Premda je donedavno izgledalo da su Mirku Galiću odbrojani dani na položaju direktora Hrvatske radiotelevizije, najnovije informacije iz izvora bliskih Vladi pokazuju kako je kabinet Ivice Račana odlučio ne miješati se u izbor prvog čovjeka HTV-a. Nacional doznaje kako je Ivica Račan odlučio ostaviti Galića na čelu najjačeg državnog medija, ali i onemogućiti da na mjesto ravnatelja dođe netko tko se zalaže za radikalne promjene na televiziji. Obrat o kojem je riječ donedavno je bio nezamisliv jer su još početkom listopada čelnici peteročlane koalicije, nezadovoljni načinom rada i programskim usmjerenjem državne televizije, postigli konsenzus o Galićevoj smjeni. Odluku o njegovoj abdikaciji podržali su svi stranački prvaci osim Zlatka Tomčića i činilo se kako će priča o gotovo dvogodišnjem neuspješnom mandatu Mirka Galića biti definitivno stavljena ad acta s posljednjim danom 2001., kada je istekao rok za podnošenje prijava za novog ravnatelja na Prisavlju. No iz informacija koje su procurile ovih dana, čini se da je vladajuća koalicija dočekala natječaj za ravnatelja HTV-a u posvemašnjoj pasivnosti.
Račan već tjednima ne dogovara sastanke predsjednika stranaka vladajuće petorke, tako da koalicijski partneri nisu uspjeli iznijeti prijedloge o reformi televizije i novom čovjeku koji bi ih trebao provesti. Premijerovo izbjegavanje otvaranja rasprave o direktoru HRT-a dovelo je do jačanja nepovjerenja u njega, a kod predsjednika pojedinih stranaka i mišljenja kako je u tajnosti sklopljen trojni pakt između Ivice Račana, Zlatka Tomčića i Nine Pavića.

Premijer je odlučio onemogućiti da na mjesto ravnatelja HTV-a dođe netko tko se zalaže za radikalne promjene na televiziji, poput Damira Matkovića Potpora Zlatka Tomčića

“Račanova je glavna osobina strah od velikih promjena ili rezova. Zato je normalno da mu je i nakon svega lošeg što je Galić napravio u svom dvogodišnjem mandatu on još uvijek draži od nekoga tko se zalaže za radikalne rezove na Hrvatskoj televiziji. Premijer je takav političar, njemu je prihvatljiviji Budiša nego Mesić, Tomčić od Vesne Pusić ili Globus od Ferala”, oslikao je Račana jedan od njegovih suradnika. Sumnje u Račana dodatno su pojačane nakon što se doznalo da je u četvrtak, 27. prosinca, u Banskim dvorima primio vlasnika EPH Ninu Pavića koji mu je donio novogodišnje darove.
Kada je prije 22 mjeseca Mirko Galić imenovan direktorom Hrvatske radiotelevizije bila je riječ o skoro istom scenariju u kojem su odluke donesene na privatnom susretu Račana, Galića i Pavića. Za razliku od prošlog izbora kada su o njegovoj promociji odlučili tada bliski saveznici Račan i Budiša, ovaj put Mirko Galić ima i potporu Zlatka Tomčića, ali i predsjednika Upravnog vijeća HRT-a Miljenka Jelače, inače bliskog HSS-u. Od osmorice kandidata čija će imena ostati tajna sve do 9. siječnja, kada će se otvoriti zapečaćene kuverte koje su pristigle u tajništvo Hrvatske televizije, poznata su samo dva imena: Mirka Galića i Damira Matkovića. Tko su ostala šestorica kandidata vidjet će se u srijedu, 9. siječnja, kada će biti okončana prva faza izbora ravnatelja. Cijeli postupak mora biti završen do 15. veljače, a novoimenovani ravnatelj počet će raditi prvih dana ožujka.
U srazu s Galićem, Matkovićeve su šanse samo teoretske jer se njegovom izboru najviše protivi upravo predsjednik Vlade. Postoji nekoliko svjedoka pred kojima se Ivica Račan usprotivio ideji da Matković postane direktor, ocjenjujući ga kao radikala i nepredvidljivu osobu čiji bi dolazak na Prisavlju izazvao goleme turbulencije. Čini se da je toga svjestan i Damir Matković koji je komentirajući za Nacional svoju kandidaturu istaknuo kako se vodio olimpijskim geslom “važno je sudjelovati”, prije nego stvarnim uvjerenjem da ima izgleda domoći se direktorskog položaja.

