Renato BaretićBilo bi divno kad bi nam ovogodišnja turistička sezona potrajala koliko i netom započeta sezona teških javnih riječi: od siječnja do prosinca! Ministar Bajs osmjehivao bi se dvaput oko cijele glave do kraja života kad bi u mandatu dobio po jednoga deviznoga gosta na svaku uvredu, klevetu, sramoćenje, prijetnju i podvalu što će se tijekom izborne 2011. izgovoriti i napisati u hrvatskom javnom prostoru. Koji bi se tu broj noćenja ostvario, ej, ma nema tih smještajnih kapaciteta koji bi mogli podnijeti toliko ulazaka na Rupi i Pasjaku, Maclju i Goričanu, aerodrome i marine da ni ne spominjemo! “Dubrovačka zračna luka i ovog petka bilježi rekord”, javljala bi reporterka u središnji Dnevnik, “u čak osam čarter zrakoplova na Čilipe je sletjelo gotovo tisuću Šeksovih hijena, pirana i ljudoždera iz Velike Britanije, Japana i Rusije!”...

Da, počelo je. I trajat će, sve jače i jače. Prošlogodišnja uvertira s bezbrojnim privođenjima, pritvaranjima, optužnicama, Sanaderom i familijom kao takvima, braćom Drobac, braćom Žužul, braćom Mamić i gomilom ostalih prekrasnih centaršuteva što ih je HDZ, pritisnut sa svih strana, uputio prema vlastitom kaznenom prostoru, uvela nas je u godinu od koje možemo očekivati sve i svašta, samo ne udarce iznad pojasa. Mitraljirat će nas javni ljudi groznim riječima i tvrdnjama o drugim javnim ljudima, vrijeđat će nam iz dana u dan i inteligenciju i ukus, zasipat će nas svojim verbalnim “zvončićima” sa svih strana, tvrdeći da su jedino oni časni i pošteni, pravi i zdravi. Mrtvi partizani, udbaši, četnici i ustaše sve nestrpljivije protežu stare kosti, spremni da opet iskoče iz grobova na prvi poziv iz grla suvremenih pravednika i humanista. “Ja sam Karel Sloutička, boljševički koljač, a ovo je moja supruga Jana, mrziteljica svega hrvatskog”, predstavit će se vedro gost iz Češke hrvatskom graničnom policajcu. “O, već treći danas! Dobrodošli, dobrodošli! A koje vam je odredište?”, odvratit će ovaj. Nasmiješeni Karel i Jana uglas će odgovoriti: “Idemo u ideesovsku secesionističku Istru, kolijevku iredentizma i zadnji bastion jugoslavenstva!”. “Kukuriku!”, veselo će ih pozdraviti policajac, kratko taknuvši obod kape vršcima prstiju, jednim okom već pogledavajući prema sljedećem automobilu, u kojem bradati vozač, vidno usplahiren i živčan, zvjera na sve strane dok dlanovima trlja volan.

Taj nešto šverca, jasno je! “Ja sam skotna mačka!”, prosiktat će mu lik kroz prozor za koju sekundu. “O, pardon! Izvolite, samo naprijed...”. Sezona vrijeđanja, kako se čini, imat će i bogatu izvanpansionsku ponudu – neće, naime, sve uvrede biti samo predizborne naravi, ma kakvi. Predsezonsko mučko đubre, prokleto na Božić 2010., najavilo je bogatu žetvu, a ubrzo potom ponuđeni su nam i prvi jedini hrvatski pisac koji bi se možda zalagao za reviziju četničkog pokreta, pa gomila pizduna, pa podlac i pizda, pa podlac i malograđanin... Zahodski rječnik anonimnih komentatora s internetskih portala i foruma, donedavno omalovažavan i potcjenjivan, napokon je i od javnih ljudi prepoznat kao izuzetan kreativni potencijal, pa nam valja vjerovati kako će naši uslužni djelatnici sve češće posezati za njime. I inovativno ga razvijati, dakako. Ali, nikakvi se rezultati, normalno, ni time neće postići bez temeljne infrastrukture, bez upravo započete (napokon na vrijeme!) cjelogodišnje predizborne kampanje. Prema prvim pokazateljima, u njoj će tijekom 2011. najvažniji biti – uz gore nabrojane ustaše, udbaše, partizane i četnike - glava korupcijske hobotnice, čelnica zločinačke organizacije, ubojica nedužnih Mađara, kočničari hrvatskog puta u Europu, nosači torbi s novcem za crne fondove, veleizdajnici, veletrgovci Hrvatskom i njenim bogatstvima, bezbožnici, mrzitelji vjeronauka, strani plaćenici, polaznici poslovne škole Remetinec, zagovornici abortusa, farizeji, ratni profiteri, lažni branitelji, izdajice branitelja, pijani milijunaši, sluge tajnih svjetskih centara moći...

Vodit će se cijele godine mrtva trka između Daimlera i BMW-a, oboljelog HEP-a i pokojnog HFP-a, Tuđmana i Miloševića, Šuška i Tita, Podravke i Tržnice Rijeka... Da se vratimo početku – eh, zbilja, koje bi to veselje bilo da na svaku javno izrečenu uvredu tijekom ove godine dođe po jedan strani gost... Dobar dan, ja sam Radivoje, korumpirani ustašofil. Dobar dan, ja sam Brigitte, progoniteljica Crkve u Hrvata. Dobar dan, ja sam Svetlana, ljubimica Balaševićeve publike, došla sam samo nakratko, po neke pare da na Maksimiru ne pevam za Srbovu stranku. Dobar dan, ja sam Gudrun, imam 19 godina i dolazim iz Goetteborga kako bih, ponukana Viskovićevim riječima koje su mi pomračile um, fizički nasrnula na Jergovića. Dobar dan, ja sam... Uistinu vam kažem – divno bi bilo biti ministar Bajs kad bi nam na svaku prljavštinu izgovorenu ove godine došao po jedan strani turist! Svojevrsnu bi nelagodu, doduše, potkraj sezone vrijeđanja izazvala spoznaja da se na birališta odazvao rekordno mali broj domaćih gostiju. Ali, tko mari za te šugavce...