Objavljeno u Nacionalu br. 327, 2002-02-19

Autor: Mladen Pleše

Račanova Neodlučnost

Najveći hrvatski negativac ponovo se uspinje na vlast

Ivić Pašalić objavio je u petak svoju kanditaturu za predsjednika HDZ-a

Ako se Ivić Pašalić uspije vratiti na vlast, to može zahvaliti jedino potpunoj naivnosti Račanove vlastiAko se Ivić Pašalić uspije vratiti na vlast, to može zahvaliti jedino potpunoj naivnosti Račanove vlastiDa je Hrvatska pravna država a Račanova vlast odgovorna, Ivić Pašalić, najcrnja sablast hadezeovske prošlosti, bio bi vjerojatno već godinu dana u zatvoru zbog svih prljavih stvari kojima je upropastio Hrvatsku. No, umjesto sudnice i zatvora, Račan i društvo Pašaliću su omogućili da krene u pohod na mjesto predsjednika Vlade ili, u skoroj budućnosti, predsjednika Hrvatske.
Scenarij o kojem se samo nagađalo u petak, 15. veljače, iz sfere fikcije prešao je u sferu stvarnosti. Pašalićeva kandidatura za predsjednika HDZ-a, najjače oporbene stranke u Hrvatskoj, jasno je pokazala da taj bivši Tuđmanov “doktor za sve” smatra kako je teren za njega siguran te da nema više nikakva razloga da svoj položaj prvog čovjeka HDZ-a i ne formalizira te da s njega nastavi osvajati vlast. Time je dao pljusku ne samo Račanovoj vlasti nego i neodlučnim strašljivcima unutar HDZ-a, predvođenima blijedim Ivom Sanaderom. Umjesto da jasno i glasno kaže javnosti tko je i što Ivić Pašalić te što o njemu misli, Sanader mu se ulaguje istodobno ga ogovarajući gdje god stigne. Takvo Sanaderovo ponašanje može se objasniti smo na jedan način – Pašalić ima nešto u rukavu čime Sanadera može ucijeniti. Ako nema, članovi HDZ-a trebali bi se ozbiljno zamisliti nad Sanaderovim političkim sposobnostima.
Trebalo bi se zamisliti i vodstvo SDP-a koje predvođeno “teoretičarom” Tomcem već dvije godine provodi staru domobransku politiku – što je HDZ-u gore, to je nama bolje. Naime, Tomac i njegovi kolege iz vrha SDP-a smatraju kako HDZ nije za njih nikakva opasnost sve dok je Pašalić pri vrhu ili na vrhu te stranke. Smatraju da Pašalićeva omrznutost u javnosti jamči stagnaciju i propadanje HDZ-a. U toj posve iščašenoj doktrini treba tražiti odgovor na pitanje običnih građana: “Jesu li se Račan i Pašalić dogovorili?” Izravnoga dogovora možda nije bilo, no prešutni kompromis sigurno je na djelu, a to potvrđuju i zadnje Tomčeve izjave. Ako se s njima Račan ne slaže, to bi trebao i javno reći.
Ništa se bolje prema Pašaliću ne odnosi ni predsjednik Stipe Mesić. Na početku svoga mandata javno ga je prozivao, da bi nakon nekoliko mjeseci zašutio. Bilo bi dobro da predsjednik Hrvatske odgovori javno na pitanje -je li i on s Pašalićem sklopio nagodbu o uzajamnom nenapadanju?
Ako je bilo tko iz nove vlasti napravio bilo kakav deal s Pašalićem, počinio je zločin protiv Hrvatske i njene budućnosti. Amnestiran je čovjek koji je sudjelovao u najvećim aferama od osnutka Hrvatske. Pod njegovim političkim patronatom raspao se bankarski sustav Republike Hrvatske, što je porezne obveznike stajalo nekoliko milijardi kuna. Izravno je kao peti ortak sudjelovao u otimanju Dubrovačke banke i neposredni je sudionik kriminalnog preuzimanja 90 posto medija u Hrvatskoj: od Slobodne Dalmacije do Večernjeg lista, od Narodnog radija do Nove TV, od Globusa do Imperijala, sve je to rezultat “predanog” rada Pašalića i njegovih ortaka iz ganga “Grupo”. Uz vlastitu korist, dosta je pomogao ne samo bližoj i široj obitelji, rodbini i tazbini, pod motom “od brata do tasta”. Državno odvjetništvo napokon bi trebalo ispitati na koji je način Pašalićev brat dobio i “vratio” kredite za svoju tvrtku “Zagrebdrvo”. Također bi trebalo odgovoriti gdje je završila policijska kaznena prijava protiv Pašalićeva brata Zdravka, koji je 1998. mrtav pijan napao policajce na zagrebačkom aerodromu. Kaznena prijava podnesena 1998. završila je duboko u ladicama velikogoričke državne odvjetnice koja i danas za Ortynskoga obnaša tu funkciju. Pašalić je bio i glavni naredbodavac protuzakonitog prisluškivanja političkih protivnika i novinara. Kao što saborska komisija nikad nije rasvijetlila svojedobnu mutnu prodaju Večernjeg lista opskurnoj tvrtki s Djevičanskog otočja, tako nikad nije razotkrila ni to ilegalno uhođenje hrvatskih građana. Uzme li se sve to u obzir, mora se postaviti pitanje: tko štiti Ivića Pašalića?
Sve to, kao i tisuću drugih stvari za koje će se tek doznati, “doktor” je uspio “popeglati” zahvaljujući korumpiranoj državnoj upravi, sudstvu, ucijenjenim zastupnicima, glupim političarima sadašnje koalicijske petorke, vlasti nad medijima i velikim financijskim resursima. Koliko je poznato, on do danas nije vratio gotovo 2 milijuna eura što ih je oteo iz Hrvatskog domovinskog fonda i prebacio na svoju Zakladu hrvatskog državnog zavjeta. To je samo kap u moru financijskih izvora koji iza njega stoje. Njegovim spašavanjem od procesuiranja i ponovnim političkim etabliranjem spašava se i gomila HDZ-ovih kriminalaca koji su u Tuđmanovo doba opljačkali državu, napunili vlastite džepove i poput miševa pod sijenom čekaju povratak na vlast “svojih”, kako bi to bogatstvo mogli i pokazati. Jedini koji je nastradao bio je Miroslav Kutle, koji je vjerojatno i sam bio žrtva upravo onih s kojima je obavljao “privatizaciju na hrvatski način”. Kao najeksponiraniji u javnosti, bio je idealni “Pedro” koji je trebao visjeti umjesto svojih ortaka. Njihov povratak na vlast značio bi ujedno i završetak tranzicije u Hrvatskoj. Prošlost bi se izbrisala a legalizirala nova-stara kasta HDZ-ovih vlastodržaca, koji bi svoj prljavi novac u novim okolnostima oprali na najlagodniji način – uz pomoć Pašalićeve vlasti. Ako to Tomac i Račan žele, a prema Tomčevim izjavama – žele, tada je zaista bolje da se što prije HDZ vrati na vlast. Pri tome ne smiju zaboraviti ni HIP. Ako već Pašalić planira biti premijer, zašto Nenad Ivanković ne bi bio ministar policije, Miro Tuđman ministar vanjskih poslova a Andrija Hebrang ponovno ministar obrane. Bdijenje nad tajnim službama bi zbog velikog iskustva moglo pripasti samo jednome čovjeku – Markici Rebiću.
Objavljujući u prošlom broju tajne nagodbe Ivića Pašalića i Ive Sanadera o podjeli vlasti u stranci, Nacional je natjerao Pašalića da u utorak, 12. veljače, mjesec dana prije nego što je planirao, objavi svoju kandidaturu za predsjednika HDZ-a. Pašalić je namjeravao početak svoje predizborne kampanje objelodaniti tek 25. ožujka kako svojim političkim protivnicima ne bi ostavio previše vremena da se s njim javno obračunavaju. Stoga je sa Sanaderom sklopio pogodbu koje se, naravno, nije ni mislio pridržavati. No dogovor mu je bio potreban kako bi si osigurao još četrdesetak dana nenapadanja za, doduše neformalnu, ali ipak pravu predsjedničku kampanju. Kako je, međutim, vijest o njegovu tajnom sporazumu sa Sanaderom zbunila i uznemirila dio njegovih pristaša, a ogorčila neutralne članove stranke koji su shvatili da se vlast dijeli bez njihova izjašnjavanja, Pašalić je bio prisiljen, kako ne bi izgubio njihovu naklonost, obznaniti svoju odluku o početku svoje predizborne kampanje. Zbog brzine kojom ju je morao pripremiti, Pašalićeva najava predsjedničke kandidature u petak, 15. veljače, bila je oskudna i