Srećko JurdanaU specifičnome kontrapunktu hrvatskoga političkoga igrokaza čini se da je ministar prometa i veza to stabilniji, što se više afera tovari na njegovu izdržljivu dušu. Lakoću postojanja kao da je naslijedio od Jadranke Kosor. Svijet i sebe u njemu promatra gotovo stoički, s vrlo reduciranim porivom za izražavanjem, što se kod političkog aktivista može smatrati proturječnim svojstvom. Rijetko osjeća potrebu da publici ponudi podrobnije objašnjenje aktualnih zbivanja i skandala s kojima ga dovode u vezu; on je tu, takav kakav jest, šutljiv, samodovoljan, samozadovoljan i bazično nesmjenjiv, i nacija se treba istočnjački pomiriti s tom činjenicom. Ponekad će gospodin Kalmeta bandićevski podržati pravnu državu u obavljanju njenog posla, odnosno konstruirati prigodnu tezu kako nema razloga da – kao ministar – snosi posljedice zato što se netko u njegovu resoru bavio kriminalom. Publici je odavno već poznato da ne može biti odgovoran ni ako se dogodila teška željeznička nesreća. Uglavnom: mudroslovni sofizam “pakao – to su drugi”, na gospodina Kalmetu primjenjiv je savršeno.

UROTNICI IZ BALTAZARA

Objavljene optužbe Josipa Sapunara ponešto su – u neadekvatnoj mjeri, svakako – poremetile njegovu standardnu letargiju. Porekao ih je s primjetnom dozom iritiranosti. Spomenuti Sapunar – bivši član uprave Hrvatskih autocesta – navodno se iz Remetinca otkupio pripovijetkom USKOK-u da ga je Kalmeta svojedobno pozvao, odnosno “priveo”, u restoran Baltazar na razgovor s Mladenom Barišićem o donacijama HDZ-u. Lokacija je u svakom slučaju vjerodostojna: spomenuti Baltazar legendarno je zborno mjesto svih hrvatskih financijsko- političkih zavjerenika, zbog čega je njegov vlasnik osvojio i predsjednički orden. Na spomenutom summitu bio je i Milivoj Mikulić, Sapunarov kolega iz HAC-a. Iako s višim nominalnim rangom, Kalmeta je tamo prema Barišiću ostavljao dojam junior partnera, citira se Sapunar. Sažeto je obavijestio uzvanike da moraju izvesti ono što taj Barišić od njih traži, a on je navodno zatražio – po već dobro poznatome scenariju – da HAC s Fimi-medijom ugovara na silu izmišljene poslove preko kojih će HDZ iz njega izvlačiti novac. Naređenje – izvršenje; krenulo se odmah u akciju, a prvi posao HAC-a s Fimi-medijom bila je navodno dobava nekakvih torti. Tvrdi se da je u prinudni dogovor bio uvučen i (aktualni šef uprave HAC-a) Stjepko Boban, a ako je sve to točno, USKOK će gospodina Kalmetu prilično jednostavno suočiti s argumentima koji pobijaju njegov energičan demanti. Kalmeta sugestivno tvrdi da je Sapunarov iskaz potpuna izmišljotina, no ako taj iskaz slučajno verificiraju Barišić, Mikulić i na kraju Boban – USKOK-ovi prirodni svjedoci – moglo bi se pokazati da je izmišljotina tvrdnja kako je riječ o izmišljotini. Time bi gospodin Kalmeta – koji se dosad s lakoćom izvlačio od bilo kakve zapovjedne odgovornosti – izravno bio uvučen u aferu zbog koje Sanader već čami u zatvoru, što bi po logici stvari moralo bitno otežati njegov politički status, bez obzira na njegov razvijeni imunitet, autoimunitet, i usavršeni autistički stav prema nepoželjnim senzacijama.

ZAŠTIĆENI SANADEROV DVORJANIN

Kalmetu afere prate još od otkrića da je njegov vozač (Danijel Miočić) pojedinim tvrtkama namještao poslove izgradnje spojnih cesta, i proviziju naplaćivao prijetnjom i ucjenom. Dakako, graditeljske poslove ministrov vozač može namještati samo preko onoga koga vozi, no Kalmetu je kompromitantna situacija dodirnula tek površinski. Sanader je tad bio vrlo aktivan i štitio je svog lojalnog dvorjanina, kao što ga je nastavila štititi Jadranka Kosor, ali danas već uz gotovo nepremostive logičke poteškoće. Bit će joj sve teže objasniti, pa makar i učestalo preskakala temu, zašto gospodina Kalmetu zadržava na položaju unatoč činjenici da se HAC – ključna firma pod njegovom jurisdikcijom – svakodnevno afirmira kao možda najveća kriminalna organizacija u državi. Teški milijuni opljačkani su na izgradnji autocesta, ponosa hrvatske infrastrukture, tj. Sanaderova režima. Namirivao se iz njih HDZ, pojedinci u HDZ-u, i kadrovi iz operative preko kojih se to namirivanje tehnički provodilo, uz nevjerojatnu maštovitost sudionika. Otkriveno je čak zadnjih dana da je država isplatila devetnaest milijuna kuna za prijelaz za životinje na autocesti Zagreb-Split, koji nikad nije napravljen. Medvjedi, zaštićena vrsta, kontinuirano pogibaju na autocesti jer je netko odlučio ukrasti novac za izgradnju njihove staze, a Kalmetino ministarstvo nije se potrudilo ni provjeriti da li taj, ekološki nužan i debelo plaćeni objekt, uopće postoji. Malo tko bi, malo gdje, mogao ostati ministar s takvim registrom skandala u resoru, čak ako djeluje i u vladi koja se psihološki sprema na odlazak. Zadnja smjena ministara nije, međutim, zahvatila gospodina Kalmetu; može se reći da je on čak ojačao, s obzirom na to da je njegov uzdanik (Branko Bačić) postavljen za ministra graditeljstva i okoliša. Morala je otići čak i moćna Marina Matulović-Dropulić, s tragikomičnom situacijom u HAC-u izravno povezana već preko samoga opisa bivšeg radnog mjesta (ministrice graditeljstva i okoliša), no Kalmeta je ostao tu, sada već gotovo u funkciji spomenika. Sanader je u Salzburgu, Matulović- Dropulić u Saboru, Kalmeta u Vladi; je li to parcijalno repozicioniranje dovoljno kao oznaka hrvatskoga narodnoga preporoda?

KALMETOLOGIJA NA DJELU

Nakon što je objavljen podatak da je na samo jednoj dionici autoceste Zagreb- Split, trasi Dugopolje-Ravče, ukradeno sedamsto četrdeset milijuna kuna, gospodin Kalmeta povukao se u svoj tradicionalni ignorantski oklop. Ogradio se od afere izjavom kako “ne želi ulaziti u to koliko je nešto istinito ili neistinito”, i pridodao svoj klasični apstraktni alibi, da “nije bio ni upućen u situaciju, ni odgovoran za nju”. Netko je odmah adekvatno primijetio kako je građansko demokratsko pravo biti neupućen i neodgovoran, pa i nezainteresiran za istinu, ali malo je zemalja u kojima takvo pravo uživaju i ministri u vladi. Zašto ga suvereno uživa gospodin Kalmeta? Kalmetolozi tvrde, zato što “drži” HDZ u srednjoj Dalmaciji. Pristaše bi se raštrkale bez njegove kohezivne moći. Ima nešto u tom spiritualno-mesijanskom pristupu Kalmetinu fenomenu. Likovi poput Marine Matulović-Dropulić, Bože Biškupića ili Ivana Šukera nemaju simpatizera ni sljedbenika, i u politici mogu funkcionirati samo kao zamjenjivi dijelovi stranačkog mehanizma. Božidar Kalmeta nalazi se tu korak ispred njih. Prema generalnoj publici krajnje oprezan i suzdržan, na organizacijskome planu on vrlo vjerojatno nešto znači u svojoj komuni, bez obzira na to što će današnji civilizacijski profil te komune – Zadra i okolice – teško fascinirati građane i Europljane. Kalmetina desničarska enklava, utočište rudimentarnih sentimenata začinjenih nogometnim kriminalom, čuva plamen staroga HDZ-a, i Jadranka Kosor procjenjuje da ne može – u situaciji kakva već jest – priuštiti sebi luksuz njegovoga gašenja. Za nju je nedopustiv luksuz, međutim, i zadržavanje gospodina Kalmete na položaju. Ministar, čiji resori godinama pucaju od pronevjera, u doktrinu borbe protiv korupcije uklapa se gotovo kao lisica u komandu kokošinjca.