AMERIČKA DRŽAVNA TAJNICA Hillary Clinton i šef ruske diplomacije Sergej Lavrov na Münchenskoj konferenciji, gdje svjetski lideri diskutiraju o globalnoj sigurnostiNEMOGUĆE JE predvidjeti rezultat nemira u Tunisu, Egiptu, Jordanu i Jemenu, kao i njihove dugoročne posljedice, ali jedno znamo - dosadašnja se sigurnost više ne održava, tektonske se ploče pomiču, rekao je glavni tajnik NATO-a Anders Fogh Rasmussen na Münchenskoj konferenciji o sigurnosti, koja je u svom 47. izdanju u bavarski glavni grad dovela i glavnog tajnika Ujedinjenih naroda Ban Ki-moona, predsjednika Vijeća Europske unije Hermana Van Rompuya, njemačku kancelarku Angelu Merkel, britanskog premijera Davida Camerona, visoku predstavnicu EU za vanjsku politiku i sigurnost Catherine Ashton, američku državnu tajnicu Hillary Clinton, šefa ruske diplomacije Sergeja Lavrova. Nemiri u sjevernoj Africi i na Bliskom istoku ne dovode u pitanje samo svjetsku ekonomiju, nego i svjetski poredak, procijenio je Rasmussen na trodnevnom skupu najutjecajnijih ljudi svijeta. Osim osam šefova država, šest premijera, 18 ministara vanjskih poslova, devet ministara obrane, 13 generala i admirala, u München su došli i predsjednik Svjetske banke Robert Zoellick i financijer George Soros.

OVOGODIŠNJA MÜNCHENSKA konferencija je, kao i svaka u prethodnih gotovo pet desetljeća, planirana da bude redovito godišnje okupljanje svjetskih lidera radi općih, teorijskih i teško primjenjivih razgovora o globalnoj sigurnosti. Građani Münchena navikli su se prvog vikenda u veljači, uz stotine policajaca i barikada u samom središtu grada, suočavati s ograničavanjem slobode kretanja. Lani je Konferencija bila popraćena okupljanjem stotinjak antiglobalista na središnjem münchenskom trgu Marienplatzu, gdje je za svakog sudionika prosvjeda bilo zaduženo pedesetak policajaca, pa je sve prošlo bez ikakvih nevolja. Ove godine nije bilo znatnih prosvjeda. Policajci iz cijele Njemačke okupili su se na unaprijed utvrđenim položajima, kao i turisti na Marienplatzu i pušači ispred kavana, gostionica i pivnica. Teme Konferencije bile su određene prije nekoliko mjeseci - situacije u Iranu i Afganistanu, uspon Kine, odnosi NATO-a i Rusije, razoružanje, kibernetsko ratovanje, problemi izazvani smanjenjem proračuna za obranu.

NEMIRI U EGIPTU i drugim arapskim zemljama, međutim, neplanirano su u prvi plan Münchenske konferencije doveli situaciju na Bliskom istoku. Predsjedatelj Konferencije Wolfgang Ischinger, bivši njemački veleposlanik u Londonu i Washingtonu i predstavnik EU na pregovorima o budućnosti Kosova 2007., procijenio je da bi sukobljeni bliskoistočni lideri mogli izvući pouke iz iskustava prelaska istočnoeuropskih zemalja iz komunističkih diktatura u demokraciju. “U minula dva i pol desetljeća u Europi smo bili u stanju steći više novih iskustava o prelasku iz diktature u demokraciju nego bilo koji drugi kontinent”, izjavio je.

UNATOČ TAKVOJ najavi, sudionici skupa u Münchenu bili su zabrinuti. Jer građani Tunisa podigli su glas protiv vlasti, iako im je životni standard znatno viši u odnosu na druge u arapskom svijetu. Vlast Jemena, najsiromašnije arapske zemlje, suočena sa stalnim napadima Al-Kaide, doznala je da je narod ogorčen kad su tisuće ljudi izišle na ulice Sane. Stotine tisuća Egipćana traže rušenje režima koji je bliski američki saveznik, uspostavio je mir s Izraelom i sudjeluje u naporima da se ograniči iranski nuklearni program. Egipat je najmnogoljudnija i najutjecajnija zemlja arapskoga svijeta, uz pomoć međunarodne zajednice može postati uzorom državama svoje regije. Moguće je, međutim, i da Egipat postane još jednom arapskom zemljom koja ne može kontrolirati akcije svojih građana, kao ni vlastiti teritorij. Mnogi su sudionici Münchenske konferencije izjavili kako se ne smije dopustiti da islamski ekstremisti zavladaju Egiptom.

HILLARY CLINTON procijenila je da bliskoistočni lideri moraju odmah provesti demokratske reforme, jer im inače prijeti pojačanje nestabilnosti. Prema njezinim riječima, dosadašnji poredak na Bliskom istoku ugrožen je ne samo odsutnošću političkih reformi, nego i sve brojnijim nezadovoljnim mladim ljudima i novom internetskom tehnologijom. Uz konstataciju da Washington želi brze političke reforme među svojim bliskoistočnim saveznicima, ne samo u Egiptu i Jordanu, nego i u Saudijskoj Arabiji i Jemenu, ona je izjavila: “Ne radi se samo o idealizmu, nego o strateškoj nužnosti. Bez stvarnog napretka prema otvorenom i odgovornom političkom sustavu, rascijep između naroda i njegove vlasti će rasti, a nestabilnost se produbljavati. Svi će naši interesi biti ugroženi.”

BAN KI-MOON rekao je da nemiri u Tunisu, Egiptu i drugim arapskim zemljama upućuju na opasnost kakvu “nedostatak demokracije” donosi sigurnosti. Istaknuvši da sigurnost donosi mir i razvoj, rekao je da “ondje gdje nema sigurnosti nastaje kaos, što vidimo u Tunisu, Egiptu i drugim zemljama Bliskog istoka”. Izjavio je da je UN desetljećima upozoravao na situaciju u arapskim zemljama, čiji problemi na mnogo načina odslikavaju situaciju u cijelom svijetu. Nitko se u Münchenu nije usudio otvoreno predvidjeti što slijedi, ali se čulo da niz prosvjeda u arapskim zemljama podsjeća na 1989., kad je srušen komunizam u Istočnoj Europi i Sovjetskom Savezu. S tim što se ne zna tko će naslijediti autoritarne režime, čije je postojanje Zapad desetljećima tolerirao, pravdajući se da tako sprečava islamske fundamentaliste da zavladaju Bliskim istokom. Pritom se nije mogla izbjeći činjenica da se Tunis i Egipat praktički nalaze “na pragu Europe”, gdje financijska kriza i korumpirana vlast guraju desetke milijuna ljudi na rub ekonomske propasti.

DOK SU SVJETSKI lideri u Münchenu razgovarali o Tunisu i Egiptu, u Beogradu su vođe Srpske napredne stranke Tomislav Nikolić i Aleksandar Vučić, dugogodišnji najbliži suradnici Vojislava Šešelja, haaškog optuženika za ratne zločine, okupili na ulici više od 50.000 ljudi, tražeći izbore na najvećem skupu od 2000. godine, kad je s vlasti svrgnut Slobodan Milošević.