Objavljeno u Nacionalu br. 795, 2011-02-08

Autor: Orhidea Gaura

SUDBINE HAAŠKIH ZATVORENIKA

Neki u hotelu, neki u kazamatu

DOK NEKI OSUĐENICI HAAŠKOG SUDA: uživaju u komfornim skandinavskim kaznionicama, druge, poput Daria Kordića, dopalo je služenje kazne u najgorim zatvorima Europe

HAAŠKA MAPA EUROPE
Na karti je prikazan broj
dosadašnjih haaških
zatvorenika u pojedinim
europskim državamaHAAŠKA MAPA EUROPE Na karti je prikazan broj dosadašnjih haaških zatvorenika u pojedinim europskim državamaNakon četiri godine u haaškom pritvoru i 4 i pol godine u španjolskom zatvoru, na slobodu bi ove godine trebao izići Ivica Rajić, pred Međunarodnim kaznenim sudom za za ratne zločine na području nekadašnje Jugoslavije (ICTY) u svibnju 2006. osuđen na 12 godina zatvora zbog zločina počinjenih nad Bošnjacima dok je on, kao zapovjednik postrojbi Hrvatskoga vijeća obrane zapovijedao napadom na srednjebosansko selo Stupni Do, kao i zbog zločina počinjenih za vrijeme napada na srednjebosanski gradić Vareš. Bit će to, nakon dugog vremena, prvi Hrvat koji izlazi na slobodu nakon odsluženja kazne u jednoj od europskih zemalja s kojima Haaški sud ima sporazum o izvršavanju kazni. ICTY predviđa mogućnost prijevremenog puštanja na slobodu, i to u pravilu nakon odslužene dvije trećine, a u nekim slučajevima tri četvrtine kazne, ovisno o zakonima države u kojoj se izdržava kazna.


IZ ZATVORA U FINSKOJ nakon odsluženja predviđenog dijela kazne prijevremeno su na slobodu pušteni bosanski Hrvati Zlatko Aleksovski, 2001., i Anto Furundžija, 2004., koji su služili kaznu zbog zločina u Lašvanskoj dolini. Hrvati koji bi sljedeći mogli izići jesu Mladen Naletilić Tuta i Vinko Martinović Štela, obojica na odsluženju kazne u Italiji, ali ne u istom zatvoru. Naletilić je u zatvoru Sulmona, 20 km od L’Aquilla u regiji Abruzzo, a na slobodu bi mogao izići u veljači 2012., nakon 13 godina i 4 mjeseca, odnosno dvije trećine kazne, ili u listopadu 2014., nakon 15 od dosuđenih mu 20 godina, odnosno tri četvrtine kazne. Martinović, osuđen na 18 godina zatvora, kaznu služi nedaleko od Ancone, gdje bi trebao biti do kolovoza, nakon isteka dvije trećine kazne, ili do početka 2013. kad će isteći 13 i pol godina, tri četvrtine kazne. I Tuta, zapovjednik Kažnjeničke bojne, i Štela, njegov podređeni i zapovjednik jedinice “Mrmak”, služe kaznu zbog zločina nad Bošnjacima, njihova mučenja, progona, tjeranja zatvorenika na kopanje kanala, uništenja i pljačkanja kuća. S presudom od 25 godina zatvora najgore je prošao Dario Kordić, koji bi iz austrijskog zatvora na slobodu mogao izići početkom 2014., nakon 16 i pol godina zatvora, ako mu se odobri puštanje nakon dvije trećine odslužene kazne, a tek sredinom 2016, nakon odsluženih 18 godina i devet mjeseci, tri četvrtine kazne. Osuđen je zbog napada na civile, bezobzirnog razaranja koje nije bilo vojno opravdano i progona stanovništva u Travniku, Vitezu, Busovači, Kiseljaku i drugim općinama u Lašvanskoj dolini, a tvrdilo se i da je kao predsjednik HDZ-a BiH prisustvovao sastancima političara na kojima je odobren napad na selo Ahmiće, gdje je poubijano više od sto civila Bošnjaka, uključujući žene i djecu.

NALETILIĆ JE U SULMONI, jednom od najzloglasnijih talijanskih zatvora, poznatom po najvećem broju samoubojstava. Kao haaški osuđenik on bi trebao imati pravo na posebne uvjete. Budući da svaki zatvor ima više blokova, haaški osuđenici imaju pravo boraviti u bloku koji mora ispunjavati uvjete propisane pravilnikom UN-a, barem onakve kao u haaškom pritvoru. Jurisdikciju nad haaškim osuđenicima ne preuzima zemlja domaćin nego ona do kraja izdržavanja kazne ostaje na Haaškom sudu. Međutim, dosadašnja je praksa pokazala da haaški osuđenici imaju jednak tretman kao i svi ostali. O Sulmoni se pisalo u vrijeme strašnog potresa koji je pogodio L’Aquilu. Zatvorenici su evakuirani na otvoreno, ali Naletilić je inzistirao da ostane u svojoj ćeliji jer je bila u tijeku utakmica Bayern-Barcelona koju nipošto nije htio propustiti. Tutu posjećuju dvojica sinova, braća, sestra i prijatelji. Kad bi Haaški sud uvažio zahtjev da svi osuđenici budu pušteni nakon dvije trećine kazne, on bi na slobodu, umjesto 2016., mogao već dogodine, nakon 13 godina i 4 mjeseca. Hrvatske vlasti uhitile su ga 18. listopada 1999., a iako je u Haag prebačen tek 21. ožujka 2000., u kaznu mu je uračunato i vrijeme u hrvatskom pritvoru.