Galićeva tv politika

Zna se da se premijerova ekipa nije upustila u lobiranje za vlastitog kandidata. Indirektno je to potvrdila i potpredsjednica Vlade Željka Antunović, zadužena među ostalim i za medije, koja je na upit nekoliko suradnika imaju li Banski dvori svojeg favorita, začuđeno odgovorila “kakve ja veze imam s time”. Posljednjih dana u televizijskim kuloarima se spominjala kandidatura saborskog zastupnika i financijskog direktora SDP-a Josipa Leke. Premda se rijetko pojavljuje u javnosti, Leko već desetak godina slovi kao jedan od Račanovih najvažnijih suradnika. Vodio je sve SDP-ove financijske transakcije, a prošle je godine izabran i u Nadzorni odbor HRT-a, što mu je omogućilo detaljan uvid u poslovanje najjače medijske kuće u Hrvatskoj. Međutim, upravo je Josip Leko početkom siječnja u razgovoru sa skupinom zastupnika Socijaldemokratske partije demantirao da se kandidirao na mjesto ravnatelja HRT-a, uz obrazloženje kako bi takav postupak važnog stranačkog dužnosnika zacijelo bio žestoko iskritiziran u javnosti, a vjerojatno i unutar Vladine koalicije.
Još prije otpao je i donedavni stečajni upravitelj Tiska i sadašnji šef uprave tog poduzeća Branko Gretić. Nakon što je pod njegovim vodstvom Tisak spašen od stečaja, Gretić je u međukoalicijskim dogovorima prije dva mjeseca dobio placet za dolazak na čelno mjesto na televiziji. No nedavno je nakon razgovora u državnom vrhu odbio ponudu. Komentirajući za Nacional svoju odluku objasnio je da su presudila dva razloga. “Prije svega, ne slažem se sa zakonom koji regulira odvajanje televizije, radija i odašiljača u tri zasebna poduzeća, a bilo bi kontraproduktivno da s takvim stajalištem preuzmem ulogu ravnatelja i sudjelujem u budućoj trodiobi danas jedinstvenog poduzeća. Drugo je to što mislim da ravnatelj i glavni urednik moraju biti uigrani tim jer kao direktor u 95 posto slučajeva potpisujete troškovnike koje stvara glavni urednik. Kako pak direktor ne može utjecati na izbor glavnog urednika, teško je očekivati da će njihova suradnja biti besprijekorna”, upozorava Gretić.
U takvim okolnostima sve su veći izgledi za ostanak Mirka Galića na direktorskom položaju. Paradoks je u tome što s Galićem nitko nije zadovoljan od početka njegova mandata. U programskom smislu HTV je ostao glavni propagandist desnice i njezinih stajališta još od antiameričkih demonstracija u središtu Zagreba što su održane u ožujku 2000., pa do načina kako su praćeni pokušaji vlasti da procesuira Mirka Norca i Antu Gotovinu ili ekstremističke ispade Mirka Čondića, Marinka Liovića i Ante Kovačevića. Često se teško moglo razlučiti izvještavaju li televizijski novinari sa skupova Nenada Ivankovića, Janka Bobetka, Ive Sanadera i raznoraznih stožera ili vode njihovu predizbornu kampanju. Maknuti su Obrad Kosovac i Miljenko Manjkas, ali svi ostali novinari koji su godinama širili mržnju i raspirivali ksenofobiju zadržali su svoje dobro plaćene televizijske sinekure. Pod motom “nećemo smijeniti one koji su griješili, jer će kasnije oni smjenjivati nas”, Mirko Galić postao je glavni protivnik promjena koje je javnost tražila od HTV-a. Unatoč takvom ponašanju dulje od godinu dana imao je potporu Ivice Račana i vladajuće koalicije. Njihovo strpljenje prestalo je nakon proljetnih lokalnih i županijskih izbora, kada je televizija danima izvještavala o velikom trijumfu HDZ-a, ignorirajući pritom podatak da je nekadašnja vladajuća stranka izgubila vlast u velikom dijelu zemlje. Kada je nekoliko tjedana poslije počelo konstituiranje lokalnih vlasti, u dnevniku su precizno bilježeni svi slučajevi gdje bi vodeće dužnosti preuzimali hadezeovci, dok su potpuno ignorirane županije u kojima su trijumfirale stranke vladine koalicije.

