Početkom srpnja prošle godine je platforma za objavljivanje videa YouTube pozvala sve korisnike da sudjeluju u jedinstvenom filmskom i umjetničkom eksperimentu. Oni su trebali snimiti kratki video o jednom danu u svom životu - odabran je 24. srpanj 2010. Na poziv se odazvalo 85.000 ljudi iz čitavog svijeta i inicijator projekta, oskarovac Kevin Macdonald (Oskar za film "Posljednji kralj Škotske") je zajedno sa svojim suradnicima dobio na raspolaganje više od 4.500 sati filmskog materijala.

S takvim odazivom ni redatelj niti njegov producent Ridley Scott nisu računali: u početku je bilo riječi o deset, možda petnaest tisuća videa. Da nekako izađu na kraj s tolikom masom materijala, tvorci filma su angažirali čitav niz mladih filmaša i studenata filmske akademije, koji su sačinili predizbor. U uži krug je ušlo 250 sati materijala, a na kraju je film složen od ukupno 400 priloga.

Scene iz stvarnog života

"Mi smo se željeli koncentrirati na stvarni život, željeli smo prikazati kako žive obični ljudi i što osjećaju", kaže redatelj. Tako su u filmu pokazani primjerice jedan dječak iz Perua koji za život zarađuje kao čistač cipela, jedan ekstremni sportaš iz Rusije ili jedna Amerikanka koja se bori protiv raka od kojeg boluje. Tu su i jedna skakačica padobranom, pastir koji čuva koze, ulični akrobat; vidimo ljude iz Indije, Gane ili Filipina.

Film "Život u jednom danu" ("Life in a Day") je mozaik ljudskih priča i sudbina. Njegovi protagonisti nisu ni filmske zvijezde niti izmišljeni likovi koj glume po nekom scenariju - to su obični, stvarni ljudi koji žive svoj stvarni život.

Slučaj je htio da se baš tog dana, 24. srpnja 2010., u njemačkom gradu Duisburgu održavala velika techno party "Parada ljubavi". Tijekom parade je u masovnoj panici život izgubila 21 osoba. Tvorcima filma "Life in a Day" stigao je jedan video snimljen i tom prilikom - te scene spadaju svakako među najdramatičnije u čitavom filmu.

Sve baš autentično?

Redatelju i njegovim suradnicima su uz selekciju materijala najveći problem predstavljale velike tehničke razlike u kvaliteti snimaka. Dok su jedni uratci bili napravljeni visokokvalitetnim HD kamerama, drugi su bili snimljeni običnim mobitelima. Ipak tvorcima filma je uspjelo sačiniti jedinstveni cjelovečernji film koji ima kako unutarnju dinamiku i strukturu, tako i vanjsku zaokruženu formu. A da je eksperiment uspio, pokazale su i vrlo pozitivne reakcije kako publike tako i kritike nakon premijere filma na "Saundance Film Festivalu" alternativnog filma u SAD-u u petak, 28.1.2011. Kao posebna kvaliteta isticana je autentičnost.

Ali je li baš sve u potpunosti nepatvoreno? Mada se ni autori filma niti koncern Google, koji je vlasnik YouTubea i financijski stoji u pozadini projekta, o tome ne izjašnjavaju, pročulo se da su neki filmovi djelomice tehnički a djelomice i sadržajno mijenjani. A producent Ridley Scott je preko svoje firme "Scott Free Productions" poslao profesionalne timove s filmskim snimateljima u neke zabačene dijelove svijeta, kako bi oni tamo snimili dokumentarni materijal. Samo tako je bilo moguće sačiniti film koji odgovara ambiciji - prikazivanju jednog dana u životu ljudi iz čitavog svijeta. Jer, to je svima jasno, većina korisnika YouTubea ipak živi u Americi, Europi ili Japanu, a ne u kenijskoj savani ili brazilskoj džungli.