POSLJEDNJI DIKTATOR EUROPE Aleksandar Lukašenko, bjeloruski predsjednik od proglašenja neovisnosti, izgubio je rusku potporu, a Zapad nema interesa da ga podržBjeloruska vlast provodi kampanju represije protiv opozicije zbog prosvjeda protiv namještenih rezultata bjeloruskih predsjedničkih izbora održanih 19. prosinca. Dan nakon izbora u središtu glavnog grada Minska izbile su demonstracije, koje je policija brutalno razbila i uhitila više od 700 ljudi. Među njima su bili i neki od oporbenih predsjedničkih kandidata, koji su prosvjedovali uvjereni da ih je državna izborna komisija pokrala kako bi pobjeda bjeloruskog diktatora Aleksandra Lukašenka ispala što uvjerljivijom. Od devet opozicijskih predsjedničkih kandidata sedam ih je uhićeno, neki na samim demonstracijama, drugi na drugim mjestima u gradu toga burnoga dana. Predsjednički kandidat Vladimir Nikolajev bio je pri uhićenju na glavnom trgu u Minsku tako brutalno premlaćen da su neki posumnjali da je čak ubijen. S teškim ozljedama zadržan je u zatvoru.

Među uhićenicima je bio i 56-godišnji predsjednički kandidat Andrej Sanjikov, koji je na izborima od svih oporbenih kandidata imao najbolji rezultat. Njega su policajci zaustavili dok je sa suprugom Irinom Halip bio u automobilu. Njegova supruga, istaknuta novinarka, upravo je preko telefona davala intervju jednom ruskom radiju. Oboje su uhićeni. Prema nekim izjavama svjedoka, Sanjikov je pritom također bio zvjerski pretučen. Istoga dana policija je pretražila njihov stan, u kojem s njima žive i Irinina majka Ljutsina Halip i njihov trogodišnji sinčić Danil. Pretražen je i stan Konstantina Sanjikova, 35-godišnjeg starijeg sina Andreja Sanjkova iz njegova prvog braka. Iako su brojni prosvjednici uhićeni zbog demonstracija 20. prosinca pušteni iz zatvora nakon što su protiv njih pokrenuti prekršajni postupci, iako su iz zatvora puštena i četvorica od sedam uhićenih opozicijskih predsjedničkih kandidata, ali nakon što su se obvezali da neće napuštati Bjelorusiju, Sanjikov i njegova supruga još su u zatvoru.

VLADIMIR PUTIN, ruski premijer, povrijedio je Lukašenkovu taštinu jer nije htio da se Rusija i Bjelorusija ravnopravno ujedine u jednu državu s Lukašenkom na čelu: od tog trenutka odnosi dviju država postojano se pogoršavajuNagoviješteno im je da će protiv njih biti podignuta optužnica zbog nezakonitog poticanja na ilegalni prosvjed, zbog čega im prijeti kazna od osam do 20 godina zatvora. Članovi njihove obitelji s njima ne smiju izravno komunicirati, jedino je Irina Halip iz zatvora poslala dirljivo pismo majci s molbom da se brine za njezina trogodišnjeg sinaDanila. Upravo se sada oko Danila razvija drama koja - tvrdi bjeloruska opozicija - pokazuje koliko je bjeloruska vlast spremna podlo i nisko ugnjetavati opozicijske prvake. Prije nekoliko dana, dok je baka bila u kupovini, zazvonio joj je mobitel. Zvali su je iz vrtića, gdje je bio njezin unuk, da su došle dvije žene iz centra za socijalnu skrb. Baka je smjesta odjurila u vrtić i suočila se s njima, a one su je ljubazno obavijestile da su od policije dobile izvještaj kako su oba dječakova roditelja u zatvoru. Zbog toga su se došle u vrtić provjeriti je li s njim sve u redu, kako bi se, ako je potrebno, centar za socijalnu skrb za njega pobrinuo. Rekle su baki da, ako se ona ne može brinuti za dječaka, ako za to nema novca, centar će to rado učiniti. Baka je rekla da za to nema potrebe, jer ona čuva dječaka i brine se za njega. Upozorile su je da mora podnijeti službeni zahtjev za skrbništvo, proći potrebnu provjeru i medicinsku kontrolu, pa će centar krajem mjeseca na temelju tih potvrda odlučiti hoće li baki trajno dopustiti da se brine za dječaka.

