Nakon premijere na svečanom domjenku u hotelu Imperial, John Malkovich s intendanticom kazališta Ronacher Kathrin Zechner“I want a woman! I want a womaaaaan!” urla John Malkovich izlazeći na pozornicu bečkog kazališta Ronacher u ulozi Giacoma Casanove u komornoj operi “The Giacomo Variations”. I dok tim urlicima podsjeća na lika iz Fellinijeva “Amarcorda”, čim stupi na pozornicu čiju scenografiju čine tri divovske rokoko krinoline, kostimiran u zloglasnog ljubavnika iz 18. stoljeća, Malkovich neodoljivo podsjeća na lik grofa de Valmonta iz filma “Opasne veze” koji mu je 1988. donio svjetsku filmsku slavu. No za razliku od mlađahnog i senzualnog Valmonta, John Malkovich ovdje utjelovljuje ostarjelog Casanovu koji, pišući memoare, pokušava shvatiti smisao života.

ULAZNICE ČIJA SE cijena kreće od 79 za najbolja, do 10 eura za stajaća mjesta, mjesecima su unaprijed bile rasprodane za svih pet izvedbi “The Giacomo Variations” u Beču. Iako mu je, nakon prošlogodišnje uloge u predstavi “Infernal Comedy”, ovo već druga predstava koju igra u Ronacheru, Johna Malkovicha austrijski mediji i publika naprosto obožavaju. “Malkovich zaveo Beč” – najčešći je među naslovima u austrijskim novinama nakon premijere održane prošle srijede 5. siječnja, a najfanatičniji obožavatelji su ga danima strpljivo čekali satima prije i nakon predstava, pa čak i u vrijeme proba. Velik interes za “The Giacomo Variations” dijelom se krije i u tome što John Malkovich u toj mješavini opere i komedije prvi put u karijeri pjeva. I to arije iz Mozartovih i Da Ponteovih opera “Don Giovanni”, “Figarov pir” i “Così fan tutte”.

Autorski tim, scenarist i redatelj Michael Sturminger, dirigent Martin Haselböck pa i sam Malkovich uspjeli su do same premijere držati javnost u neizvjesnosti oko Malkovicheva pjevanja na pozornici. U tome im je pomogla činjenica da se u predstavi osim dvoje glavnih glumaca, Johna Malkovicha i njegove partnerice, litvanske glumice Ingeborge Dapkunaite koja utjelovljuje brojne Casanovine žene, pojavljuju i njihovi pjevački dvojnici, bariton Florian Boesch i sopranistica Sophie Klussmann kojima je prepušten najveći dio opernih arija. U dvoipolsatnoj predstavi u kojoj se glumi na engleskom, a operne arije izvode u originalu na talijanskom jeziku, uz orkestar bečke Akademije, ima ponešto za svakoga. Jer u gledalištu je dan nakon svečane premijere sjedila uistinu šarolika publika: od mladih koji su vjerojatno bili privučeni zvučnim glumačkim imenom, do starije publike koja je po svoj prilici došla slušati operu. S obzirom na entuzijastični aplauz i brojne povike “Bravo!” na kraju predstave, kojima su ansambl čak pet puta pozivali na poklon, svi su kazalište Ronacher napustili zadovoljni. A uistinu je poseban doživljaj gledati uživo na pozornici glumca koji je u svijetu jednako poznat po svojoj briljantnosti kao i po ulogama pokvarenih zavodnika, kompleksnih psihopata, retardiranih ubojica ili pak uvrnutih prevaranata. O tome koliko su intrigantni lik i djelo Johna Malkovicha možda najbolje govori film Spikea Jonzea “Biti John Malkovich”, svojevrsni homage njegovu umu i reputaciji. Međutim, kako je Malkovich i sam redatelj i producent, on kaže da sebi nikad ne bi dodijelio ulogu negativca. Kaže da su mu bliži likovi poput junaka u filmu “Strap Hanging” što ga je režirao, gdje japanskog radnika toliko brinu tsunamiji da je izmislio gumene gaće koje se napušu ako ih udari vodeni val. “To je sličnije meni”, kaže Malkovich i dodaje da se najviše može poistovjetiti s likom Lennieja, dobroćudnog diva koji slučajno postane ubojica, u filmu “O miševima i ljudima”. Iako je najpoznatiji po filmskim ulogama te je bio nominiran za Oscara za uloge u filmovima “Places in the Heart” i “Na vatrenoj liniji”, John Malkovich je glumačku karijeru započeo u kazalištu, i to 1976. godine, kada je s Garyjem Siniseom u Chicagu osnovao glumačku trupu Steppenwolf čiji je i danas član.

