Objavljeno u Nacionalu br. 331, 2002-03-19

Autor: Milivoj Đilas

HHO pred zidom birokracije

Račanova vlada bojkotira HHO

Hrvatski helsinški odbor, najutjecajnija nevladina organizacija u Hrvatskoj, odnedavno je povećan s 22 na 25 članova: unatoč smjeni vlasti prije dvije godine Vladini izvještaji o ljudskim pravima UN-u i dalje potpuno ignoriraju saznanja HHO-a kao u vrijeme HDZ-a

Hrvatski helsinški odbor državna birokracija već devet godina odbija registriratiHrvatski helsinški odbor državna birokracija već devet godina odbija registriratiVlast se promijenila, ali problemi su ostali – stav je Hrvatskog helsinškog odbora za ljudska prava, već devet godina najutjecajnije nevladine organizacije u Hrvatskoj, koja ni pod novom vlašću još nije registrirana nego djeluje u zakonskom vakuumu koji se produžava beskonačnim dopisivanjem između HHO-a i institucija pravosuđa. Od 9. ožujka Hrvatski helsinški odbor povećan je sa 22 na 25 članova: tajnim glasovanjem članovi Odbora izabrali su troje novih članova – Ljiljanu Filipović, profesoricu filozofije, Sandu Langerholz Miladinov, dramsku umjetnicu, i Vicu Vukova, pjevača i novinskog kolumnista. U Odboru su osobe raznih profesija i političkih nazora, pripadaju raznim nacionalnostima (Hrvati, Srbi, Muslimani, Židovi, Romi) i religijama (katolici, pravoslavci, muslimani, židovi, ateisti).

“Struktura problema zbog kojih se ljudi obraćaju za pomoć HHO-u donekle se promijenila zadnjih godina”, kaže Žarko Puhovski, predsjednik HHO-a, profesor filozofije politike na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. “Opasnost za život ili čak oduzimanje života više nisu problemi s kojima se susrećemo tako često kao u doba Domovinskog rata i u prvim poratnim godinama. Najčešći problemi zbog kojih smo zamoljeni za pomoć ostali su isti, a to su vlasnička i socijalna prava, vrlo često radna prava, prije svega nepravde na radnom mjestu ili gubitak radnog mjesta, što je odraz situacije u privredi cijele države. Striktno socijalni problemi zauzimaju sve veći udio u ukupnom broju slučajeva kojima se bavimo, dok je udio drugih vrsta diskriminacije znatno smanjen.”

I dok se promijenilo težište problema, njihov broj ostao je isti. Usporedbe radi, broj konkretnih slučajeva kojima su se aktivisti HHO-a bavili svih godina njegova postojanja u Hrvatskoj kreće se od 1500 do 2000 godišnje. Prve godine vladavine koalicije šest, odnosno pet stranaka, 2000., HHO je bio angažiran u oko 1500 slučajeva kršenja ljudskih prava. Lani se taj broj znatno povećao pa su aktivisti HHO-a rješavali oko 1800 slučajeva. Nedvojbeno se može zaključiti da političke i ekonomske prilike u Hrvatskoj generiraju i sadržaj, odnosno vrste problema s kojima se susreću nevladine organizacije za zaštitu ljudskih prava. Puhovski kaže da uspijevaju riješiti oko petine ukupnih zahtjeva za pomoć: “Možda se čini da je to malen postotak, ali HHO je uglavnom zadnja instanca kojoj se ljudi obraćaju, k nama dolaze kad su iscrpili sve druge mogućnosti.”

“Naše su aktivnosti odraz općih promjena u društvu”, kaže akademik Dragomir Vojnić, rizničar HHO-a, glavni urednik Ekonomskog pregleda, mjesečnika Hrvatskog društva ekonomista. “Devedesetih smo se bavili problemima koji su značili suprotstavljanje vladajućoj i tada prevladavajućoj ideologiji, pa je rad u HHO-u uglavnom bio povezan s neugodnostima. Otkako je minuo rat, na dnevni su red došli socijalni problemi, koji su u velikom porast, pogotovo zbog uništenih poduzeća diljem Hrvatske. Masovni otkazi i naglo povećanje nezaposlenosti odrazili su se i na naše aktivnosti te otvorili novo poglavlje u djelovanju HHO-a. Socijalna prava danas su najveći problem kojim se bavimo.”