Inače će, tvrde u bjeloruskoj opoziciji, dječak biti smješten u dječji dom. To je izazvalo golemo ogorčenje i bake Ljutsine Halip, i oporbe, a u zapadnim medijima optužuju bjelorusku vlast da je to očit primjer kako se ona neće ustručavati ucjenjivati oporbene političare čak i prijetnjom da će im zbog njihove političke djelatnosti stradati djeca i ostali članovi obitelji. Sin jednoga od predsjedničkih kandidata, koji je prosvjedovao nakon očeva uhićenja, i sam je bio uhićen, ali je pušten uz upozorenje da pazi što radi. Bračni par Sanjikov bio je i prije predsjedničkih izbora upozoren da pazi što radi, jer ako nastavi antirežimski politički djelovati, nešto bi se moglo dogoditi njihovu sinu. Neki zapadni listovi upozoravaju da bjeloruska tajna policija primjenjuje metode sovjetske tajnepolicije KGB prije nekoliko desetljeća, kad je proganjala i uništavala protivnike sovjetskog režima, ali i njihove obitelji. Kad su u velikih staljinističkim čistkama 30-ih i 40-ih masovno likvidirani protivnici diktature Josifa Visarionoviča Staljina, mnoga su djeca ostajala bez roditelja koji su im bili zatvoreni ili likvidirani. Prema službenoj sovjetskoj statistici od 1936. do 1941., kad su čistke bile na vrhuncu, broj djece u sovjetskim sirotištima povećao se s 329.000 na 610.000.

POLICIJSKA BRUTALNOST Predsjednički kandidat Vladimir Nikolajev bio je premlaćen dok su ga privodili; policajci u civilu tuku oporbenog prosvjednika u Minsku u prosincu 2010.U njima nisu završila samo djeca likvidiranih, nego i djeca čiji su roditelji poslani na višegodišnji prisilni rad u sibirske koncentracijske logore Gulaga, koje su ondje otvoreno ucjenjivali prijetnjama u vezi sa sudbinom njihove djece. Život te djece, koja su odrastala bez roditelja, bila je strašna. Zapadni mediji analiziraju i razloge Lukašenkove nesmiljene represije protiv opozicije, iako je na predsjedničkim izborima pobijedio, navodno, s većinom od 80 posto. Bjeloruska policija stalno poziva na informativne razgovore nove ljude pa pred njenim sjedištem već danima postoji ljudi čekaju u redu da ih inspektori ispitaju. Policija češlja i unutrašnjost, gdje su navodno uhićenja masovna. Procjenijuje se da je Lukašenko osjetio kako mu vlast više nije čvrsta kao prije, kao i da je na Sanjikova tako oštro udario jer on od svih oporbenih političara ima najveću podršku Rusije. On je, doduše, na čelu organizacije Europska Bjelorusija i smatra da osnovni cilj Bjelorusije mora biti članstvo u Europskoj uniji, ali ima vrlo dobre odnose s moskovskim političarima. Lani je u ruskom izdanju tjednika Newsweek objavljen članak u kojem se tvrdilo da bi Rusija, ako se jače umiješa u bjeloruske prilike, dala podršku političkom djelovanju Andreja Sanjikova.

A za Lukašenka najveća opasnost prijeti upravo iz Moskve, ako ondje odluče da on bude maknut, naći će se u velikim teškoćama. Zato je za njega dobro da čovjek, na kojeg bi se Moskva mogla osloniti, završi što više godina u zatvoru, a da pritom još bude malo i zaplašen sudbinom sina. Rusija je od raspada SSSR-a glavni saveznik Bjelorusije u njenom stalnom sučeljavanja i sukobljavanju sa Zapadom, davala je Bjelorusiji i njenom predsjedniku Lukašenku golemu financijsku i vojnu pomoć. Bez te pomoći Lukašenko se na vlasti ne bi ni održao. Doduše, posljednjih godina bilo je vidljivo da su u Moskvi sve nezadovoljniji njegovom politikom, ali to je više izgledalo kao razmirice prijatelja i saveznika. Prošlog ljeta, međutim, dogodile su se stvari koje su pokazale da nezadovoljstvo Moskve Lukašenkom postaje mnogo ozbiljnije i pretvara se u ozbiljno neprijateljstvo, da Rusija želi Lukašenka ukloniti s vlasti. Ako su u Moskvi zaista tako odlučili, teško će se on tomu othrvati, i to stoga što u eventualnom sukobu s Moskvom nema saveznika. Kako se tada situacija počela mijenjati, najbolje se vidjelo po ponašanju ruskih medija. U srpnju 2010. ruska nacionalna televizija NTV emitirala je prvi dio vrlo neugodnog dokumentarca o Lukašenku. U tom filmu, pod naslovom “Bjeloruski kum”, govorilo se o brojnim kršenjima ljudskih prava u Bjelorusiji, o diktaturi, cenzuri i proganjanju opozicije. NTV nije državna, nego privatna ruska TV-mreža, ali ona uvijek slijedi rusku državnu politiku, pa je opće mišljenje da takvog filma ne bi bilo da vodstvo televizije nije dobilo barem prešutnu dozvolu ruskog političkog vrha da ga emitira. NTV je, osim u Rusiji, vrlo gledan i u Bjelorusiji. Zapadni dopisnici prisjetili su se da je nekoliko mjeseci prije na sličan način na ruskoj televiziji bio napadnut jedan drugi predsjednik bivše sovjetske republike, Kurmanbek Bakijev, tadašnji predsjednik Kirgistana.

POLICIJSKI PROGONI U BJELORUSIJI Velike demonstracije protiv Lukašenka u Minsku i red ljudi pred zatvorom koji čekaju da rođacima odnesu paketeOn više nije na vlasti jer ga je svrgnula opozicija, uz značajnu podršku Rusije, a jedina zemlja koja mu je htjela dati azil bila je Bjelorusija. Lukašenko je bio bijesan zbog tog filma pa je u gruzijski glavni grad Tbilisi otputovala ekipa bjeloruske televizije da intervjuira gruzijskog predsjednika Mihaila Saakašvilija, velikog ruskog neprijatelja, koji je to iskoristio da žestoko napadne Rusiju i njeno političko vodstvo zbog ruskog vojnog napada na bivšu sovjetsku republiku Gruziju, ali i zbog drugih stvari. Ruska je pak strana na to odgovorila emitirajući i drugi dio dokumentarca, “Bjeloruski kum II”, na što je Lukašenko odgovorio još jednim televizijskim intervjuom još jednog predsjednika bivše sovjetske republike. Novinari državne bjeloruske televizije intervjuirali su predsjednika Latvije Valdisa Zatlersa, kritičara ruske politike, koji je govorio o mogućnosti poboljšanja odnosa Latvije i Bjelorusije. U Minsku je sljedećih dana primljen i privremeni predsjednik Moldavije Minai Ghimpu, koji je također jako kritičan prema ruskom vodstvu. Zatim su bjeloruski mediji objavili vrlo kritičan traktat protiv ruskih političara, što ga je napisao bivši ruski premijer, sadašnji vodeći opozicionar Boris Njemcov. Moskva je odmah uzvratila udarac. U Moskvi se pojavila delegacija bjeloruskih opozicionara, Lukašenkovih protivnika, koje dotad ruska vlada nije smatrala dobrodošlima. Oni su, navodno, u Moskvu došli na proslavu rođendana jednog ruskog političara. No na tom rođendanu pojavilo se i nekoliko članova ruske vlade, koji su vrlo srdačno i dugo razgovarali s bjeloruskim oporbenjacima, što je bila zanimljiva demonstracija protiv Lukašenka. Lukašenko nikad dosad nije bio u takvom položaju, stisnut s obiju strana, i sa Zapada, ali i iz Moskve.

TRAGEDIJA OBITELJI SANJIKOV Andrej Sanjikov, opozicijski lider, sa suprugom Irenom Halip: oni su zatvoreni, a država im trogodišnjeg sina želi oduzeti baki i strpati u dom za nezbrinutu djecuDosad je bio samo u stalnom sukobu sa Zapadom, posebno sa susjednom Poljskom, koja je otvoreno podržavala bjeloruske opozicijske prvake i udomljavala njihove medije. Odnosi s Rusijom bili su odlični dok je ondje na vlasti bio predsjednik Boris Jeljcin, s kojim je Lukašenko dogovarao čak i uniju Rusije i Bjelorusije. O tome se uvelike razgovaralo, ali do toga ipak nije došlo samo zato što je Lukašenko želio da Rusija i Bjelorusija u tu uniju uđu kao dvije ravnopravne federalne jedinice, a da on bude prvi predsjednik te federacije. Jeljcinov nasljednik Putin javno je govorio da i dalje dopušta mogućnost spajanja Rusije i Bjelorusije, ali pod sasvim drukčijim uvjetima. Tako su neki ruski političari u posljednje vrijeme tvrdili da je to moguće samo pod uvjetom da Bjelorusija postane jedna od 80 ruskih gubernija ili da stekne neki sličan status, u kojem bi Bjelorusija glavne poluge vlasti - vanjsku politiku, financije i slično - prepustila Rusiji. To je za megalomana Lukašenka bilo neprihvatljivo. Odnosi su se počeli pogoršavati na tom pitanju, a slijedili su i drugi nesporazumi, posebno nakon što je Rusija počela ukidati razne povlastice što ih je prije u razmjeni dobara davala Bjelorusiji kako bi joj pomogla u sučeljavanju sa Zapadom. Bjelorusiji je najviše smetala odluka Rusije da ukine privilegiranu cijenu energenata, koje bi Bjelorusija kupovala od Rusije po niskoj cijeni, a potom, često, preprodavala Zapadu po višoj. Kad je Lukašenko osjetio da se ruši njegov rnekadašnji čvrst oslonac što ga je imao u Rusiji, pokušao se okrenuti prema Zapadu, ali zapadne zemlje nemaju interesa za poboljšanje odnosa s njim, ni ekonomskih, ni političkih, ni strateških. Zato će u idućem razdoblju njegova sudbina ovisiti o volji Rusije, hoće li se ruska vlada zadovoljiti time da ga nekim pritiskom disciplinira ili će otići korak dalje i naći nekoga tko će naslijediti Lukašenka. Taj će potom u Bjelorusiji početi političke i ekonomske reforme u sklopu tranzicije koju od svih europskih zemalja jedino Bjelorusija nije prošla. Mnogi u ruskom vrhu smatraju da bi to mogao obaviti Sanjikov, pa se on upravo zbog toga našao na Lukašenkovu udaru.