Porazno izvješće o HRT-u

Iritirani uređivačkom politikom u SDP-u su Galiću uputili tajno pismo u kojem su zahtijevali prekid hadezeovske uređivačke politike i stavljanje svih stranka u istu poziciju. Istoga dana Galić je nazvao centralu SDP-a i pokušao obraniti način kako vodi državnu televiziju, dodajući da je riječ o sitnim i nenamjernim novinarskim pogreškama. Razgovor je okončan njegovim obećanjem kako će ubuduće više paziti da televizija korektno izvještava o političkim prilikama u zemlji.
Drugo područje zbog kojeg je Galić doveden bila su očekivanja da će srediti katastrofalnu materijalnu situaciju na HRT-u. Pomoć je dobio i od međunarodne zajednice i još početkom svibnja 2000. Ivica Račan, Željka Antunović i Mirko Galić dobili su izvještaj pod nazivom “Reforma Hrvatske radiotelevizije” kojim se predlagala potpuna reforma nacionalne televizije. Izvještaj su napravili predstavnici američke medijske kuće Irex ProMedia i BBC World Service Traininga, a autori su bivši BBC-jev urednik Richard Ayre, američka konzultantica Diane Asadorian i radijski novinar Jon Newstrom. Na čak 51 stranici njihova izvještaja potanko su opisani mnogi primjeri pogrešne financijske politike HRT-a, podaci o neprofesionalnim urednicima i skoro nepismenim novinarima, golemom nepotizmu, velikoj birokraciji i cenzurama. Zaključna preporuka inozemnih eksperata bila je jasna i nedvosmislena: nužna je brza i cjelovita preobrazba Galićeva radija i televizije.
Primjerice, Richard Ayre je nakon proučavanja sadržaja vijesti i razgovora s dvadesetak urednika i novinara zaključio da gledatelji ne vjeruju informativnom programu, dok su urednici opsjednuti beznačajnim političkim i diplomatskim aktivnostima. Richard Ayre dodaje: “Ako se HTV želi osloboditi informacija koje potječu iz vladajućih krugova, trebat će stvoriti vlastitu mašineriju koja će otkrivati priče za koje vlast ne želi da budu ispričane te pokrenuti raspravu o svim ključnim problemima hrvatskog društva.” Optužujuće je zvučalo upozorenje da novinarima na svim razinama nedostaju osnovna znanja, dok bi uprava trebala uočiti sve novinare koji imaju problema s gramatikom hrvatskog jezika i otpustiti one koji nisu sposobni savladati je. “Tekstovi se obično pišu rukom, pa zatim predaju daktilografskom uredu na prijepis. Toleriraju se nepismeni tekstovi, a jedina zadaća lektorskog odjela je da ih korigira. Ovo izvješće prilično je sumorno, a lista nužnih promjena zastrašujuće je dugačka”, glasio je Ayreov zaključak.
Depresivnu sliku upotpunio je dio koji je sastavila Diane Asadorian koja je kao najvažnije probleme navela previše zaposlenih i ponašanje uprave kao da je socijalna služba, a iza takvog ponašanja stoji upravo Mirko Galić. Američki i britanski stručnjaci predložili su da od 3300 zaposlenih njih najmanje 30 posto treba dobiti otkaze. Njihov prijedlog najvećim se dijelom odnosio na birokratizirane administrativne službe u kojima je radilo čak 900 zaposlenika. Unatoč katastrofalnom poslovanju Hrvatski radio zapošljava 820 ljudi, iako je Diane Asadorian upozorila da slični sustavi u svijetu rade najnormalnije i sa 200 zaposlenih. Neznatno manje njih – 159, radi u Simfonijskom orkestru, te jazz i tamburaškom orkestru HRT-a, a koliko su ažurni vidi se iz anegdote anonimnog urednika koji je još 1972. zatražio snimanje glazbenog jinglea, ali ni tri desetljeća nisu bila dovoljna da glazbenici odrade taj udarnički zadatak. Strance je frapirao i prizor koji su zatekli na dan isplate plaća: glavni televizijski kafić bio je zakrčen, zrak je bazdio po alkoholu, a na stolcima su se klatili pijani novinari i ostalo osoblje.

Vladin oprost dugova

Svi ovi primjeri uz niz prijedloga za normalizaciju stanja stigli su prije više od 1,5 godina u urede Ivice Račana, Mirka Galića i Željke Antunović, ali skoro ni jedna predložena mjera za ozdravljenje HRT-a nije provedena.
Financijska konsolidacija televizije ostvarena je na teret poreznih obveznika kada je Vlada HRT-u oprostila dugovanja na ime neplaćanja PDV-a u visini od 60 milijuna njemačkih maraka, i to je jedini pozitivni rezultat dvogodišnjeg Galićeva mandata. U stvari Galića je teško i kritizirati jer nije ni pokušao izvesti bilo kakvu promjenu zatečenog stanja; pod njegovim vodstvom urednici i novinari nisu nimalo pismeniji nego u vrijeme posjeta inozemnih stručnjaka, programom su dvije godine defilirali najvulgarniji šovinisti, emisije vode nekadašnji Tuđmanovi medijski pokrovitelji, kvaliteta programa je niska, a nije napravljena ni strategija rada nakon što Treći program bude privatiziran. Kompromiserska politika Mirka Galića izgleda da zadovoljava samo premijera Ivicu Račana koji svojom pasivnošću ostavlja dojam zadnjeg zadovoljnog televizijskog pretplatnika u zemlji. Izabere li Upravno vijeće Mirka Galića, ubuduće će svi prigovori za katastrofalnu situaciju na Prisavlju trebati slati u Banske dvore.