TIJEKOM PROBA John Malkovich s redateljem Michaelom Sturmingerom i partnericom Ingeborgom Dapkunaite“KAZALIŠTE MI JE UVIJEK poput odmora”, kaže Malkovich. “Zabavno je. Volim probe, volim udahnuti život tekstu. Volim voditi drukčiji život na pozornici, pa čak i kad je to grozan život.” Nakon više desetljeća izbivanja s pozornica, vratio se kazalištu upravo u Beču, i to prošle godine kada je u predstavi “Infernal Comedy” glumio austrijskog serijskog ubojicu Jacka Unterwergera. Tada je prvi put surađivao s Michaelom Sturmingerom a da je bio ozbiljan kazavši da je pola života proveo čekajući čovjeka s kojim mu je suđeno raditi, dokazao je vrativši se u Ronacher i utjelovivši lik Casanove u najnovijoj Sturmingerovoj predstavi. I dok bi najlakše bilo zaključiti kako je gostovanje tako zvučnog glumačkog imena odličan marketinški potez jednog malog bečkog kazališta, treba reći da se 57-godišnji Malkovich u “The Giacomo Variations” uistinu naradio. Jer osim što glumi uz pratnju pokatkad preglasnog orkestra koji se u monolozima svojski trudi nadglasati, na pozornici se nekoliko puta presvlači u raskošne kostime i perike, biva reanimiran, pjeva operne arije sam i u duetima, oživljuje Casanovine uspomene među kojima ima i seksa utroje, seksa s 14-godišnjakinjom koja potom završi u samostanu koji Casanova posjećuje, ima tu i seksa s vlastitom kćeri, pa i silovanja. Premijeru je navodno igrao pod gripom i s povišenom temperaturom, no već idućega dana to se nije moglo primijetiti, iako mu je glas promukao dok pjeva. I to što njegov talijanski u arijama zvuči pomalo komično, pa čak i to što se u dva-tri navrata te večeri zabunio u tekstu, sve to daje posebnu draž predstavi i ne umanjuje snagu Malkovicheve pojave na pozornici. A koliko je velik glumac, kako su u svojim izvješćima nakon premijere istakli austrijski kazališni kritičari, najbolje pokazuje činjenica da predstava nije njegov “one man show”, nego se Malkovich odlično uklopio u ansambl. No kritičari su bili podijeljeni oko režije, većina ih predstavu smatra predugačkom i nedovoljno dinamičnom, a uloge dvojnika zbunjujućima, te se nadaju da će tijekom daljnjih izvedbi doći do nužnih poboljšanja. Zanimljivo je kako nitko od njih predstavu u kojoj umjetni penisi i preteče kondoma lete po pozornici, u kojoj ima i incesta i silovanja i seksa s opaticama, nije doživio kontroverznom.