KAKO DOZNAJEMO iz povjerljivih izvora, kad su iz Haaga prebacivani u neku drugu zemlju radi izdržavanja kazne, nekim je osuđenicima jasno rečeno do kojeg bi datuma trebali ostati u zatvoru, dok neki do zadnjeg trenutka nisu znali da izlaze. “Obraćao sam se raznim ustanovama jer u zemlji gdje mi je određeno izdržavanje kazne postoji mogućnost izlaska van već nakon pola izdržane kazne. Međutim, rekli su mi da nikakve molbe ni interpretacije zakona tu ne mogu pomoći jer jedino što vrijedi jest ugovor između Haaga i te zemlje“, rekao nam je jedan od haaških osuđenika. Odvjetnik Daria Kordića Mitko Naumovski očekuje da bi njegov branjenik na slobodu mogao izići početkom 2014. nakon dvije trećine kazne. Ako se primijeni Anto FurundžijaAnto Furundžijapravilo o dvije trećine, to bi za Kordića, koji je dobio čak 25 godina zatvora, značilo čak dvije godine manje u zatvoru nego da iziđe nakon tri četvrtine kazne. On se Haagu predao još 6. listopada 1997., a iz haaškog pritvora u lipnju 2006. prebačen je u austrijski zatvor Graz-Karlau u predragrađu Graza, a za razliku od zatvora u nekim drugim zemljama, nije izoliran od grada, okružen je kućama. Ipak, osim što je jedan od najstarijih zatvora u Austriji, smatra se i da ima jedan od najstrožih režima. Kako doznajemo od njegovih prijatelja, Kordić ondje nema posebne uvjete nego jednak tretman kao i drugi zatvorenici. Iako nije cijelo vrijeme boravio u istim uvjetima, trenutačno je u ćeliji s četvoricom drugih zatvorenika, što je bio njegov osobni izbor jer se tako može družiti s više ljudi. Ondje glasi za čovjeka kojega gotovo svi poštuju i vole, a za Božić mu je u ćeliju došlo stotinjak zatvorenika čestitati. Zatvorenici u Graz-Karlauu gotovo sve vrijeme, osim radnog i slobodnog, provode u ćeliji, kamo im se čak donose svi obroci jer nemaju menzu. Kordić, koji kaže da je hrana u Austriji ukusnija nego u Haagu, vrijeme provodi u praonici. Pogodnost zatvora u Grazu su česte mogućnosti posjeta, dvaput tjedno, a Kordić ima mnogo prijatelja i rodbine koji ga posjećuju. Osim supruge Venere i djece, posjećuju ga i mnoge osobe iz političkog i javnog života. Posjetili su ga kardinal Vinko Puljić, sisački biskup Vlado Košić, Dragan Ćović, Marinko Ćavara, Vice Vukojević, Slobodan Lang, Josip Jurčević, Ivić Pašalić, Đurđa Šušak. Na listi prijatelja koji su ga posjećivali u jednom trenutku bilo je čak 300 osoba, a po broju posjeta srušio je rekord toga zatvora. Osjeća se napuštenim od političkog vrha Hrvatske i Bosne i Hercegovine jer ni jedni ni drugi nisu sudjelovali u troškovima njegove obrane.

“NAJVAŽNIJA MU JE podrška obitelji i prijatelja i vjera u Boga. Dario zna da nije kriv za ono zbog čega je ondje. Zna se zbog koga je tu. No presretan je što ga obični ljudi nisu zaboravili. Posebno ga veseli što naši ljudi u dijaspori često organiziraju zabave i druženja u humanitarne svrhe, a dio prihoda ide njegovoj obitelji. Dariu nije priznat nikakav staž, nema nikakvih prava. Ali ničim ne odaje čovjeka koji bi bio ogorčen, naprotiv, duhovno je jak, a snagu nalazi u vjeri”, rekao je prijatelj obitelji Kordić. On se nada da će Kordić što prije izići iz zatvora jer su mu roditelji u Busovači bolesni, majka je nepokretna, otac na rubu snaga, a prijatelji tvrde da ih na životu drži još samo nada da će doživjeti da njihov sin iziđe iz zatvora. Ali nikomu od njih nije posve jasno kad će to biti. “Austrija je donijela zakon prema kojem stranci koji izdražavaju kaznu u njihovoj državi mogu nakon pola izdržane kazne biti uvjetno pušteni i automatizmom je zahtjev za Dariovim otpustom poslan u Haag, ali Haag je to odbio. Od upravitelja zatvora i zatvorskog psihologa dobio je najbolje ocjene, ali ništa nije pomoglo jer se sve diktira iz Haaga. U tom su zatvoru na izdražavanju kazne s njim bili i Damir Došen, Duško Sikirica, Mitar Vasiljević i Dragan Jokić, i svi su već pušteni, jedino je Zoran Žigić još ondje”, veli Kordićev prijatelj. Došen, Vasiljević i Sikirica odslužili su dvije trećine kazne, a Jokić gotovo cijelu kaznu, 8 i pol godina od 9. Za razliku od zatvora u Grazu, zajedničko je većini zatvora u kojima su bili ili su još uvijek hrvatski osuđenici njihova je lokacija daleko izvan naseljenog mjesta. Finski zatvor Kylmakoski, blizu Hämeenlinne, gdje su bili Zlatko Aleksovski i Anto Furundžija, koji ima najveći stupanj sigurnosti u Finskoj, 20 je minuta avionom, odnosno 2 sata vlakom sjeverno od Helsinkija, u gustoj šumi, a od prvog sela udaljen je 10-ak km. Rodbini je posjet skup, jer mora plaćati i skup prijevoz taksijem. Ako u posjet dolaze i djeca, zatvorenici imaju na raspolaganju kamp otvorena tipa, gdje mogu sa suprugom i djecom boraviti više dana, imaju saunu i mogu se kupati u jezeru. Čuvari su u civilu. U Finskoj zatvorenici mogu ići na posao, a navečer se vraćaju u zatvor. Nude im se i brojne mogućnosti rada unutar zatvora, a uz plaću teče im i radni staž.

IAKO JE NEDALEKO od Madrida, 5 km od Navalcarnere, zatvor u kojem je Ivica Rajić također je na osami usred pustinje do koje se iz najbližeg hotela može doći samo vrlo skupim taksijem. Tjedno je osuđenicima dopušten jedan sat posjeta, onima čija obitelj dolazi izdaleka, kao Zlatko AleksovskiZlatko AleksovskiRajićeva, jednom mjesečno odobrava se posjet od 3-4 sata. Kako doznajemo od njegovih prijatelja, Rajić je u ćeliji s još jednim osuđenikom. I ondje su zatvorenicima omogućene brojne aktivnosti, poput umjetničkih radionica ili nogometa. O uvjetima u tom zatvoru govorio je za Slobodnu Dalmaciju i Vitežanin Drago Josipović, koji je onamo premješten nakon teških uvjeta u zatvoru u Leónu, gdje su mu zatvorenici muslimani prijetili smrću. “Sad mogu šetati, razgovarati s ljudima, trčati, vježbati u teretani, čak 7-8 sati nasuprot dva sata života izvan samice u Leónu“, rekao je. U Leónu je 18 sati dnevno bio bez ikakvih kontakata. Iako se spominjalo da bi mogao biti pušten nakon dvije trećine kazne, pušten je tek nakon punih 9 od dosuđenih 12 godina zatvora, nakon tri četvrtine kazne.

IPAK, NISU SVI OSUĐENICI jednako prošli. Biljana Plavšić, poratna predsjednica “Republike Srpske”, puštena je na slobodu u listopadu 2009. nakon 8 od dosuđenih 11 godina zatvora, nakon dvije trećine kazne, i to u superkomfornom zatvoru u Švedskoj. Pavle Strugar, kojem je kazna s 8 godina smanjena na 7 i pol, zbog granatiranja Dubrovnika i drugih civilnih ciljeva, odležao je 7 godina i 4 mjeseca, a na slobodi je od 20. veljače 2009. Čak ako mu se i prizna pravilo dvije trećine, bivši predsjednik tzv. “Republike Srpske Krajine” u Hrvatskoj, Milan Martić, koji je, uz ostale zločine, zapovjedio i raketni napad na Zagreb 2. svibnja 1995., a osuđen je na 35 godina zatvora, ne bi smio na slobodu prije 2025., dokad bi trebao nakupiti 23 godine zatvorskog staža i navršiti 71 godinu. On jedini od haaških osuđenika služi kaznu u Estoniji.

Vezane vijesti

Šešelj odbio sudjelovati u postupku u Haagu

Šešelj odbio sudjelovati u postupku u Haagu

Raspravno vijeće odgodilo je suđenje do ponedjeljka, a predsjedavajući sudac naglasio je kako je to Šešelju "posljednja šansa" da "preispita svoje… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika