Jiang zemin s Li PengomVodeći američki dnevnik Washington Post i vodeći britanski financijski dnevnik Financial Times 18. siječnja su objavili da je kineska kontraobavještajna služba prošlog rujna u avionu što ga je proizvela američka tvrtka “Boeing”, a koji je Kini isporučen kao predsjednički avion pronašla 27 prislušnih uređaja, čak i u spavaonici i toaletu. Financial Times je objavio da je Jiang Zemin, predsjednik Republike i generalni sekretar KP Kine, bio bijesan kad je to doznao.
Najveća svjetska kompanija za proizvodnju aviona proizvela je “boeing 767-300ER” u Seattleu u sklopu dugoročne narudžbe. Avion je dovršen sredinom 2000., a kompanija “Delta” preuzela ga je 8. lipnja 2000., ali ga nije odvezla iz Seattlea. Umjesto toga je avion, kojem nije bilo završeno unutarnje uređenje, nego je bio opremljen samo toaletima i spremištima za prtljagu iznad glava, ostao u hangaru tvornice “Boeing” u Seattleu.
Tjedan dana nakon preuzimanja “Delta” je sklopila sporazum s Kineskom korporacijom za izvoz i uvoz avionskih zaliha o prodaji tog aviona. Kinezi su hitno zatražili jedan avion tog tipa za kineskog predsjednika, a kako nije mogla brzo nabaviti takav avion izravno od “Boeinga”, otkupila ga je od “Delte”. Avion je 6. srpnja 2000. s predstavnikom kineske kompanije odletio s “Boeingova” aerodroma u saveznoj državi Washington za Teksas te je od tog trenutka i formalno bio u vlasništvu kineske korporacije.
Avion je sljedećih godinu dana bio u hangaru aerodroma u San Antoniju, gdje su četiri tamošnje tvrtke u avion ugrađivale luksuznu opremu za predsjedničke potrebe. Sve radove nadgledali su Kinezi. Početkom ljeta 2001. odletio je u Kinu. Kineska korporacija za izvoz i uvoz avionskih zaliha predala ga je kineskoj državnoj zračnoj kompaniji “China United”, koja ga je testirala prije nego što predsjednik njime poleti. Pri pokusnim letovima u rujnu 2001. zamijećene su smetnje u funkcioniranju avionske elektronike pa su pronađeni prislušni uređaji koji su operirali preko satelita. Odmah je uhićeno 20 časnika kineskog ratnog zrakoplovstva, ali i dva zaposlenika korporacije, koja je kupila avion. Amerikanci su za aferu doznali u listopadu, kad su se trebali održati neki američko-kineski poslovni razgovori s predstavnicima spomenute korporacije, a kineski sugovornici nisu došli na sastanak uz objašnjenje da su uhićeni, ali nije rečeno zbog čega.
Za tu aferu novinari su doznali tek sredinom siječnja, čini se, iz kineskih izvora. U američkom tisku komentari da je kineska strana možda to plasirala da bi zaoštrila kinesko-američke odnose nekoliko tjedana prije Bushove azijske turneje, jer Kina nije zadovoljna američkim vanjskopolitičkim porezima. No, uskoro se pokazalo da ta nagađanja nisu bila točna.
Nakon otkrića Washington Posta i Financial Timesa i novinari drugih medija zatražili su potvrdu tih vijesti. Predstavnik za štampu kompanije “Boeing” izjavio je: “Nećemo se baviti tim glasinama o špijunskim uređajima. Mi s tim nemamo ništa.” Čak 10 od 11 kineskih zračnih kompanija ima u svojem sastavu avione proizvedene u “Boeingu”, od ukupno 548 velikih putničkih aviona 357 “boeinga”.
Predstavnik za štampu Bijele kuće Ari Fleischer izjavio je da “američka vlada iz načelnih razloga nikada ne komentira ovakve tvrdnje koje se tiču obavještajne djelatnosti” te je odbio potvrditi ili zanijekati čak i to da li američka vlada o tome nešto zna. Predstavnik CIA-e za CNN je izjavio: “Takve tvrdnje nikad ne komentiramo.”
Dva dana nakon tog otkrića američki ministar vanjskih poslova Colin Powell u emisiji tv mreže Fox News, na postavljeno pitanje kako će ta afera djelovati na američko-kineske odnose i planirani posjet Busha Kini, odgovorio je: “U mojim razgovorima s kineskim predstavnicima oni nikada nisu pokretali to pitanje.”
Tek u utorak, 22. siječnja, Kina se prvi put službeno izjasnila o tom slučaju. Novinari su u Pekingu očekivali da će Kina bijesno reagirati. No Sun Yuxi, predstavnik za tisak kineskog ministarstva vanjskih poslova, na konferenciji za novinare u Pekingu rekao je da ne može niti potvrditi ni zanijekati da su u predsjednikovu avionu nađeni prislušni uređaji.
“O tome ništa ne znam. Ne vidim razloga da taj slučaj bilo kako utječe na druga pitanja. Jedino želim napomenuti svakome tko bi želio prisluškivati Kinu da je Kina miroljubiva zemlja i nikome ne prijeti, pa je sasvim nepotrebno prisluškivati Kinu.”
Iz njegove je izjave bilo jasno da kineska vlada ne želi da taj incident na bilo koji način pokvari posjet američkog predsjednika Pekingu koji je bio planiran za 21. veljače.
Iako su diplomati s obje strane odjednom o tome uglavnom zašutjeli, stručnjaci za špijunažu raspisali su se o tome bi li Amerikanci imali interesa špijunirati kineskog predsjednika, a u nekim od njih ismijavali su izjavu predstavnika kineskog ministarstva vanjskih poslova da “nitko ne bi trebao imati interesa prisluškivati miroljubivu Kinu”.
U nekim napisima prvi se put pojavila i teza da je riječ o unutarkineskom špijunskom ratu. Tako je u publikaciji Max News, koja se bavi raznim aspektima kinesko-tajvansko-američkih odnosa, potkraj siječnja Charles R. Smith, otkrio da kineska kompanija “China United” nije obična državna kineska zračna kompanija nego samo lažni civilni ogranak ratnog zrakoplovstva kineske Narodne oslobodilačke vojske, a zapravo dio kineskog ratnog zrakoplovstva. Do 1984. u Kini je sav civilni zračni promet bio u rukama kompanije CAAC, a tada je ona razbijena na šest regionalnih državnih kompanija, s tim da je poslije dopušteno i osnivanje novih. Tako je početkom 90-ih osnovana i kompanija “China United” sa sjedištem u Pekingu. Amerikanci su vrlo brzo ustanovili da to nije nikakva civilna državna zrakoplovna kompanija nego jedna od brojnih komercijalnih kompanija koje je osnovalo Ratno zrakoplovstvo Narodne oslobodilačke vojske. Clinton je o tome dobio izvještaj još 1994.
Ta je kompanija poslužila kineskom ratnom zrakoplovstvu za operacije i na Zapadu. Uspjelo je 2000. nabaviti deset američkih “boeinga 737” da služe kao vojni transportni avioni, a kupilo ih je upravo preko kompanije “China United”. Kompanija posjeduje i malu flotu ruskih aviona “iljušin IL-76”, kojim kinesko ratno zrakoplovstvo prevozi svoje trupe, čak iz njih izbacuje padobrance, tenkove i artiljeriju na bojište, kao na manevrima 2000. Ta kompanija ima špijunske avione (prerađene ruske transportne avione s elektronskom opremom).
Ako je riječ – de facto – o vojnoj zračnoj kompaniji, zar ne bi mogla upravo kineska vojska stajati iza cijelog ovog slučaja prisluškivanja? Istražujući upravo tu mogućnost, pravu senzaciju izazvao je 15. veljače Bill Gertz, jedan od najvećih američkih novinskih stručnjaka za vojna pitanja, novinar s vjerojatno najboljim vezama u američkim vojnim i obavještajnim krugovima, koji je u svojim kolumnama u Washington Postu otkrio niz vojnih i špijunskih senzacija. U svojoj zadnjoj kolumni objavio je da je američko ministarstvo vanjskih poslova dobilo obavještajni izvještaj da kineski predsjednik Jiang Zemin misli da iza postavljanja špijunskih prislušnih uređaja u njegov avion stoji njegov najveći rival, član kineskog politbiroa Li Peng. Američki obavještajci tvrde da je Li Peng naredio postavljanje prislušnih uređaja kako bi doznao što Jiang zna o korupcionaškoj aferi koja potresa kineski politički vrh već dulje vrijeme, a u koji su umiješani supruga i djeca Li Penga. Upravo to što je Jiang uvjeren da mu je prislušne uređaje dao podmetnuti Li Peng razlog je što Kina od slučaja prislušnih uređaja u avionu proizvedenom u SAD-u nije radila veliku aferu, niti je zbog toga pod znak pitanja stavljen uspješan razvoj američko-kineskih odnosa. Gertz u svojoj kolumni podsjeća da je predstavnik za tisak kineskog ministarstva vanjskih poslova izjavio: “Svaki pokušaj prisluškivanja Kine mogao bi biti samo glupi akt nekog pojedinca.” Jasno je dao do znanja da za prisluškivanje Kina ne optužuje neku stranu silu nego nekog pojedinca.
Li Peng već godinama najveći je suparnik predsjednika Jiang Zemina, a sada je na trećem mjestu kineske hijerarhije, iza Jianga i premijera Zhu Rongjija. Sva su trojica članovi Stalnog komiteta Politbiroa Kineske komunističke partije, gdje je koncentrirana sva vlast u Kini, no utjecaj Li Penga, koji je nekoć bio premijer, a sada je predsjednik Nacionalnog narodnog kongresa, kako se zove kineski parlament, pomalo slabi. Ipak, budući da je Li Peng vođa konzervativne struje u kineskom rukovodstvu, a ona ima jako mnogo pristaša u vojsci, ali i u partijskim strukturama, on je još utjecajan u kineskom vodstvu.
Li Peng rodio se 20. listopada 1928. u Chengduu, glavnom gradu zapadne kineske pokrajine Sečuan. Njegova oca Li Shuohsina, komunistički orijentiranog pisca, 1930. ubile su snage nacionalističkog Kuomintanga. Kad je imao devet godina, posvojio ga je Chou Enlai, jedan od najmoćnijih ljudi KP Kine, drugi čovjek iza Mao Zedonga, budući premijer. Chou Enlai se jako brinuo za posvojenog sina, pa ga je 1948. poslao na školovanje u Sovjetski Savez, gdje je završio tehnički studij i postao inženjer. Nakon što se 1955. vratio u Kinu, bio je na rukovodećim mjestima u privredi sve do 1979.
Premijer Chou Enlai umro je 1976. a brigu o političkoj karijeri Li Penga preuzela je Chou Enlaijeva udovica Deng Yingchao, koja je bila također visoko u partijskoj hijerarhiji. Zahvaljujući njenom utjecaju Li Peng je 1982. ušao u Centralni komitet KP Kine, a tri godine potom i u Politbiro.
Tada je Kinom već čvrsto upravljao Deng Xiaoping, koji je Li Penga 1987. ubacio u Stalni komitet Politbiroa, najuže i najmoćnije političko tijelo u zemlji, a 1988. Li Peng je postao premijerom, kad je dotadašnji premijer Zhao Ziyang postao generalni sekretar partije.
Zhao Ziyang je bio vodeći partijski reformator te je podržao prodemokratski nastrojene studente kad su oni u proljeće 1989. demonstrirali na glavnom pekinškom trgu Tienanmen. Partijski konzervativci, među njima i Li Peng, tražili su od Denga da protiv studenata upotrijebi silu i smijeni sve koji su podržavali studente. Plašeći se da demonstracije ne destabiliziraju zemlju, Deng je početkom lipnja 1989. poslao vojsku da razjuri studente i smijenio Zhao Ziyanga. Li Peng se nadao da će Deng njega imenovati za novog generalnog sekretara partije, ali je Deng na opće iznenađenje na to mjesto postavio dotad nepoznatog Jiang Zemina, lokalnog partijskog šefa u Shanghaiju. Za Li Penga to je bio neugodan udarac te se poslije stalno suprotstavljao Jiangu koji je, nakon što je Deng sišao s vlasti i 1997. umro, počeo provoditi reforme. Li Peng je stalno računao na podršku konzervativaca, čekajući da Jiangove reformske mjere propadnu, ali to nije dočekao. Jiang je pak nastojao smanjiti utjecaj Li Penga, pa ga je 1998. maknuo s mjesta premijera. Ipak, zahvaljujući podršci konzervativaca, Li Peng je posato predsjednik parlamenta i ostao treći u partijskoj hijerarhiji i član Stalnog komiteta Polibiroa. Konzervativci su nezadovoljni političkim razvojem Kine pa se pripremaju na protuudar protiv reformatora na partijskom kongresu sljedeće godine. Jiang je pak želio Li Penga je još više oslabiti u ovom razdoblju kada se približava partijski kongres na kojem će se birati Jiangov nasljednik. Navodno je partijsko vodstvo već odlučilo da to bude mladi reformski nastrojen kineski potpredsjednik Hu Jintao, no konzervativna struja tomu se zakulisno suprotstavlja.
Nedavno je kineski magazin Tjednik tržišta obveznica objavio članak o dosad skrivanom korupcionaškom skandalu, tvrdeći kako su Zhu Lin, moćna Li Pengova supruga i njihov sin svojedobno preko svojih političkih veza pružali usluge jednoj kineskoj energetskoj kompaniji. Magazin je poslije morao povući taj članak, ali je on izazvao veliku pozornost, pa je stotinjak demonstranata ispred kineskog parlamenta zahtijevalo istragu o investicijskoj kompaniji povezanoj s Li Pengovim sinom.
Poznavatelji kineskih prilika tvrde da je Li Peng odlučio odgovoriti i da ga podržavaju partijski konzervativci, koji se protive i Jiangovim reformama, ali i poboljšanju američko-kineskih odnosa, pa se tvrdi da je upravo iz njihovih krugova do Washington Posta i Financial Timesa doprla informacija o prislušnim uređajima u predsjednikovu avionu, plasirana nekoliko tjedana prije Bushova puta u Kinu. Navodno se istraga o prislušnim uređajima u Jiangovu avionu nastavlja, a avion je na pisti vojnog aerodroma u sjevernom dijelu Pekinga.