nepripremljena. Pašalić, naime, na konferenciji za tisak nije objelodanio svoju predizbornu platformu ni gospodarski program, a nije se usudio objaviti ni imena članova svoje ekipe. Pašalićevi suradnici bili su, naime, potpuno zatečeni njegovom paničnom žurbom pa nisu uspjeli dovršiti toliko dugo pripremane političke i ekonomske dokumente koji će biti podloga za njegovu predizbornu kampanju. Na konferenciji za tisak Pašalić je pak priznao kako je za predstavljanje njegova tima još prerano “jer bi uspješnim menedžerima vjerojatno odmah propao posao kaa bi se slikali sa mnom”. Time je zapravo priznao da je početak njegove kampanje iznuđen.
Nacional je doznao da je Pašalić da za predvodnike svoje kampanje odlučio iskoristiti nešto umjerenije političare HDZ-a, kao što su Ivan Šuker, Božidar Kalmeta, Dubravka Šuica, Hrvoje Vojvoda. Iz istih razloga gurnuo je u utrku za predsjednika HDZ-a i Maju Freundlich. Ona svojim bezumnim i ratobronim nacionalističkim ispadima treba stvoriti dojam u domaćoj i HDZ-ovoj javnosti kako ona predstavlja radikalnu stranačku desnicu, Sanader ljevicu, a Pašalić umjereni politički centar.
Pašalićevo objavljivanje kandidaturu za predsjednika HDZ-a zaprepastilo je i uzdrmalo njegova najvećeg suparnika Ivu Sanadera i njegove suradnike. Oni su bili uvjereni da su tajnom nagodbom zadovoljili Pašalićeve ambicije te da se on zbog svoje kompromitiranosti ipak neće usuditi uključiti u predizbornu utrku. Takvim pogrešnim procjenama još su jednom potvrdili da nisu dorasli Pašalićevu spletkarenju te da se ne mogu nositi s njegovim obavještajno-kriminalnim podzemljem. Pašalić je navukao Sanadera na tajni sporazum kako bi bio što dulje zaštićen od političkih napada, a ne zbog toga što ga je zanimalo mjesto potpredsjednika HDZ-a. Pašalićeve ambicije neusporedivo su veće i on ima samo dva cilja: da postane predsjednik HDZ-a te da s tog položaja krene u pohod na osvajanje vlasti u državi. To je, naime, najsigurniji put da ponovno postane najmoćniji čovjek hrvatske politike, da opet bude gospodar života i smrti, da može na bolestan način odlučivati o sudbinama ljudi, ali i da sebe i svoju kriminalnu sljedbu definitivno zaštiti od policijskog i pravosudnog progona. Pašalić računa da predsjednika najjače oporbene stranke ni jedna vlast neće sudski procesuirati jer će se bojati optužbi da pod krinkom suđenja za kriminal zapravo vodi političke procese.
Nacional je iz visokih izvora u vrhu HDZ-a doznao da su Vladimir Šeks, Drago Krpina, Branimir Glavaš i skupina potrošenih tehnomenedžera i umjerenjaka na čelu s Jurom Radićem bili potpuno konsternirani doznavši za Pašalićevu kandidaturu. Da su pažljivije čitali Nacional, mogli su biti pošteđeni tog neugodnog iznenađenja. Svi oni znaju da za njih i njihove prijatelje, ako Pašalić postane predsjednik stranke, više neće biti mjesta u novom vodstvu, a možda ni u HDZ-u. Zbog toga je, kažu njihovi stranački kolege, Krpina odjednom postao politički nestabilan, Radić zbunjen, Glavaš uznemiren, a Šeks uzbuđen. Šeks još od prošlog sabora HDZ-a harangira protiv Pašalića i njegovih pristaša, Krpina je čak napisao knjigu u kojoj je objasnio da je HDZ izgubio na izborima zbog Pašalićevih zloporaba tajnih službi, spletkarena i umiješanosti u kriminal, dok je Radić prije desetak dana izjavio da bi bilo vrlo loše kad bi se Pašalić kandidirao za predsjednika stranke jer bi to bila voda na mlin SDP-a i vladajuće koalicije.
