"Dragi moj Ivane, žao mi je zbog tvoje ostavke na članstvo u HDP-u. Ja intervju Vijencu nisam izgovorio u svojstvu predsjednika HDP, i u krajnjoj liniji na čelu HDP ću biti još samo dva-tri mjeseca. Stoga ne razumijem kakve veze ima HDP s mojim intervjuom. Jergović je odrasla osoba, može se i sam braniti, ima sve medije na raspolaganju, dok ja - recimo - nisam siguran da bi mi uopće dopustili da mu u Jutarnjem listu odgovorim, kao što nisu dopustili ni Katunariću kojemu je Jergović vrijeđao roditelje i djecu preporučujući mu, nemetaforički da se ubije. A što se tiče neargumentiranosti mojeg stava o Jergovićevoj simpatiji prema čiča Draži, šaljem ti na uvid njegov prošlogodišnji intervju iz Vremena i moj odgovor", prvi je odgovor Viskovića na ostavku Lovrenovića koji mu je potom odgovorio:
"Sve ja to, dragi Velimire, pratim i znam u tančine. Znam i to da ni Jergoviću nije "maslo za ramazana", kako ovdje kažu, u svemu što javno radi, pa mu to i kažem. Tvrdnja da je Draža višedimenzionalan pa po tomu literarno zahvalniji i "obradiviji" od drugih naših "tehničara zla", stvarno ne mislim da se može podvesti pod onu interpretaciju koju si izveo. No, na stranu to, nego Ti očigledno nisi do kraja svjestan što znači u nacionalno homogenim a još uvijek našpanovanim sredinama, kakva je (i) Hrvatska, nekomu javno nalijepiti da mu nije mrsko četništvo u Srbiji! Ja sam možda na takve stvari preosjetljiv, ali osvjedočio sam se mnogo puta da je takva preosjetljivost primjerenija od neosjetljivosti. A reakcija adresirana na HDP? Pa, nisam imao druge mogućnosti za bilo kakvo efektivno očitovanje. Makar i na vlastitu štetu", napisao je Lovrenović, a potom je uslijedio i posljednji odgovor Velimira Viskovića:
"Mislim da si se u ovom slučaju naivno dao nasaditi od svojeg jadnog i nezaštićenog mladog prijatelja. „Moćni Visković" ga opako napada, glava mu je u pitanju! A što je prava istina: tvoj mladi prijatelj u ovom trenutku drži u svojim rukama najmoćnije pisane medije u Hrvatskoj i odlučuje što će se, ne samo u kulturnim rubrikama, pisati i tko će pisati. U ovom slučaju naprosto se boji sam odgovoriti jer je već dvaput i u polemikama sa mnom izvukao deblji kraj i sad je lukavo odlučio da tebe upotrijebi kao prvu crtu obrane. To što sam ja ironično i posve uzgredno u jednim niskonakladnim novinama spomenuo epizodu s njegovim udvaranjem četnicima, doista ne ugrožava ni na koji način njegovu egzistenciju, kako se ti zabrinuto pribojavaš. Hrvatska je danas prilično kulturna sredina, u kojoj je jedan Josipović najomiljenija javna osoba, u kojoj i simpatizer četništva može biti udarno pero najveće novinske kuće. A nemoj zaboraviti da je to udarno pero početkom devedesetih napisalo niz amoralnih tekstova zarađujući svoju koricu kruha prokazivanjem „četnika", kad je to doista moglo biti opasno po život tih ljudi. Mislim da ti takve prokazivačke i potkazivačke tekstove ne moram citirati, i sam ćeš ih se sjetiti, samo neke od njih sam donio u svojoj polemici u Vremenu, a imam ih u svojoj dokumentaciji još cijelu hrpu. No, da se razumijemo, ne mislim ja da je sada iznenada Jergović postao nekakav veliki četnik; on je samo lukavo, misleći da Vreme u Hrvatskoj nitko ne čita, pokušao podići srpskoj čaršiji i otvoriti sebi vrata za srbijansko književno tržište. Nema kod njega ni dosljednosti ni čvrstih političkih uvjerenja, svaka ideja moralnosti mu je strana; kod njega je samo jedno postojano: beskrajna egocentričnost i spremnost da sve podredi sebi. A ti si u tu mrežu egocentrika naivno uletio. No, da zaključim, dragi prijatelju, što se mene tiče, vrata HDP-a uvijek su ti otvorena. Razumijem tvoju poziciju čovjeka koji je Jergovića štitio od malena, literarno ga odgojio, na žalost zatajio kad je riječ o etičkom odgoju. Lijepo je od tebe što si mu još uvijek lojalan".