Hrvatski helsinški odbor za ljudska prava osnovan je u Zagrebu potkraj ožujka 1993., kao član Međunarodne helsinške federacije za ljudska prava, čije je sjedište u Beču, a koja kroz nacionalne organizacije djeluje u trideset država. HHO je osnovala grupa intelektualaca predvođenih Ivanom Zvonimirom Čičkom, koji je godinama bio i predsjednik Odbora, a za svoja osobita dostignuća u zaštiti i promicanju ljudskih prava nagrađen je 1997. austrijskom nagradom “Dr. Bruno Kreisky”. I najveći Čičkovi osporavatelji osnutak HHO-a smatraju njegovim iznimnim djelom, čije će se pozitivne posljedice još dugo osjećati u Hrvatskoj. Iako je osnovan u doba Domovinskog rata, kad je trećina hrvatskog teritorija bila pod srpskom okupacijom, jedna od prvih aktivnosti HHO-a bila je zaštita Srba na teritoriju pod kontrolom hrvatske vlasti. Rat u Hrvatskoj rezultirao je brojim kršenjima ljudskih prava Srba koji su ostali na neokupiranom području – od deložacija, nepriznavanja statusa državljanina, preko pljačke, nasilja i terorizma do ugrožavanja života.

Problem raseljenih osoba i izbjeglica jedna je od glavnih tema kojima se HHO i danas bavi kao posljedicom ratnih zbivanja u Hrvatskoj, ali i u cijeloj regiji. U HHO-u kažu da su se s posebnim problemom suočili nakon vojno-redarstvenih akcija “Bljesak” i “Oluja”, nakon kojih su kršena ljudska prava u velikim razmjerima, o čemu su sastavili poseban izvještaj, objavljen u knjizi “Vojna operacija ‘Oluja’ i poslije”. “Zbog velikog angažmana u rješavanju problema hrvatskih građana srpske nacionalnosti, HHO je svih ovih godina bio izložen medijskoj hajci, osobito u medijima u državnom vlasništvu, odnosno pod kontrolom HDZ-a. Iako mnogo rjeđe nego prije, optužbe o našoj ‘srbofiliji’ i danas se čuju”, kaže Tin Gazivoda, direktor HHO-a, magistar međunarodnih političkih studija. Takve aureole nije ih riješilo ni to što su se nakon smjene vlasti i mnogi članovi HDZ-a javili HHO-u radi zaštite svojih prava. Koji su im se članovi HDZ-a javili, u HHO-u ne žele reći jer, kako kaže Puhovski, jedno je od njihovih načela da javno ne iznose konkretne slučajeve sve dok osobe kojima su ugrožena prava i koje su im se obratile za pomoć to ne odluče same učiniti. “Ono na što su se članovi HDZ-a žalili uglavnom se tiče sporosti u sudskom postupku, nekorektnosti u ponašanju prema njima u pritvoru te navodnog prisluškivanja”, kaže Puhovski i navodi još jedan primjer nerazumijevanja načina i motiva rada HHO-a: “Nedavno mi je jedna sutkinja rekla da nije očekivala da će se HHO zalagati za prava osobe koja je donedavno bila na visokom položaju i s reputacijom koju bi bilo teško nazvati pozitivnom. No mi moramo shvatiti da pravedno suđenje, kao i svaki drugi oblik ljudskih prava, pripada svakomu, a ne samo nekima. Pravedno suđenje pripada i onima koji dosad nisu bili uvijek pravedni prema drugima.”

Kad je stasala koalicija za poštene izbore “Glas 99” uoči zadnjih parlamentarnih izbora, u kojoj je bio i Tin Gazivoda, sadašnji direktor HHO-a, Puhovski je rekao da u toj koaliciji nemaju što raditi oni koji se ne mogu pomiriti s mogućnošću da eventualno ponovno pobijedi HDZ. Gazivoda pak kaže da je dio nevladinih organizacija nakon izbora 2000. ušao u fazu dezorijentiranosti i pasivizirao se. “To je razdoblje predugo potrajalo i neke su organizacije nestale. Druge su nastavile s novim programima i stvorila se nova klima koja se tek treba artikulirati.” Ne kriju kako je i njima jasno da se dio nevladinih organizacija u Hrvatskoj 90-ih intenzivno angažirao na rušenju HDZ-a, no taj je broj zanemariv spram onih koje je tadašnja vlast osnivala, dajući im epitet NVO-a, a zapravo očekujući nekritičku podršku svojim aktivnostima i agitiranje među biračima u korist HDZ-a u zamjenu za budžetsku potporu.

Nefunkcioniranje pravosuđa i sporost državnih institucija, odnosno svevlast birokracije, problem je s kojim se susreće i HHO. Već spomenuto odbijanje da ih se registrira ovih dana, prema priznanju Žarka Puhovskoga, kulminira u tome što se odluke i rješenja više i ne šalju na adresu Ureda HHO-a, trenutačno u iznajmljenom stanu u Ilici 15, nego na njegovu kućnu adresu. Tako se odbija priznati i sama činjenica fizičkog postojanja Odbora. “Posljedica je to stanja državne administracije. Promijenio se vrh Vlade, odnosno predsjednik, ministri i njihovi zamjenici. No ljudi koji svakodnevno obavljaju konkretne poslove, odnosno rješavaju pojedinačne slučajeve, isti su ljudi iz vremena HDZ-a kad im je zadatak bio sabotirati svaku aktivnost nevladinih organizacija, pogotovo onih koje su imalo kritički nastupale spram politike predsjednika Tuđmana i HDZ-a koji je bio na vlasti.”

Takav se stav očitovao i u listopadskoj konferenciji o ljudskim pravima koju je u Dubrovniku organizirala Vlada RH, kad HHO uopće nije bio pozvan, a potom je tek zaobilazno prihvaćen. Sličan je primjer izvještaj o zaštiti ljudskih prava u Hrvatskoj, koji je Vlada nedavno poslala Ujedinjenim narodima. Državna birokracija, po staroj HDZ-ovoj shemi, UN-ovoj Komisiji za eliminaciju svih oblika diskriminacije poslala je popis državnih institucija, od Vlade do općinskih sudova, kao i popis zakonskih akata u kojima su navodno zajamčena sva ljudska prava, što je valjda trebalo biti dovoljno jamstvo da se u Hrvatskoj štite prava svih građana. “Umjesto da na sastavljanju tako važnog izvještaja Vlada angažira nevladine organizacije, ona ih je potpuno zaobišla. U UN-u su postupili drukčije: zajedno s Vladinim izvještajem na njihove je stolove došao i tzv. shadow report, koji je sastavilo sedam NVO-a: HHO, organizacija za ženska ljudska prava B.a.B.e., organizacija Romkinja “Bolja budućnost”, Centar za mirovne studije iz Zagreba, vukovarski Centar za mir, Hrvatski pravni centar i Srpski demokratski forum”, kaže Gazivoda. Izvještaj NVO-a analizirao je Vladin izvještaj, ocijenivši ga “ogoljenim, nekompletnim i nejasno dvosmislenim”, odnosno da se bavi tek implementacijom međunarodnih normi u zakone, ali ne i implementacijom tih zakona u stvarnosti, jer dok su zakoni koji štite ljudska prava dosta dobri, provedba tih zakona je vrlo slaba, čega su rezultat svakovrsni oblici diskriminacije pojedinaca ili cijelih segmenata društva. Kao pozitivan primjer suradnje čelnici HHO-a navode parlamentarne zastupnike: u mnogim saborskim odborima sjede predstavnici HHO-a i drugih nevladinih organizacija, što im omogućava prevenciju problema, a ne samo sankcioniranje.

Osim ureda u Zagrebu, gdje radi petnaestak stalno zaposlenih aktivista, HHO ima i suradne centre u Dubrovniku, Karlovcu, Kninu, Okučanima, Osijeku, Puli, Splitu i Vukovaru, koji djeluju u svojstvu promatrača ili dnevno operativnih misija. Iako je u prvim godinama HHO-a bilo velike ljubomore manjih, odnosno manje utjecajnih (iako ne manje značajnih) nevladinih organizacija, s vremenom je uspostavljena iznimno dobra suradnja među njima – utjecaj koji je imao HHO često je rezultirao time da su lokalne nevladine organizacije upućivale Odboru sve one kojima one nisu mogle pomoći. Osim dnevnog kontaktiranja i prijema osoba čija su prava narušena, Hrvatski helsinški odbor kontinuirano promatra i prikuplja činjenice o situaciji na području ljudskih prava te izrađuje analize na temelju tih činjenica. Postoje i posebni projekti monitoriranja stanja na specifičnim područjima ljudskih prava: projekt monitoringa slobode izražavanja i medija, projekt monitoringa neovisnosti sudstva, projekt zaštite nacionalnih manjina u Hrvatskoj. Kroz posebne seminare, tečajeve i školu za ljudska prava HHO razvija svijest o važnosti ljudskih prava, a od veljače ove godine u sastavu HHO-a je i posebno Vijeće za medije kojim predsjedava Božidar Novak, dugogodišnji novinar i urednik, dok su mu članovi Gvozden Flego, Ante Gavranović, Vesna Kesić, Zvonko Letica, Stjepan Malović, Igor Mandić, Orhideja Martinović, Ivo Petrinović i Danijel Žderić, a glasnogovornik je Geza Stantić.

Način rada HHO-a pokazao se uspješnim i stoga ga ne planiraju mijenjati. “Mijenjat će se područja naše djelatnosti, baš kao što se mijenjaju i metode kršenja ljudskih prava, koje su sve sofisticiranije. Svoje aktivnosti, baš kao i u prošlih devet godina, temeljit ćemo na problemima koji se pokažu najbrojnijima, što pak ovisi o pojedincima koji će u našim uredima tražiti pomoć”, kaže Puhovski.

Vezane vijesti

'Split je popustio netolerantnim grupicama i pojedincima'

'Split je popustio netolerantnim grupicama i pojedincima'

Hrvatski helsinški odbor (HHO) osudio je danas odluku splitske gradske uprave da izmjeni već izdanu suglasnost privremenog korištenja javne gradske… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika