Objavljeno u Nacionalu br. 793, 2011-01-25

Autor: Orhidea Gaura

PROPAGANDA U VOJNOJ ODORI

Puška na rame za siromašne sportaše

MORH će financirati 20 sportaša iz manje atraktivnih sportova poput boksa, juda i veslanja s milijun kuna godišnje jer Hrvatski olimpijski odbor za njih nema novca

POZDRAV ZASTAVI
U sklopu skraćene,
dvotjedne vojne
obuke u Požegi,
sportaši su svakog
jutra prisustvovali
ceremoniji podizanja
hrvatske zastavePOZDRAV ZASTAVI U sklopu skraćene, dvotjedne vojne obuke u Požegi, sportaši su svakog jutra prisustvovali ceremoniji podizanja hrvatske zastaveOdluka Ministarstva obrane da 20 vrhunskih sportaša primi u redovnu vojnu službu stajat će državu nešto više od milijun kuna godišnje, a trajanje ugovora predviđeno je na tri godine s mogućnošću produljenja na dodatnih pet godina i daljnjeg zapošljavanja u vojsci. Riječ je o mladim sportašima koji su postigli uspjehe na domaćim i međunarodnim natjecanjima, a dolaze iz sportova, kako tvrde u Ministarstvu obrane, bliskih oružanim snagama, poput boksa, taekwondoa, juda, hrvanja, karatea, jedrenja, veslanja, streljaštva i padobranstva. Očito je da svi ti sportovi spadaju u kategoriju takozvanih malih sportova za koje u Hrvatskom olimpijskom odboru nema previše novca, a i sponzore je vrlo teško naći budući da im se ni u medijima ne daje previše prostora. Zapošljavanje u MORH-u tim sportašima značit će jedan oblik stipendije budući da formalno neće trebati ništa raditi osim predstavljati MORH na vojnim igrama i natjecanjima.


NO PITANJE koje se nameće je zbog čega se za budućnost tih mladih ljudi nije, recimo, pobrinulo Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa i u skladu s njihovim rezultatima osiguralo im stipendije. Ili, budući da se tvrdi da svojim uspjesima ti sportaši pridonose ugledu hrvatskog imena u svijetu, zbog čega im nije stigla podrška od Ministarstva turizma? Godišnje stipendiranje vrhunskih sportaša zasigurno stoji manje od jednog spota za koje država na sumnjivim natječajima angažira agencije poput Fimi medije. Naravno, logično pitanje bilo bi ono zbog čega u Hrvatskom olimpijskom odboru za neke sportove ima pregršt novca, a neke, one očito “manje vrijedne”, treba gurnuti na skrb vojsci. Postavlja se pitanje da li bi ijedan od tih mladih i talentiranih sportaša pristao na ugovor s MORH-om da im je država ponudila bilo koju drugu opciju. Međutim, oni su, de facto, na neki način ucijenjeni - dobili su samo jednu ponudu koju nisu mogli odbiti jer druge nisu imali. A te “stipendije” mogli su dobiti samo pod uvjetom da navuku vojne uniforme i u skladu s time prime u ruke oružje. Većini njih rukovanje oružjem potpuno je strano, dapače, protivno njihovim sportskim uvjerenjima i načelima. Ministarstvo obrane specijalno za njih je prilagodilo program i trajanje vojne obuke na samo dva tjedna umjesto uobičajenih osam i, mimo strogih pravila, dopustilo da im se to isto oružje da u ruke, kako bi njime vježbali gađanja, nakon samo nekoliko dana provedenih u vojarni.

Na sve je to Ministarstvo obrane pristalo jer se nadaju da će sportaši u njihovim redovima pozitivno utjecati na promociju vojnog poziva u javnosti. Također navode sličan primjer u susjednoj Sloveniji te pozitivna iskustva europskih zemalja, ali zaboravili su napomenuti da se sličan režim “propagande” nekad davno koristio i u Sovjetskom Savezu pa i Jugoslavenskoj narodnoj armiji. S druge strane, MORH će, kako objašnjavaju, tako pridonositi i promociji države putem sporta, sustavno pomažući vrhunski sport, ali i ostvarujući veću razinu sportske kulture posebice u Oružanim snagama.

DA BI I FORMALNO mogao ostvariti svoju misiju, Hrvatski olimpijski odbor potpisao je 3. rujna 2010. s Ministarstvom obrane Sporazum o suradnji, unapređenju i razvoju športa u RH, a 22. prosinca ministar obrane Branko Vukelić uručio je na Hrvatskom vojnom učilištu “Petar Zrinski” sportašima ugovore o službi u Oružanim snagama u statusu djelatnih vojnika. Jedan od uvjeta za primanje u djelatnu vojnu službu bilo je i njihovo dragovoljno služenje vojnog roka, koje je za njih 16-ero, budući da je četvero sportaša odslužilo vojni rok ranije, započelo 10. siječnja u središtu za temeljnu obuku u Požegi, a već 21. siječnja izrekli su svečanu prisegu. No iz formalnih razloga radni staž ipak će im početi tek od 7. ožujka, nakon isteka punih osam tjedana od dana početka obuke.

SPORTSKA DISCIPLINA
Među sportašima na obuci, koja je uključivala 14 kilometara hodanja pod punom vojnom
opremom te vježbe gađanja iz pištolja i puške, bile su i četiri
djevojke kojima vojni tempo nije bio problemSPORTSKA DISCIPLINA Među sportašima na obuci, koja je uključivala 14 kilometara hodanja pod punom vojnom opremom te vježbe gađanja iz pištolja i puške, bile su i četiri djevojke kojima vojni tempo nije bio problemU VRIJEME dok je u Hrvatskoj više od 320 tisuća nezaposlenih, priliku za siguran posao i plaću malo bi tko odbio. To više što će jedina zadaća tim mladim ljudima biti svojim sportskim uspjesima promicati hrvatsko ime u svijetu kao i imidž hrvatske vojske. Nitko od njih ne taji da im je glavna motivacija za ugovor bilo rješavanje egzistencijalnog pitanja i mogućnost bezbrižnog posvećivanja sportskim ciljevima. Sportaši koji su potpisali ugovor s MORH-om su veslači Damir Martin, David Šain, Valent Sinković i Martin Sinković, jedriličari Igor Marenić, Šime Fantela, Tonči Stipanović, Tina Mihalić i Ivan Kljaković- Gašpić, te Lucija Zaninović, Stipe Jarloni i Filip Grgić iz taekwondoa, boksač Filip Hrgović, streljački reprezentativac Bojan Đurković, Andreja Đaković i Ivana Maranić iz juda, padobranac Marko Premužić, hrvač Tonimir Sokol, karatist Danil Domdjoni i skijaš Natko Zrnčić-Dim.

TONČI STIPANOVIĆ, europski prvak u jedrenju i jedan od šest splitskih sportaša koji su prošle godine dobili i stipendiju Grada Splita u iznosu od 36 tisuća kuna za pripreme za Olimpijske igre u Londonu 2012., kaže da mu je takav ugovor olakšanje. “Znamo da nam ide staž i da imamo sve ostale beneficije tako da ćemo dijelom biti rasterećeni tog egzistencijalnog pitanja i imat ćemo više vremena posvetiti se svojim uspjesima.” Tonči Stipanović student je treće godine Više trenerske škole. Prošlu godinu morao je “zalediti” jer se potpuno posvetio treninzima. “Planovi su bili veliki tako da nisam mogao uklopiti i fakultet i treninge, ali na kraju je ispalo dobro jer sam prošle godine odradio najbolje do sada, iako je i prije u juniorskoj kategoriji bilo odličnih rezultata, a tek sad kreće ono najozbiljnije”, rekao je.

ZA RAZLIKU od jedriličara kojih u ovom MORH-ovu programu ima pet iz raznih disciplina, Marko Premužić jedini je padobranac, a ugovor je, prema preporuci HOO-a, zaslužio zahvaljujući svojim svjetskim uspjesima u juniorskoj kategoriji. No da bi i kao senior mogao nastaviti biti tako uspješan, potrebno mu je puno treninga, a to ne bi bio problem da padobranstvo nije iznimno skup sport. “Jedan skok stoji stotinjak kuna, jedan skok za jednog padobranca. Intenzivan kvalitetan trening podrazumijeva 10 skokova, što stoji oko tisuću kuna dnevno za jedan trening. Ako trenirate dva, tri dana zaredom, to je već iznos jedne prosječne plaće u Hrvatskoj. Zato je jako teško profesionalno se baviti padobranstvom u Hrvatskoj jer je taj sport vrlo malo financiran. U klasičnom padobranstvu, gdje se skače na cilj i koje je najrasprostranjenije natjecanje u Europi, ima nas samo 20-ak u Hrvatskoj.” Marko Premužić kaže da se, do dobivanja sportske dozvole, morao sam financirati, a nakon toga počeo ga je financirati klub jer je bio junior, a teško je naći natjecatelja u juniorskoj kategoriji. Trenutačno još ne zna hoće li u sklopu vojske imati bilo kakvih mogućnosti za skokove. U svakom slučaju veći dio plaće koju će dobivati od MORH-a namjerava potrošiti na skokove. I do sada je, uz studij ekonomije, morao honorarno raditi kako bi podmirio barem dio troškova. No taj studij upisao je, kako je rekao, radi osiguranja budućnosti, ali ako bi mu se pružila mogućnost da se u vojsci nastavi baviti onim što najviše voli, a to je padobranstvo, ne bi dvojio o stalnom ostanku u vojsci. Kao buduće vojne instruktorice juda mogle bi se zamisliti i Ivana Maranić i Andreja Đaković iz Judo kluba Panda. Ivana Maravić osvojila je broncu na Europskom prvenstvu, a Andreja Đaković srebro na juniorskom Europskom prvenstvu. Obje izvanredno studiraju na Višoj trenerskoj školi. No primarni razlog potpisivanja ugovora s MORH-om bili su dobri uvjeti koje su im ponudili.

ZA POLAZAK SPREMNI
Prije odlaska na vježbu, sportaši u vojnim odorama zadužili su automatske
puške AK47 i
pištolje HS 2000ZA POLAZAK SPREMNI Prije odlaska na vježbu, sportaši u vojnim odorama zadužili su automatske puške AK47 i pištolje HS 2000“IMAMO DOBRE UVJETE i financijsku potporu, što je u našem sportu bitno zbog toga jer mi nemamo sponzore, odnosno imamo ih vrlo malo za razliku od skijanja i nekih drugih sportova. To je bio jedan od važnijih razloga za odluku. No za sada u vojsci ipak mislim ostati samo privremeno, dok se aktivno i natjecateljski bavim judom. A poslije tko zna što će biti. Ovo je odlična prilika za bilo koga, a kamoli sportaše”, rekla je Ivana Maravić. Andreja Đaković kaže da se trening juda ne razlikuje puno od onog u vojsci, osim što u vojsci moraju nositi puno opreme: “Isto je - red, rad i disciplina, i na treningu i ovdje. U oba treninga treba uložiti jako puno truda ako želimo nešto postići. Nama nije problem ni ta vojna oprema jer i na treningu imamo teška kimona, iako je ova oprema doduše mnogo teža.” Bojan Đurković hrvatski je reprezentativac u streljaštvu. Kaže da se nitko u Hrvatskoj ne može posve profesionalno baviti streljaštvom, a na ugovor s MORH-om odlučio se zbog jako slabog financiranja streljaštva.

“U OVOM SPORTU jako je teško uspjeti jer ne postoji ni radni staž ni normalna plaća, a i nagrade na natjecanjima su više-manje simbolične”, rekao je. Nakon što istekne ugovor koji su potpisali, a koji predviđa tri plus dodatnih pet godina, i za Bojana Đurkovića pružit će se mogućnost stalnog ostanka u MORH-u. “Problem je u tome što nakon što istekne kompletan ugovor u trajanju tih osam godina dobivamo puno radno vrijeme, a za kvalitetne treninge se mora odvojiti barem pet sati. Doduše, ni sam ne znam koji bi mi drugi posao to omogućio, a što sam više vremena ovdje proveo, to mi je bila bliža ideja o dugoročnom ostanku u vojsci”, rekao je. Ono što nitko nije rekao jest dokad će za neke sportove u Hrvatskom olimpijskom odboru biti novca, a za one druge će se nalaziti sporedna rješenja.

Vezane vijesti

MORH: Nikog nismo silili na misu

MORH: Nikog nismo silili na misu

MORH je na svojim web stranicama objavio reagiranje na navode objavljene na internet stranicama Sindikata državnih i lokalnih službenika i… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika