INTERPOLOVO IZVJEŠĆE u kojem se navodi popis Matanićevih ulazaka i izlazaka iz Bugarske i mafijaških ubojstava koja su se dogodila u intervalima dok je on boravio u toj zemljiMjerodavne bugarske institucije namjeravaju uskoro u svojstvu svjedoka ispitati Tomislava Marjanovića, krunskog svjedoka na suđenju ubojicama Ive Pukanića i Nike Franjića, doznao je Nacional iz upućenih bugarskih izvora. U bugarskim se institucijama vjeruje kako bi Marjanović mogao biti ključni svjedok koji će pomoći u razrješenju nekoliko ubojstava što ih je možda u Bugarskoj počinio Robert Matanić. Robert Matanić jedan je od izvršitelja atentata na Pukanića i Franjića, te je zbog sudjelovanja u tom zločinu osuđen na 33 godine zatvora.

HRVATSKE INSTITUCIJE ZNAJU dosta o Matanićevim sumnjivim aktivnostima u Bugarskoj, a Marjanović je bio jedan od izvora tih informacija. On je o aktivnostima Matanića i njegove kriminalne grupe nedavno svjedočio i na beogradskom suđenju, gdje se sudi ostalim uhićenim sudionicima u atentatu na Pukanića i Franjića. O detaljima njegova svjedočenja prilično se opširno pisalo i u medijima u Bugarskoj, pa se ondje ponovo počelo otvarati i pitanje nerazjašnjenih ubojstava u kojima je, kako se ranije sumnjalo, Matanić mogao sudjelovati.

NACIONAL POSJEDUJE policijske dokumente koji otkrivaju zašto su bugarske vlasti zainteresirane za Marjanovićevo svjedočenje. Riječ je o izvještajima Interpola iz Sofije, koji mogu povezati Matanića s nekim ubojstvima u Bugarskoj, jer je on boravio ondje u vrijeme kada su se ta ubojstva događala. Ta se izvješća nalaze u spisu sa suđenja ubojicama Pukanića i Franjića, a došla su u Hrvatsku zato što su hrvatske institucije željele provjeriti je li istina ono što im je o aktivnostima Matanićeve kriminalne grupe govorio Tomislav Marjanović. U izvješću Interpola iz Sofije, među ostalim, stoji: “Utvrđeno je da je Robert Matanić boravio u našoj zemlji u raznim intervalima. Tijekom njegovog boravka u Bugarskoj, bilo je nekoliko ubojstava čije žrtve su osobe povezane sa kriminalnim organizacijama. Robert Matanić je ušao 18. rujna 2003. i izašao 23. listopada 2003., u pratnji sa Milinović Danijelom, rođenim 26. kolovoza 1982. Za to vrijeme, točnije 7. listopada 2003., u restoranu Pchela u Sofiji je ubijen direktor restorana Nikolay Velkov Ivanov, ali prema operativnim saznanjima, cilj je bio Nikolay Mirchov Tsvetin, član organizirane kriminalne grupe čiji vođa je bio Georgi Andreev Iliev, ubijen 28. kolovoza 2005. Od 27. listopada 2003. do 8. studenoga 2003. Robert Matanić je bio u Bugarskoj ponovo u pratnji Milinović Danijela. Za to vrijeme 5. studenoga 2003. ubijen je Evgeni Marinov Stefanov ‘Genya babichkata...’” U izvješću stoji da je Matanić u Bugarskoj boravio i od 4. lipnja do 4. srpnja 2004., te da je tada bio u društvu s Brankom Vujanovićem i Lukom Matanićem. Navodi se da su u to vrijeme 4. lipnja 2004. u Sofiji ubijeni Dimitar Velichkov Hristov zvani Mitko Malkia i njegova dva tjelesna stražara, Kaloyan Svetoslavov Savov i Jivko Ivanov Mitev. Hristova je bugarska policija povezivala s krađama, iznudama, švercom droge, nezakonitim posjedovanjem oružja i brojnim drugim kaznenim djelima. Također piše da je u istom razdoblju 14. lipnja 2004. ispred supermarketa Billa u Sofiji ubijen i Petar Ivanov Iliev zvani Pesho Kucheto. U izvješću se navodi i da je 21. lipnja 2004. u gradu Pleven ubijen Luydmil Boris Konov, te da je tri dana kasnije u kvartu Lozenetz u Sofiji ubijen Mario Ivanov Markov. U istrazi ubojstva Dimitra Hristova bugarska je policija pribavila “operativna saznanja vezano za jednu kriminalnu skupinu hrvatskih državljana koji čine kaznena djela na teritoriju Bugarske”. Bugarska policija je, stoji u Interpolovu izvješću, došla do fotografija te kriminalne skupine, koje su potom dostavljene medijima: “Među tim fotografijama jedan svjedok je prepoznao vozača vozila kojim su počinitelji ubojstva pobjegli. To je bio hrvatski državljanin Robert Matanić.” Zato je kasnije za Matanićem raspisana međunarodna Interpolova tjeralica, na temelju koje je on i uhićen. Matanić je uhićen 28. veljače 2005. u sobi 104 hotela Ineks u Negotinu u Srbiji, a s njim je u društvu tada bio Tomislav Marjanović. Matanić je 31. kolovoza 2007. izručen Bugarskoj, ali nakon istrage optužnica je ukinuta zbog nedostatka dokaza i u svibnju 2008. Matanić je izručen iz Bugarske Hrvatskoj. Nedugo potom počeo je pripremati atentat na Ivu Pukanića, a nakon što je taj zločin i počinio ubrzo je uhićen. U istrazi tog ubojstva hrvatska policija uspjela je nagovoriti Tomislava Marjanovića na suradnju. Marjanović je pristao surađivati među ostalim i zato što je shvatio da ga Matanić želi likvidirati. U svojim razgovorima s policijom Marjanović je iznio i niz detalja o zločinima Roberta Matanića u Bugarskoj u kojima je i osobno sudjelovao.

MJERODAVNE HRVATSKE INSTITUCIJE tako su i iz razgovora s Marjanovićem doznale da je Robert Matanić ubio najmanje tri čovjeka i oteo nekoliko ljudi u Bugarskoj, te da su najmanje jedno od tih ubojstava organizirali, platili i koordinirali Slobodan Đurović i Sreten Jocić. Tomislav Marjanović je i za Nacional vrlo opsežno govorio o tim zločinima. Opisivao ih je vrlo precizno, a ako to ponovi i na mogućem ispitivanju u Bugarskoj, ta bi njegova izjava Jocića, Đurovića i Matanića mogla stajati novih dugogodišnjih zatvorskih kazni. To se može zaključiti zato što je u svom razgovoru za Nacional Marjanović iznosio čvrste informacije da je Matanić sa svojim suradnicima u Bugarskoj ubijao i otimao ljude, pratio suparničke kriminalne klanove i međusobno ih pokušavao posvađati kako bi se poubijali kada bi za to postojao interes ljudi koji su ga plaćali. Marjanović je o Matanićevim zločinima u Bugarskoj za Nacional pričao ovako: “Osobno sam vidio kada je Robert Matanić likvidirao jednog čovjeka u Perniku. Više ne znam kako se taj čovjek zove, ali bugarska policija to sigurno zna. To je bilo nekih 4-5 mjeseci prije no što su nas uhitili u Srbiji. To je bilo ubojstvo koje smo odradili za Slobodana Đurovića, ali mi nije poznato tko je bio krajnji naručitelj i zašto. Ne mogu garantirati da je to ubojstvo naručio Sreten Jocić, ali nam je Đurović o tom čovjeku dao podatke i donio njegove fotografije, upoznao sa adresom gdje je živio i slično. Koliko se sjećam te situacije, mislim da se radilo o eliminaciji čovjeka povezanog sa švercom droge, te da se radilo o obračunu suparničkih narkomafijaških klanova iz Pernika i Plovdiva. Znam da je taj klan iz Plovdiva tada radio za ekipu poznatog mafijaša Milčeta Boneva zvanog Baj Mileta. Đurović nam je te fotografije i ostale informacije odnio u stan u komu smo boravili. Sjedili smo zajedno za stolom, a Matanić je za mene garantirao preko izvjesnog Rumena, jer se inače Đurović ne bi drugačije izlagao. I to je išlo postupno. Tijekom prvih par susreta ja nisam sudjelovao u razgovorima, već sam bio Matanićev čuvar, koji je stajao kraj automobila.” Marjanović je o nekim ubojstvima pričao vrlo detaljno, a opisao je i mjesta gdje su tada u Bugarskoj stanovali. Jedno od Matanićevih ubojstava za Nacional je opisao ovako: “Bila je zima, padao je snijeg. Pratili smo žrtvu 3-4 dana. Robert ga je pratio, kako bi vidio pravce njegova kretanja. Bio je odjeven u bijelo kako ga se ne bi vidjelo u snijegu. Taj je čovjek stanovao u nekim kućama u nizu, u blizini nekog parka, tako da je to ubojstvo bilo teško za odraditi. U blizini njegova ulaza uvijek je bilo nekih ljudi, tako da mu je bilo izuzetno teško prići. Robert se odlučio prići mu u blizini kuće i zatrpati se snijegom, te čekati. Prvo ga je dočekao kada je ušao u kuću, a potom je čekao da iziđe van. Kada je izlazio Robert ga je ubio na kućnom pragu. Koliko me sjećanje služi, mislim da ga je ubio iz pištolja marke Makarov. Ja sam se nalazio par stotina metara udaljen u autu i promatrao da li netko prilazi toj lokaciji. S druge strane u trećem autu bio je čovjek koga smo zvali Jabuka. Svi smo bili stalno na vezi preko mobitela. Poslije ubojstva smo se Robert i ja odvezli u Audiju, koga smo naknadno polili benzinom i zapalili, a onda nas je preuzeo Jabuka u srebrnom Passat karavanu. Za to smo ubojstvo dobili oko 150 tisuća eura. Novac nam je donio Đurović.”

ROBERT I LUKA MATANIĆ Na fotografiji koju je policija zaplijenila i za koju se smatra da je snimljena u BugarskojMARJANOVIĆ JE ISPRIČAO i što su on i Matanić radili nakon ubojstava, kao i kako su se skrivali. “Robertu sam zavidio na tomu što se nikoga nije bojao. On je unatoč svemu normalno izlazio van, iako se za njegovu reputaciju znalo i tražila ga je i vojska i policija. Mi bismo ipak odlazili na tržnicu, pa čak i u internet-caffe gdje smo igrali video igrice, a kasnije i gledali filmove, dopisivali e-mailom sa Kardinalom (Đurović, op. a.). Policiji sam ispričao preko kojih smo stranica s njime komunicirali i to je policija rekonstruirala”, izjavio je za Nacional Marjanović. Marjanović je govorio i što je proživljavao gledajući Matanića kako ubija. “Robert bi nakon ubojstava bio mrtav-hladan. To u životu nisam vidio. Ja bih nakon nekih stvari koje mi je znao ispričati čak i povraćao, jer nisam mogao vjerovati što se sve radilo. Ja sam mislio da ću biti sposoban ubiti čovjeka, imao sam priliku, ali sam se skamenio i to nisam mogao učiniti. Kada sam izravno vidio kako je on ubio tog čovjeka, skoro sam se sledio”, rekao je Marjanović za Nacional. Marjanović je ispričao i da je Matanić ubio Milčeta Boneva zvanog Baj Mile, te da je tu likvidaciju naručio Sreten Jocić. O tom ubojstvu Marjanović je izjavio sljedeće: “Jocić ga je dao ubiti zato što Bonev nije uspio spriječiti njegovo izručenje Nizozemskoj, a to mu je Jocić navodno platio par milijuna eura, ili maraka, ne znam što je tada još bilo u opticaju. Robert mi je pričao da je Jocić nudio otplatu dijela bugarskog državnog duga, samo da ga ne izruče. Kasnije se ispostavilo da je Bonev namjerno radio na tomu da pomogne da se makne Jocića iz Bugarske, samo da bi sebi otvorio dodatni prostor na narko tržištu. Matanić mi je osobno priznao da je on ubio Boneva. Bonevu se nije moglo prići, jer je to bilo gotovo nemoguće. Robert je to mogao, jer mu je ovaj vjerovao. Matanić mi je to rekao u vrijeme dok smo bili u Bugarskoj i to nakon što su mu svi dotadašnji prijatelji tada bili okrenuli leđa, pa smo se počeli zbližavati. Rekao mi je i da je to ubojstvo naručio Sreten Jocić, te da uopće nije pitao koliko će to koštati. Rekao mi je da mu je novac i za tu likvidaciju donio Đurović.” Zbog takvih izjava Tomislava Marjanovića ne začuđuje što se u Bugarskoj počinju interesirati da ga saslušaju kao svjedoka. Te bi izjave mogle poslužiti kao dragocjeni putokaz u rješavanju brojnih ubojstava, iako ih neće biti lako čvrsto dokazati.