'I dalje cugamo gemišt', a žestice rijetko jer se sutra treba probuditi i raditi u našoj maloj bari s puno krokodila', rekao je Walter NeugebauerOd 28. studenog prošle godine u Centru mladih Ribnjak, na 1. katu, jednom mjesečno održava se "Čaga na Ribnjaku", koju je pokrenuo rocker Walter Neugebauer i time oživio kulturu zagrebačkih plesnjaka staru 40 godina. Walter Neugebauer rođen je u Zagrebu 1945. godine, i za sebe kaže da živi za rock 'n' roll i Zagreb. Dolazi iz umjetničke obitelji, naime njegovi otac i stric, Norbert i Walter Neugebauer bili su čuveni kao pokretači lista „Veseli vandrokaš" još 1938. godine te osnivači Zagrebačke škole crtanog filma.

Walter je svoju glazbenu karijeru (vokal i glasovir) počeo 1962. godine s V.I.S.-om Kristali koji je i osnovao, a već 1963. godine prelazi u grupu Mladi / The Mladis s kojom je ostvario europsku karijeru. Grupa se raspala 1969. godine nakon čega je Neugebauer osnovao Pink Elephant Band s kojim je nastupao u američkim klubovima u Njemačkoj i na pozornicama u Jugoslaviji. Godine 1974. počeo se baviti menagerskim poslom, ali ljubav prema r'n'r ponovno ga je nagnala da se početkom 80-ih vrati glazbi, te je osnovao The Cadillac, s kojim je u prosincu 2009. godine proslavio 30 godina rada. Neugebauer je doživotni predsjednik Udruge zagrebačkih rockera, ženio se pet puta, ima četvero djece, a za NEWS govori o rock 'n' rollu kao smislu vlastitog postojanja.

NEWS: Kako je došlo do ponovnog pokretanja "Čage na Ribnjaku"?

- Šezdesetih godina u Zagrebu se stalno čagalo, što znači da su čage bile dio kulturnog života Grada. S mojim sastavom The Mladis zadnji put sam svirao na ovoj istoj pozornici 28. studenog 1965. godine. Planiramo da se čage održavaju jednom mjesečno, a ako bude interesa, onda možda i češće jer na čage dolazi generacija koja sada ipak živi jednim laganijim tempom. Na zadnjoj čagi 9. siječnja bilo je oko 350 ljudi, sljedeći put očekujem da će nas biti više, da ćemo plesati i po stepenicima. Stalno govorim da ovaj Grad treba rock 'n' roll, ove čage su to i dokazale.

NEWS: Doživotni ste predsjednik Udruge zagrebačkih rockera. Laska li vam ta titula?

Članovi grupe 'The Cadillac'- Ideja za osnivanjem Udruge nastala je početkom 90.-ih godina. Ljudi koji su bili oko mene shvatili su da sam nemiran duh i da je najbolje da budem doživotni predsjednik jer sam ja jedini bedak koji radi 25 sati na dan. Moja supruga Ružica govori da ću do posljednjeg dana svirati, a kad umrem i odem u nebo odmah ću pitati "A gdje je tu r'n'r?"

NEWS: Udruga zagrebačkih rockera već se godinama bori za prostor i bilo je nekih izgleda da biste mogli dobiti prostor bivšeg disco cluba Lapidarij na Gornjem gradu. U kojoj je to fazi?

- Tužno je što mi rockeri nemamo svoj klub, svoj prostor gdje se možemo družiti i kreirati programe, te uključiti i naučiti mlade mnogočemu dobrom, kao što je recimo jazz club pokojnog Boška Petrovića kojem ovom prilikom želim odati počast za sve što je učinio za glazbu kod nas i u velikom svijetu. Gospodin Ljuština i Gradonačelnik već nekoliko godina, više su puta čak i na radiju govorili da će rockeri u slijedećih šest mjeseci dobiti prostor, ali još ništa.... Godine 2008. pokrenuli smo peticiju i skupili 8750 potpisa te ih poslali Gradonačelniku, ali do danas nas nije primio i nešto poduzeo. Ako njemu više od 8 tisuća potpisa građana ništa ne znači, onda je jasno koliko on voli ovaj Grad i koliko drži do želja njegovih urbanih građana.

NEWS: Prije godinu dana proslavili ste 30. obljetnicu sa svojim bandom The Cadillac. Kako ste opstali tolike godine?

- Grupa Cadillac osnovana je u Frankfurtu 1979. godine. Mnogi su prošli kroz grupu, a ostao je Cadillac kao institucija koja traje 30 godina. Današnja je postava sastavljena od 4 legende zagrebačkog r'n'r, to su moja malenkost, Željko Pes Kovačević, Mahmud Mamut Ismailovski, nedavno nam se pridružio Vladimir Bastajić Kirby koji je bio u Crvenim koraljima, a danas je poznatiji po tome što je tata od Jaje iz Jinxa, te naš najmladi član Gogo Markič, bubnjar koji je bio i u Animatorima.

NEWS: Kad ste otkrili svoju strast za r'n'r, često znate reći i da ste prohodali s pločom u rukama?

- Istina je da sam prohodao s pločom u rukama, jer dolazim iz jedne umjetničke obitelji. Moj otac je, osim što je radio scenarije za stripove i crtane filmove, napisao i puno poznatih šlagera, jedan od njih je "Ak' sem ti srčeko ranil", a ja sam već u mladim danima osjetio potrebu za nekom drugačijom glazbom. Presudno je bilo kad sam otišao tati u Munchen koji je s mojim stricem radio za jednu veliku izdavačku kuću. Otac me prilikom tog posjeta odveo u veliku robnu kuću gdje sam ugledao ploče i izabrao ih 20-ak, odlučan da ih donesem u Zagreb unatoč tatinom negodovanju. I tako sam u Zagreb donio jedno veliko blago kao što su Elvis Presley, Cliff Richard, Chuck Berry i druge legende. Kod mene su bili tulumi i slušali smo te ploče do iznemoglosti. A onda je 1961. godine krenula priča sa Sjenama, Bijelim strijelama, Atomima. Moja karijera je počela godinu kasnije što znači da ću sljedeće godine obilježiti 50 godina rada. R'n'r je priča mog života i kad bi si porezao žile iz njih bi izašli r'n'r i Zagreb.

NEWS: S grupom The Mladis bili ste vrlo uspješni u Berlinu, a po dolasku u Hrvatsku na snimanje filma Fadila Hadžića "Divlji anđeli" ste se raspali. Što se dogodilo na tom snimanju?

'The Cadillac' 1980. godine- Naš raspad nema nikakve veze sa snimanjem tog filma. Mi smo pozvani da nastupimo u filmu Fadila Hadžića zahvaljujući mom ocu koji je bio dobar prijatelj s njim. Jako mi je drago da smo sudjelovali u tom filmu i nadam se da će film uskoro biti prikazan na televiziji da se vidi kako smo bili mladi i zgodni, jer danas smo samo zgodni. S Fadilom sam ostao uvijek blizak, često smo pričali o mom stricu i ocu, a prije par mjeseci razgovarali smo o mogućoj suradnji u kazalištu Kerempuh, ali nažalost zbog njegove nedavne smrti to se neće ostvariti.

NEWS: Dugo ste živjeli u Njemačkoj. Kako ste izdržali bez Zagreba za koji kažete da ga silno volite?

- Uvijek sam bio jednom nogom u Zagrebu. Primjerice, kad sam u Njemačkoj svirao s Pink Elephantima, svake nedjelje, nakon nastupa sjedali smo u automobil i jurili u Zagreb. Kad bi stigli u ponedjeljak ujutro, prvo mjesto na koje smo odlazili bio je kultni lokal Junferica, gdje su dolazili brojni muzičari, a poslije je tu ulogu imala Zvečka.

NEWS: Kako biste ocijenili svoju karijeru i žalite li za nečim što niste postigli do sada?

- Mnoge sam stvari možda mogao bolje napraviti, ali ne žalim ni za čim. Imao sam ponudu 1972. da u Njemačkoj, za tvrtku Belafon, snimam njemačke šlagere za što su mi ponudili akontaciju od 50 tisuća DM, što bi bilo kao da mi danas netko ponudi pola milijuna eura. Kad sam čuo što bih trebao pjevati, odbio sam uz obrazloženje da u Zagrebu postoji okupljalište rockera koje se zove Junferica i ako netko tamo dozna da pjevam šlagere, u Zagreb se ne bih smio vratiti. Te šlagere je onda otpjevao Bata Ilić iz Beograda. Odbacio sam veliku financijsku dobit zbog dosljednosti prema sebi i r'n'r. I danas bih napravio isto, radije bih čistio wc-e i meo cestu, nego mijenjao glazbeni stil.

NEWS: Jeste li cijelo vrijeme živjeli od glazbe?

- Da. Supruga me apsolutno podržava, a s tom damom, zaljubljenicom u r'n'r, upoznao sam se preko glazbe. Svega je bilo u mojoj karijeri i uspona i padova ali i pokvarenih igara. Primjerice, gospodin Davor Žagar, u proljeće 2008. godine nije nam osigurao pozornicu na Cvjetnom trgu za humanitarni koncert za 60. godišnjicu Traume, iako je to obećao. Koncert je na kraju ipak održan. Ni meni ni Cadillac Grad nikad nije pozvao da nastupamo na nekoj od gradskih manifestacija.

NEWS: Uz rockerski način života veže se i krilatica "Sex, Drugs And Rock N' Roll". Koliko se ona odnosi na vas?
- Što se seksa tiče tu smo uvijek bili među prvima, droge nikad nisam probao iako sam ponekad htio, ali me bilo strah da ne postanem ovisnik. I dalje cugamo gemište, a žestice rijetko, jer se sutra treba probuditi i raditi u našoj maloj bari s puno krokodila, te nastojati opstati.

NEWS: Dakle, Rock 'N' Roll do kraja?

- Rock 'N' Roll je život moj.