Mirko Galić

Mirko Galić rodio se 1945. u Skradinu, gimnaziju je završio na Krku, a u Zagrebu Fakultet političkih znanosti. Novinarsku karijeru počeo je 1. studenog 1968. u Vjesniku gdje je sljedećih nekoliko godina pratio studentsku problematiku i stanje na Sveučilištu uoči štrajka. Na njegove tekstove iz tog razdoblja nije bilo primjedbi, iako su ih dežurni urednici znali mijenjati u skladu s tadašnjim političkim prilikama.
Potkraj sedamdesetih prvi je put poslan za Vjesnikova dopisnika u Pariz i tada ulazi u krug poznatih zagrebačkih novinara. Godine 1984. postao je glavni urednik Danasa koji, zahvaljujući dobroj novinarskoj ekipi, postaje najliberalniji tjednik u državi i uz slovensku Mladinu bile su to jedine novine koje su se otvoreno suprotstavljale politici Slobodana Miloševića u njegovu pohodu na vlast. Nakon 3,5 godina vođenja Danasa ponovno odlazi u Pariz, a u svibnju 1994. vlada HDZ-ova premijera Nikice Valentića imenovala ga je ravnateljem Hrvatske radiotelevizije. Tom prilikom Galić nije stupio na novu dužnost, međutim početkom listopada 1997. ipak postaje pomoćnik direktora za Televiziju i član Uprave HRT-a. Beneficije koje je dobio bile su goleme: 21.000 kuna plaće, kreditna kartica, službeni automobil i vozač. Tih godina Galić je bio blizak vladajućem pokretu, što je pokazao izjavom: “Ja ću se držati programskog okvira koji je postavio predsjednik Tuđman, dakle profesionalizma, demokratskih normi i međunarodnih standarda.” Nešto prije ga je, zajedno s još 50-ak odabranih novinara, Tuđman nagradio Spomenicom domovinske zahvalnosti za tekstove koje je objavljivao tijekom rata.
Tijekom prvog mandata na televiziji ušao je i u Forum 21. Na HRT-u nije bilo nikakvih vidljivih pomaka, pa je Galić u znak protesta podnio ostavku nakon što je suspendiran novinar Ivo Lončar. Ubrzo se posvađao s Damirom Matkovićem i Tihomirom Ladišićem te napustio i Forum 21, a utočište našao kao glavni urednik Globusa.
Nakon pobjede ”šestorke” 16. ožujka 2000. izabran je za generalnog direktora HRT-a. Odluku o svojem imenovanju popratio je izjavom u Jutarnjem listu: “Novinaru profesionalcu može doista imponirati poziv vladajućih političkih stranaka.”

Pariški troškovi Mirka Galića

Iako Mirko Galić u mnogim javnim nastupima redovito naglašava borbu protiv korupcije jednim od svojih najvećih uspjeha otkako je na HRT-u, poznavatelji situacije tvrde kako aktualni direktor također nije sasvim “čist”. Drastičan primjer latentne korupcije vezan je uz Galićevu vezu s bivšim članom Uprave HRT-a i pomoćnikom direktora za financije Vladimirom Ravlićem, protiv kojeg je u studenome 2000. policija podnijela kaznenu prijavu zbog sumnje da je nesavjesnim poslovanjem radioteleviziju oštetio za 2,8 milijuna kuna. Neposredno prije podnošenja prijave, Galić je Ravliću zaprijetio suspenzijom, no do toga nikad nije došlo. Razloge treba tražiti u Ravlićevim podacima o televizijskom pokrivanju Galićevih troškova 1994. dok je još živio u Parizu. Tako je HRT svakog mjeseca 10-minutno javljanje iz francuske metropole plaćao 1000 njemačkih maraka, ali i pokrivao sasvim privatne račune Mirka Galića kao što su zrakoplovne karte na relaciji Pariz – Zagreb, pa čak i troškove obiteljske selidbe natrag u Hrvatsku. Uz sve to podmireni su i neki troškovi u Bank National de Paris.
Nakon svega ne iznenađuje što je umjesto suspenzije, krajem 2001. na Prisavlju organiziran oproštajni domjenak prilikom Ravlićeva odlaska u mirovinu, a usput je dobio i 150.000 kuna otpremnine. Jednaku otpremninu dobio je i nekadašnji šef Odjela računovodstva i financija HRT-a Ivan Bua, protiv koga je istodobno kada i protiv Ravlića također podignuta kaznena prijava zbog 2.800.000 kuna manjka.