ženstvenosti… Od emisije na HTV-u nisam očekivala ozbiljnu dekonstrukciju pojma ženstvenosti (koji je, ako ćemo iskreno, sam po sebi seksistički), ali pristup koji je isfurao Latin potpuno je identičan onome koji bi se dogodio da je snimio emisiju o muževnosti i onda cijelo vrijeme pričao o nabreknuću bicepsa, jačini udarca šakom i duljini pimpeka. Jednom riječju…

Ocjena: katastrofa (-500)

LENJIN, KRLEŽA I JURIJEV OTAC

Korijeni: Čovjek s tri domovine, HTV1, četvrtak, 21.30

U moru HTV-ovskih bljuzgi o Hrvatima i njihovim precima kao najzanimljivijim bićima galaksije, nisam baš previše očekivala od dokumentarnog filma koji u naslovu sadrži riječi koje je upravo HTV uspio izraubati do prostitucije: „korijeni“ i „domovina“. No vrlo sam se ugodno iznenadila. Snimljen izuzetno moderno i očito osmišljen prema standardima BBC-jevske genealoške serije, „Who Do You Think You Are“, dokumentarac o Juriju Agabekovu Žerjaviću dinamična je kombinacija arhivskih snimki i Jurijevih osobnih posjeta arhivima, župnim uredima i ostalim čuvarima požutjelih dokumenata. Posebno mi je osvježavajuće bilo to što je konačno neka emisija na HTV-u normalno prikazala komunistički dio hrvatske povijesti bez prikrivanja ili ispričavanja. Kad god bi dosad, naime, bila riječ o nečijoj obiteljskoj povijesti, uvijek bi ispadalo da su svima djedovi i pradjedovi bili borci za hrvatsku neovisnost još tamo negdje od Dmitra Zvonimira i svi su bili antikomunisti dok je Marx još piškio u pijesak. Kao da su komunizam u Hrvatsku donijeli vanzemaljci ili epidemija kuge! A u „Čovjeku s tri domovine“ na primjeru je Jurijeva živahnog oca-lenjinista normalno prikazan i taj dio šarolike hrvatske povijesti. Sve u svemu, vrlo zgodan filmić, u nekim detaljima (čudan spiker) malo neizbrušen, ali serijal svakako obećava.

Ocjena: vrlo dobar (4)

NOVOGODIŠNJA ATMOSFERA

Šišmiš: prijenos iz HNK, 18.00 i 20.01

Odavno sam odustala od praćenja HTVova novogodišnjeg programa, sa seljačkim glazbenim kuruzama koje su zamijenile nekadašnje konfekcijske, ali ipak kulturnije revijalno-festivalske note, a svake me godine prilično razočara i izbor filmova, kao i HTV-ovsko poimanje „filmskog maratona“ (tri filma maksimalno). No s dvije su me stvari ove godine ipak oduševili i obje se ubrajaju u kategoriju „purgerskoaustrougarska nostalgija“ koja možda nije primjerena mojoj dobi, ali je odraz očajničkog hvatanja za slamku bilo kakve naznake dobrog ukusa na javnoj televiziji. Prva je stvar bilo popodnevno silvestarsko emitiranje Golikova remek-djela „Tko pjeva, zlo ne misli“, koje svi, doduše, znamo napamet, ali nas sve uvijek i dobro raspoloži pa je fino leglo kao kulisa za pjevušenje uz motanje sarme. Druga je bila direktan prijenos „Šišmiša“ iz HNK. Znam da sam pristrana i da me lako razgaliti operno-operetnim štiklecima, ali ovo je fakat bilo novogodišnje od uha do uha. Jest, za odličnu su izvedbu više zaslužni HNK-ovci nego HTV-ovci (i kapa dolje svima koji su na Staru godinu ostali raditi do kasnih sati zato da bismo mi mogli gledati direktan prijenos na televiziji), ali i HTV-ovcima idu pohvale – i zbog odluke da to emitiraju i zbog popratnih razgovora s akterima iza pozornice koji su cijelom prijenosu dali ton onih metropolitanskih broadcastova koje povremeno pratimo u Lisinskom. Ukratko…

Ocjena: odličan (5)

NAJDRAŽI PROFESOR POVIJESTI

TV kalendar, ponedjeljak, 6.45 i 12.15

Obrad Kosovac imao je svojih blago rečeno egzotičnih novinarskih i ideoloških trenutaka tijekom HTV-ovske karijere, ali uređivanje „TV kalendara“ uglavnom mu je na čast i može si ga mirne duše upisati u memoare kao jedan od najvećih uspjeha. Zato čestitam 35. godišnjicu emisiji i ovom prilikom gospodinu Kosovcu želim sretan odlazak u penziju.

Ocjena: svaka čast (5)