Renato BaretićNoćna mora! Penzići mirno spavaju na Malnarovoj Peščenici, a bagerist na njih sruši kuću i ošteti još dvije susjedne, pa netragom nestane. Njegov poslodavac ne dolazi na poprište, na taj nightmare stage, nego zove žrtve k sebi, na svoj teren, pa im objašnjava kako se radi o grešci i kako je trebalo zapravo rušiti neki potporni zid. Ispričava se i najavljuje nadoknadu štete, ali ništa ne govori o tome kako je mogao zaposliti bagerista s dioptrijom minus šesto i inteligencijom toliko niskom da ne shvaća kako potporni zidovi, nikad i nigdje, nemaju ni prozore niti vrata, dimnjake da ni ne spominjemo. Je li možda i poslodavčeva inteligencija na istoj razini? Ili on misli da je naša? Turbopopularni desničarski pjevač tvrdi da se nikad nije sastao s odbjeglim premijerom, niti primio od njega pola milijuna eura za to da - ne pjeva. Onda ga istražitelji podsjete, pa mu sine da se ipak sastao i da je ipak primio neki novac od toga gospodina, ili onog drugog, khm, ali bilo je to samo pedeset tisuća kuna, i to zato da - pjeva. Na kraju - nit je pjevao, nit je vratio novac koji, khm, nije primio da pjeva, ili ne pjeva, khm, ili tako nekako, kako je već bilo, tko će se danas svega toga sjetiti...

Uhićeni bivši premijer tvrdi da je uhvaćen dok se vraćao u Hrvatsku, premda ga je brat u vrijeme hapšenja vozio u suprotnom smjeru. A sad, kad su ga Austrijanci uhvatili, odbija svaku mogućnost da ga se napokon izruči onamo kamo je onomad, tražeći pravi smjer, bio krenuo. Pritom salcburšku zatvorsku svakodnevicu stavlja u istu razinu sa služenjem vojnog roka u omraženoj JNA. Danke, Österreich! Drugi njegov brat, krijeposni i blagi svećenik, na nekoliko svojih privatnih računa drži tri milijuna crkvenih kuna, a nadbiskupija tvrdi da je sve baš tako kako on kaže i da tako baš treba biti. Isti taj brat i otac-župnik ni jednom riječju ne demantira tvrdnje kako je više desetaka nekompetentnih ljudi zaposlio u splitskom HEP-u, regrutirajući ih uglavnom iz splitskog i solinskog brodogradilišta, djelotvorno time dokazujući kako i Crkva, a ne samo hrvatska država, skrbi o svojim najmilijim škveranima. Dva dana uoči predsjednikovog odlaska na prvi službeni put u Berlin, premijerka u Karlovcu, na proslavi obljetnice međunarodnog priznanja Republike Hrvatske, ponosno sjedi tik do svoga stranačkog sudruga i podređenika, inače temeljito dokazanog ustašofila i protivnika antifašizma. I njoj - danke! Na nezakonito kupljenom zemljištu usred park-šume Marjan jedna iznimno uspješna splitska poduzetnica želi graditi restoran čije arhitektonsko rješenje gadno smrdi na plagijat. Ako joj se to ne dopusti, traži povrat uloženog novca od grada, županije, države, svejedno, premda je teren kupila od privatnih prodavatelja. Grad će joj to vjerojatno i platiti, unatoč zastrašujućem deficitu proračuna. U jednoj zagrebačkoj srednjoj školi vjeroučiteljica je oduzela dijete maloljetnoj učenici i uzela porodiljno bolovanje, a svi živi nadležni šutjeli su o tome, skoro već cijelu godinu, premda su znali cijelu priču. Britanske tajne službe ponovo podmeću umirovljenom admiralu Domazetu Loši, ovaj put zbog poplava u Australiji i revolucije u Tunisu. Globalno zatopljenje, neizvjesnost Kranjčarova transfera i Berlusconijevu umnu poremećenost još mu ne pripisuju, ali on se sprema i za to, zna admiral sve, nije on od jučer!

Vukovarski branitelj i logoraš Tihomir Purda ostaje do daljnjega čamiti u Zenici zato što ga Hrvatska ne goni ni po kojoj osnovi, pa tako onda ni po kojoj osnovi nema pravo ni tražiti izručenje. Dajte, okrivite čovjeka barem za nešto, da se može vratiti kući, pa da u miru vidimo što je zapravo bilo. Kući bi, možda i prije Purde, mogao osuđeni ratni zločinac Mirko Norac. Odležao je dvije trećine zatvorske kazne i sad podnosi zahtjev da ga se pusti doma, obitelji, ženi i djeci. Polako, odmori se, zaslužio si... Kad smo već kod branitelja i ratnika, otkrilo se da je Nadan Vidošević, skroman kakav već jest, u službenoj biografiji za predsjedničku kandidaturu prešutio cijeli svoj ratni put od nemila do nedraga, od srpnja do rujna 1991., kad je (prema riječima njegova tadašnjeg zapovjednika) za 114. brigadu HV-a “pomagao u nabavi materijalnih potrepština, poput hrane, vode i odjeće”. Pomaganje u nabavi materijalnih potrepština, takozvani PNMP, jedna je od težih podvarijanti PTSP-a, a oboljeli i njihove obitelji o tome najradije šute, jer je neizlječiva i nezaustavljivo progredirajuća, pa se vrlo brzo s pomaganja u nabavi hrane, vode i odjeće pacijent prebacuje na nabavu drugih materijalnih potrepština, poput stanova, umjetnina, rančeva, a zabilježeno je i da si je jedan oboljeli pokušao nabaviti čak i cijelu državu! U formularima za skori popis stanovništva, u rubrici o vjeroispovijedi, favoriziraju se katolici, a agnostika uopće nema, kao da ne postoje, premda vjerojatno upravo oni čine stvarnu većinu, samo ne znaju da se to tako zove. Belgijanci luduju i demonstriraju jer ne mogu živjeti bez - vlade! Alo, ekipa, oćete se mijenjat?! I sad vi meni recite: da ste na mojem mjestu, da ste tjedni kolumnist, koju biste od ovih divota što su se same nudile i nabacivale samo u proteklih sedam dana u povijesti Republike Apsurdske odabrali za kolumnu? Koju biste smatrali toliko atraktivnom da sve druge možete ostaviti po strani?