Renato BaretićOdrješito ustajući, dok desnom rukom zakopčava srednje puce na sakou a lijevom spušta lopaticu s natpisom “Povreda poslovnika”, saborski zastupnik progovara: - Gospodine potpredsjedniče, kolegice i kolege, kolegica je povrijedila poslovnik, i to članak triesdevet, stavak šesti, koji kaže da zastupnik koji se javlja za ispravak netočnog navoda više od dva puta po istoj točki dnevnog reda ne može više od tri puta zatražiti ispravak netočnog navoda drugog zastupnika ukoliko je u sva tri slučaja riječ o istom zastupniku koji je već najmanje jednom ispravio povredu poslovnika. U tom smislu, znači, kolegica je povrijedila poslovnik, i ja vas molim, gospodine potpredsjedniče, da takve povrede poslovnika ubuduće evidentirate, pa i sankcionirate ako zatreba, hvala.

Zastupnik slavodobitno sjeda i petlja nešto oko onog dugmeta na sakou, dok mu kolegice i kolege iz neposredne blizine odobravajući klimaju glavama. Klima zamišljeno i predsjedavajući, ali za riječ se već javio šef kluba zastupnika prozvane kolegice, i to s lopaticom “Ispravak netočnog navoda”: - Gospodine potpredsjedniče, dame i gospodo zastupnici, drago nam je da barem netko od vas čita Poslovnik, ali je šteta što ga ne razumije. Naime, taj spomenuti članak već u sljedećem stavku, ali kolega do njega valjda nije stigao, kaže da se svaki zastupnik može i više puta javiti za ispravak netočnog navoda, pa čak i ako je riječ o kolegi koji je najmanje jednom ispravio povredu poslovnika, ukoliko predsjedavajući ocijeni kako je povrede doista bilo, a pogotovo u smislu zloporabe instituta ispravka netočnog navoda...

ČULI STE TO i gledali, kladim se, već dva-tri puta tijekom zadnja dva desetljeća. Hoću reći, dva-tri milijuna puta... Nevjerojatno bi poneki put bilo pratiti kako saborska rasprava iznenada sprintom utekne od merituma u to poslovničko prepucavanje i nadmudrivanje (kad smo kod toga, jeste li skužili da se Šeks počeo ozbiljno debljati od onog dana kad u Saboru više nije bilo Arlovića, jedinog mu dostojnog sparing-partnera u toj svestrano iscrpljujućoj disciplini?) sve dok ne prebacite program na televizoru, pa momci zamuknu a da to ni ne znaju. Fascinantno je do kolicnih su filigranskih finesa razradili to kad tko što može ili smije reći ili zatražiti, kako se valja oslovljavati i koliko je opomena potrebno za pozivanje saborske straže, ma svladali su učas čak i onu plemenitu vještinu brzog ponovnog uključivanja mikrofona nakon što ga oponenti, lukavci jedni, isključe. Jedna im stvar, međutim, nikad nije pala na pamet, nikad i nikome: regulirati bolovanje!

ČOVJEKA UISTINU zaprepasti kad shvati da narodnim zastupnicima nijednom u zadnjih dvadeset godina nije palo na pamet da bi se tkogod od njih mogao razboljeti! Tisuće su zakona donijeli za to vrijeme, tisuće izmjena i dopuna tih istih zakona, podnijeli su cirka dva milijuna amandmana na ovo i ono, ali nikad im nije sinulo doraditi malo Zakon o pravima i dužnostima zastupnika, samo mrvicu, tek toliko da ga se uskladi sa Zakonom o radu i Zakonom o obveznom zdravstvenom osiguranju. Ostavljali su ga stalno po strani, kao da je kužan, kao da bi se, ako ga samo dirnu, ne daj bože, mogli nečim gadnim zaraziti, pa onda morali otići na bolovanje i ostaviti svoje birače bez njihova jedinog zaštitnika u surovoj političkoj areni. Od 153 zastupnika, čitamo ovih dana, u posljednje su tri godine samo njih trojica prijavila bolest i koristila bolovanje (plus još dvije dame koje su morale na porodiljno jer, fućkaj ga, nije trudnički trbuh karcinom bubrega pa da ga možeš tek tako sakriti) a onoga koji je bio najbolesniji i najdulje je bolovao – kaznilo je s deset tisuća kuna! Zašto? Zato što Zakon o pravima i obvezama zastupnika uopće ne predviđa institut bolovanja, a taj ga je drznik i izdajnik svejedno otvorio! I nastavio mirno primati (ne uzimati, nego baš primati) sve dodatno saborničko berivo, baš kao da je zdrav ko dren. Kad ste čuli da su Batman ili Superman otvorili bolovanje? Ili, ne znam, komandant Mark? Alan Ford? Broj Jedan? Ma nije ni Jeremija, alo, nijednom! Pa zar su saborski zastupnici išta gori od njih? Slabiji, nezaštićeniji, ranjiviji? Nema šanse!

AKO I JESU, ne smiju to pokazivati i prijavljivati, ponajprije stoga što tim činom krše najmanje tri relevantna zakona: jedan u kojemu se bolovanje ne spominje ni slovcem, plus još dva u kojima se ni na jednom mjestu ne spominje pojam “saborski zastupnik”! Sve u svemu, još se jednom potvrđuje teza da je u hrvatskim zakonima ono nenapisano daleko bitnije od svega napisanog. Naša zakonodavna grupa TNT, svi ti superheroji, apostoli dosljednosti i vitezovi socijalne pravednosti te poštenja, potpuno su jednoglasno već dva desetljeća uživali u crnoj rupici zakona o sebi samima. Ležeći na kućnoj njezi, primali su naknadu za odvojen život. Priključeni na bolničke aparate, primali su naknadu za prijevoz. Pateći se na gastroskopiji i kod proktologa, primali su dodatak za članstvo u saborskom odboru. Primali su u isto vrijeme i infuziju i klistir i naknadu za topli obrok... Ali, ne samo oni: ista pravila već dvadeset godina vrijede za svakog župana i dožupana, svakoga gradonačelnika i načelnika, svakog županijskog, gradskog i općinskog vijećnika! Dvadeset godina, mjesec za mjesecom! Jednoga dana, kad ih neki hrvatski Grk ili Egipćanin presretne na ulici i priupita za zdravlje, vjerojatno će mu citirati znamenito protupitanje onoga koji im je – nikad ne otvorivši bolovanje! - stvorio i omogućio baš ovakvu Hrvatsku: “Može li čovjek biti malo nahlađen?!”