I DOK SU UOČI PREMIJERE bile najcitiranije Malkovicheve izjave o Casanovi: “Ma bio je lud! Toliko žena, toliko stresa, to je nezamislivo”, objašnjavajući svoj doživljaj Casanove nakon dviju odigranih predstava, 57-godišnji Malkovich je kazao: “Čovjek je bio fascinantan lik, pun znatiželje i pun ludila. Nisam siguran da ga do kraja razumijem. Mislim da vjerojatno nešto nije bilo u redu s njim. Ili mu je libido bio potpuno izvan kontrole ili je imao očajničku potrebu stalno se dokazivati. No smiješno, ja ne vidim blisku povezanost između zavođenja i moći. Iako znam da to mnogi ljudi čine, kako muškarci tako i žene.” Na pitanje je li njega samog igranje ženskara iz 18. stoljeća podsjetilo na ulogu Valmonta iz "Opasnih veza" on kaže :”Je, isti je milje, ali drukčija priča. Ponajprije, za razliku od likova u 'Opasnim vezama', Casanova nije aristokrat. Zajednička im je briga što drugi misle o njima, ali dok Casanovu to brine zbog želje za pripadanjem, one u 'Opasnim vezama' je to zanimalo zato da bi što bolje kontrolirali igru.” John Malkovich Giacoma Casanovu ne vidi samo kao zavodnika, on ga vidi i kao glumca: “On je glumio mnogo različitih lica i mnogim je ljudima predstavljao različite stvari. Različite refleksije njihovih želja. I refleksije sebe samog.” Objašnjavajući kako mu je bilo igrati ulogu zavodnika prije 20 godina i danas, on dodaje: “Na sreću, u našoj predstavi Casanova ima 70 godina. Mislim da bih imao velike teškoće igrati ga kao 18-godišnjaka.” A o svom pjevanju u predstavi John Malkovich u sebi svojstvenom, pomalo ironičnom stilu kaže: “Bio sam OK pjevač, prije puno vremena i puno cigareta. Ovdje me sigurno nitko neće greškom zamijeniti za Pavarottija. Redatelj moje pjevanje opisuje kao spoj Mozarta i Toma Waitsa. Uostalom, ako nešto i ne valja, to ide na dušu mog učitelja pjevanja, mladog Boescha, kako god okrenete, ja nisam kriv.” Arije iz opera “Don Giovanni”, “Figarov pir” i “Così fan tutte” nisu nasumce odabrane za ovu predstavu. Riječ je o Mozartovim djelima za koje je libreto napisao Lorenzo CASANOVA U BEČU John Malkovich u prizoru iz predstave 'The Giacomo Variations' koja je prošle srijede premijerno izvedena u kazalištu Ronacher; Malkovich glumi Casanovu i pjeva Mozartove arijeDa Ponte, koji je bio blizak s Casanovom, postoji i teorija da mu je Giacomo Casanova poslužio kao inspiracija za Don Givannija. “Ta glazba je fantastično evokativna i izvrsno se uklapa u Casanovinu priču. Glazba je iznimno snažna i kao glumac možete iskoristiti tu energiju. Ona vas nosi", govori Malkovich kojega je premijerna izvedba očito dobro iscrpila te je na domjenku održanom u obližnjem bečkom hotelu Imperial, čim je stigao, objavio: "Gladan sam !" U Beču mu je na premijeri, ali i idućih dana društvo pravila i njegova supruga Nicoletta Peryan. Ona je Malkovicheva druga supruga; od prve, glumice Glenne Headly, se nakon šest godina braka razveo 1988. godine zbog ljubavne veze koju je na snimanju “Opasnih veza” započeo s Michelle Pfeiffer. Nicolettu Peryan je upoznao na snimanju filma "The Sheltering Sky" gdje je bila asistentica redatelja. Imaju dvoje djece: 20-godišnju kćer Amandine i 18-godišnjeg sina Loewyja. John Malkovich je rođen u Christopheru u Illinoisu, preci s očeve strane su mu Hrvati iz Ozlja, a majka mu je bila napola Njemica - napola Škotkinja. Iako s obitelji posljednjih godina živi nadomak Bostona, jako voli Europu, deset godina je živio u Francuskoj, u Lisabonu ima noćni klub, a zadnjih nekoliko godina ljeti dolazi u Dubrovnik i na Hvar. Tamo je za svog prvog posjeta doslovce opustošio dućan modnog dizajnera Tonija Rica, što mladom kreatoru sigurno godi jer i sam Malkovich ima vlastitu modnu liniju Technobohemian za koju sam crta modele, osobno bira tkanine i nadgleda proizvodnju u Italiji. "Moda je samo još jedan vid mog izraza. Što god radili, kao modni dizajner, kao redatelj ili glumac, sve se svodi na detalje, ne na velike naklone. Čak i ako radite velike modne linije, njihov uspjeh ovisi o tome koliko ste pažnje posvetili detaljima. Isto je u svemu", kaže Malkovich a na pitanje je li mu usredotočenost na detalj glavna motivacija, dodaje: "Možda biste pomislili da ja imam više strpljenja od drugih ljudi. To nije slučaj. Samo sam znatiželjniji od većine drugih. Detalji i male razlike su me oduvijek zanimali: između dva odijela jednako kao i između riječi. Ima ljudi kojima su detalji dosadni. No to su za mene ljudi kojima je sve dosadno, pa čak i život.”

MALKOVICHU PAK U ŽIVOTU sigurno neće biti dosadno jer nakon pet izvedbi u bečkom kazalištu Ronacher, predstava “The Giacomo Variations” kreće na turneju. Od 19. siječnja će igrati u Sydney Opera Houseu, a tijekom proljeća i ljeta turneju nastavljaju po Njemačkoj, Luksemburgu, Rusiji i Finskoj. Poseban doživljaj će biti njihove izvedbe početkom srpnja u dvorcu Versailles nadomak Pariza, a ujesen planiraju turneju po Americi.