Pašalić preko “Grupovih” medija nastoji uvjeriti javnost da se promijenio i sazreo, čak priznaje da “nije anđeo kakvim bi se htio predstaviti” i da želi pričati o ekonomiji “jer je promijenio fokus svog zanimanja”. Pokušava u javnim istupima pokazati da je postao umjeren i razuman političar, sklon kompromisima i dogovorima. U prvi plan stoga ističe političare koji ničim ne podsjećaju na njegovu prljavu političku prošlost i koji će svojom pojavom pokriti njegovu kriminalnu i politički ekstremističku sljedbu u kojoj su ljudi poput Ljube Ćesića Rojsa, Markice Rebića, Ivana Brzovića, Ninoslava Pavića, Vinka Grubišića, Miroslava Kutle i ostalih.
Oni će, skriveni od očiju javnosti, biti Pašalićeva logistička potpora u kampanji. Oni su već pribavili neograničena sredstva za njeno financiranje, a osigurali su i medijsku podršku. Da su u tome već uspješni, pokazuje i to kako je većina medija u Hrvatskoj popratila Pašalićevo uključivanje u predizbornu kampanju. Tisak to na sramotan način tretira kao očekivani, sasvim normalan politički događaj. Nitko nije izrekao ni riječ o Pašalićevim uzurpacijama, prijevarama i kriminalu u doba HDZ-ove vladavine. Novine se isključivo bave Pašalićevim šansama da postane predsjednik stranke i pritom na sva zvona otkrivaju kako on uživa većinsku podršku u stranci.
Pašalić će u predizbornoj kampanji, kao uvijek do sada, imati dva lica. Jedno, umivenije i umjerenije, namijenjeno je široj javnosti, dok će se unutar stranačkih krugova predstavljati kao onaj stari, nepokolebljivi Pašalić, tvrdi nacionalist i desničar, nepokolebljivi sljedbenik Franje Tuđmana. Pašalić je takvo ponašanje demonstrirao već u petak, 15. veljače, kad je prije podne, na konferenciji za tisak na kojoj je najavio svoju kandidaturu, izjavio da će se zalagati da se stranke i političari prestanu baviti same sobom i da počnu raspravljati o programima i rješenjima za izlazak iz političke i gospodarske krize. Time se Pašalić nastoji predstaviti kao umjeren i racionalan političar, a ujedno unaprijed pokušava odvratiti javnost, ali i političke protivnike, da se bave njegovim dosadašnjim političkim djelovanjem, a posebice njegovom kriminalnom prošlošću. Istu večer Pašalić je u Križevcima pred članovima HDZ-a trijumfalistički najavio povratak, obećavajući da će pod njegovim vodstvom, “kada HDZ ponovno dobije vlast, prvo vratiti smijenjene hrvatske generale da budu zapovjednici Hrvatske vojske i pomoći hrvatskom narodu u BiH jer hadezeovac ne može drukčije razmišljati”.
Tim izjavama Pašalić je otkrio kakvu Hrvatsku kani uspostaviti ako osvoji vlast. Nedemokratsku, u raljama rođačkih klanova i hercegovačkog kriminalnog lobija te s neskrivenim ekspanzionističkim pretenzijama zbog kojih bi Hrvatska vrlo brzo ponovno pala u još dublju izolaciju i nemilost međunarodne zajednice nego što je to bilo za Tuđmanove vlasti. Takve najave Ivića Pašalića, kao i one da njegova vlast više neće izručivati Hrvate Sudu u Haagu niti će ih procesuirati za ratne zločine, zasigurno su zaledile krv u žilama većini građana Hrvatske, ali i predstavnicima međunarodne zajednice. Pašalić, naime, uopće ne krije da želi vratiti na vlast političke ekstremiste i kriminalce zbog kojih je Hrvatska nepovratno izgubila cijelo desetljeće i u gospodarskom, i u političkom, i u kulturološkom i u civilizacijskom smislu. Ako u tome uspije, mora se pokloniti i reći veliko “hvala” Račanu i SDP-ovim ideolozima poput Zdravka Tomca.

Vezane vijesti

Karamarko: vlast nije napravila ništa za narod

Karamarko: vlast nije napravila ništa za narod

Predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko rekao je danas kako aktualna vlast tijekom proteklih šest mjeseci nije napravila ništa korisno za ovaj narod,… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika