Zoran FerićJedan od markantnijih izbornih slogana HDZ-a u devedesetima bilo je i ono poznato: “Zna se!“ U to vrijeme to je značilo da se zna za koga treba glasati i tko će pobijediti na izborima. U tom je sloganu iskorišten istančani osjećaj hrvatskih nacionalista (i svih onih koji su smatrali da moraju sakrivati svoje hrvatstvo) za ilegalu i šifrirane poruke.

U izuzetno tragičnom trenutku hrvatske povijesti, to se pretvorio u pobjednički poklič koji je postao sinonim i za samo ime stranke. Kasnije, to zna se koristilo se i u varijanti „HDZ zna“ i postalo jedna od snažnijih značenjskih odrednica te stranke. U posljednje vrijeme ovo „zna se“ poprima drugačije konotacije.

S njim se zezaju u satiričkim spotovima na You Tubeu, i to „HDZ zna“, odjednom svima nama znači da su oni iz stranke na vlasti znali kako se krade i kako se rasprodaje zemlja. Međutim, neovisno o apologetskim ili satiričkim tumačenjima ove danas zloglasne sintagme, pojavljuje se i jedno posve novo, istaknutim članovima stranke vjerojatno prilično dijaboličko značenje. A ono glasi: „Zna se gospodo što ste sve radili.“ Naime, za sve svinjarije vladajuće stranke od njenoga početka, preko ratnih godina, sve do suvremenosti, naprosto se uvijek znalo. Znalo se za ratno profiterstvo, znalo se za prodaju nafte neprijatelju u jeku rata, znalo se za kriminalnu privatizaciju, znalo se i još uvijek se zna za brojne ratne zločine nad srpskim civilima koji se ovoj zemlji stvarno nisu trebali dogoditi. Samo da je na njenom vrhu tada bilo imalo pameti.

Ovo „zna se“ temeljito se okrenulo protiv HDZ-a. I to ne samo protiv stranke kakva je nekada bila, nego i protiv one kakva danas želi postati. Naime, kao što se sve zna, tako se već godinama zna da je Vladimir Šeks, uvijek jedan od petorice prvih ljudi u stranci, znao za ratne zločine počinjene nad srpskim civilima na području Osijeka i Vukovara, ali i Zagreba i Pakračke poljane. No tek sada Vladimir Šeks je ozbiljno doveden u vezu s ratnim zločinima. Ono što se zna i ne zaboravlja, okrenulo se i protiv njega kad je već odavno prestao i misliti o mogućnosti da bude optužen za ono što se događalo ranih devedesetih.

Programska direktorica Amnesty internationala za Europu izjavila je da raspolaže s dovoljno dokaza na temelju kojih bi Državno odvjetništvo RH moglo početi istragu protiv Merčepa i Šeksa zbog ratnog zločina. On je uvijek bio pri samome vrhu, njegova je podrška bila ključna za svakoga predsjednika, njegova struka i bliske veze s pravosuđem osiguravali su vladajućoj stranci snažan utjecaj, preživio je dva autokratska predsjednika i Jadranki Kosor osigurao podršku na početku njene vladavine, kao i u ključnom trenutku kad je bivši premijer pokušao napraviti puč u stranci. Nesumnjivo, radi se o jednom od najvažnijih ljudi vladajuće stranke, čovjeku koji je prošao svoj politički put od uspaljenog stranačkog jastreba, preko sive eminencije i čovjeka kojega se pita za sve, do predsjednika Sabora. I sada se odjednom pokrenula ozbiljna mašinerija koja ga povezuje s ratnim zločinima.

On će, dakako, biti u još ozbiljnijem problemu ako Merčep, da si olakša položaj, kaže sve što zna o ratnim zločinima i tko je sve znao za njih. Točnije, ako se ponovi scenarij s Mladenom Barišićem i svim onima koji su, pritjerani uza zid, teretili bivšega premijera kao glavu kriminalne hobotnice. Šeksu, dakako, ide na štetu sve ono što se o njemu i njegovu djelovanju zna. Naime, već ga 15 godina povezuju s pogodovanjem ubojicama obitelji Zec, što je sigurno jedna od najsramnijih epizoda novije hrvatske povijesti. Isto tako, navodi se da je svojim svjedočenjem pogodovao Branimiru Glavašu prilikom suđenja za slučajeve „selotejp“ i „garaža“. Naime, nakon tvrdnji iz Amnestyja o dokazima za ratne zločine, u Šeksovim postupcima osjetila se očita nervoza i krajnje neprimjeren postupak kad je u petak za Dnevnik HRT-a počeo glumiti babu Vangu i obavijestio cijenjeno gledateljstvo kako će se Državno odvjetništvo očitovati u pogledu mogućih optužbi protiv njega. U maniri proroka rekao je da će DORH izdati priopćenje u kojemu će biti navedeno da razlozi koje Amnesty International navodi kao argumente za pokretanje istrage nisu valjani nego zloćudna konstrukcija. Dakle, čovjek koji je ovih godina stalno negirao svoj utjecaj na pravosudna tijela ove zemlje, odjednom je tako siguran što će reći i priopćiti jedno državno tijelo.

Naravno, to je odmah protumačeno kao pokušaj utjecaja na pravosuđe izveden u maniri ranih devedesetih. Prejudiciranje DORH-ova priopćenja po svoj je prilici simptom panike slične onoj koja je nedavno zadesila premijera Sanadera kad je shvatio da mu se sprema hapšenje. Ljudi koji su doista jednom povjerovali u svoju nedodirljivost, a prilike su im svih ovih godina išle na ruku, suočeni s mogućnošću istrage i gonjenja, odjednom više nemaju onako ležernih obrambenih strategija po kojima smo ih poznavali. U slučaju Vladimira Šeksa, kažu, već je izvjesno vrijeme postalo očito da s teretom istrage za ratni zločin i onoga „zna se“ iz ranih devedesetih postaje ozbiljan problem za stranku. Pa kao što su nedavno amputirani Damir Polančec i Ivo Sanader, i okretanje širokih stranačkih leđa Vladimiru Šeksu sve je izglednije. HDZ se umiva za izbore i u kampanji mu ne trebaju leševi iz Pakračke Poljane ili Vukovara. A svi koji imaju veze s tim bit će izrezani kao najopasnijih karcinom. S tim u vezi se, međutim, postavlja ozbiljno pitanje. Može li se ovako umiti stranka u kojoj je popis lopova i ratnih zločinaca tako dug da središnja informativna emisija HRT-a ne bi dovoljno trajala da se pročitaju sva njihova imena?