Dražen Budiša morao je odustati od maksimalističkih zahtjeva i prijetnji dijelu vodećih članova HSLS-a, premijeru Ivici Račanu i vladajućoj koaliciji zbog snažnog pritiska Liberalne internacionale, udruženja europskih liberalnih stranaka, ali i otpora većeg broja najistaknutijih liberala. Upravo zbog toga Budiša više ne najavljuje, kao što je to činio kad je objavio svoju kandidaturu za predsjednika stranke, da će HSLS, ako on pobijedi na izborima, napustiti Račanovu vladu i izazvati nove izbore, niti prijeti da će smijeniti najmanje tri HSLS-ova ministra, Gorana Granića, Goranka Fižulića i Alojza Tušeka.
Budiši je nedavno diplomatskim kanalima prenesen zahtjev Liberalne internacionale da HSLS, u slučaju da on bude izabran za predsjednika stranke, ne poduzima ništa što bi moglo izazvati krizu u vladajućoj koaliciji ili čak dovesti do njenog raspada, doznao je Nacional iz izvora u vrhu HSLS-a. Liberalna internacionala dala je Budiši do znanja kako očekuje da će HSLS podržati nastavak suradnje s Međunarodnim sudom za ratne zločine u Haagu te da će ustrajati u naporima da se Hrvatska što prije priključi Europskoj uniji.
Budiša je također upozoren da ne smjenjuje HSLS-ove ministre u Vladi, a sugerirano mu je da se u slučaju pobjede na izborima ne upušta u odmazdu i da ne poduzima nikakve stegovne mjere protiv političkih neistomišljenika u stranci. Liberalna internacionala upozorila je Budišu da europski liberali podržavaju vladajuću koaliciju, da njen ostanak na vlasti smatraju osnovnim preduvjetom za nastavak uspješne tranzicije, demokratske i gospodarske obnove zemlje te njenog uključivanja u EU, NATO i ostale međunarodne integracije. Istaknuto je također da bi raspad koalicije mogao vratiti na vlast HDZ i ekstremnu desnicu, što se u Liberalnoj internacionali ocjenjuje pravom katastrofom za stabilizaciju političkih prilika u Hrvatskoj, regiji i Europi. To su, rečeno je Budiši, stajališta Liberalne internacionale, ali i najvažnijih europskih institucija, prije svega EU. Svi oni podupiru ostanak vladajuće koalicije na vlasti dok ne dovrši preobrazbu Hrvatske u državu stabilne demokracije, prosperitetnog gospodarstva i pravne države koja će striktno poštovati ljudska i manjinska prava.
Budući da je HSLS nedavno primljen u europsku organizaciju liberalnih stranaka, preuzeo je obvezu da poštuje osnovna načela europskih liberala. Stoga se Budiša na zahtjeve LI ne može oglušiti jer bi inače riskirao da HSLS bude izbačen iz te organizacije. A to bi bio pretežak udarac za HSLS, ali i za samoga Budišu ako se na velika vrata želi vratiti u vrh hrvatske politike.
Liberalna internacionala nije komentirala niti se namjerava upletati u Budišina nastojanja da redefinira odnose unutar vladajuće koalicije te da uspostavi kontrolne mehanizme koji će SDP onemogućiti da nameće političku volju ostalim partnerima.
Liberalna internacionala odlučila je upoznati Budišu sa svojim očekivanjima jer su, po procjenama poznavatelja prilika u HSLS-u, ali i diplomatskih krugova u Zagrebu, njegove šanse da bude izabran za predsjednika HSLS-a vrlo velike, dok protukandidatu Jozi Radošu čak ni njegovi najveći pristaše ne daju više od 40 posto šansi.
I dok se prilično pouzdano može predvidjeti Budišina pobjeda, zadnjih dana sasvim se zakomplicirala borba za mjesto potpredsjednika stranke. Dok se još prije nekoliko dana pouzdano tvrdilo da će to biti Đurđa Adlešić, a za to je lobirao i sam Budiša, situacija se naglo promijenila jer su stranački radikali počeli agresivno agitirati da se na to mjesto izabere Joško Kontić.
Upravo zbog zahtjeva Liberalne internacionale, ali i snažnog pritiska iz stranke, Dražen Budiša više ne spominje zahtjeve za smjenjivanjem ministra gospodarstva Goranka Fižulića i ministra prometa i veza Alojza Tušeka. To što mu je Jozo Radoš protukandidat za mjesto predsjednika stranke najčvršće je jamstvo da ga Budiša neće moći smijeniti. Bilo bi to suprotno temeljnim načelima liberalizma i to u stranci sasvim sigurno ne bi bilo dobro prihvaćeno, pogotovo stoga što će Radoš zacijelo dobiti velik broj glasova i, unatoč porazu, dodatno učvrstiti svoju poziciju u stranci.
Sasvim drukčije, međutim, stoji sa zamjenikom premijera Goranom Granićem. Budiša će, doznao je Nacional, ustrajati u zahtjevu da on bude smijenjen, posebice nakon Granićeva intervjua Večernjem listu. U njemu je Granić otvoreno optužio Budišu da ne govori istinu o odnosima s Haaškim sudom i da mu je pravi cilj srušiti Račanovu vladu i vladajuću koaliciju. Dok jedni smatraju da je Granić nepotrebno izgubio živce i tako zatvorio vrata za suradnju s Budišom, drugi su uvjereni da je zamjenik premijera odlučio poduzeti sve što može kako bi spriječio izbor Budiše za predsjednika stranke te da je stoga sve karte stavio na Jozu Radoša. No vrlo je vjerojatno da je Goran Granić, koji je ipak svjestan da će Radoš izgubiti, tim javnim istupom zapravo pripremio za sebe časnu izlaznu varijantu za odlazak iz Vlade, ali i HSLS-a. Graniću, naime, tvrde oni koji ga dobro poznaju, sve što se u posljednje vrijeme događa u HSLS-u i oko njega, strašno ide na živce. On je čovjek nesklon publicitetu, samozatajan i nenametljiv političar, kojemu je to što se našao u središtu političkog skandala nespojivo s načinom njegova dosadašnjeg djelovanja. Posebno je znakovita Granićeva izjava da će o svojoj političkoj sudbini odlučiti on, a ne Budiša. To je najava da će Granić, bude li Budiša izabran za predsjednika stranke, sam podnijeti ostavku na mjesto zamjenika premijera i time omogućiti Račanu da se bez većih potresa ipak nagodi s Budišom.
Najveći zagovornici Dražena Budiše, pripadnici stranačke desne struje, doživjeli su veliko razočaranje kad je njihov favorit za predsjednika stranke najprije uskratio podršku splitskom gradonačelniku Ivici Škariću da surađuje s radikalnom desnicom, a potom odustao od namjere da ruši Račanovu vladu, smijeni HSLS-ove ministre i izbaci iz stranke sve one koji se suprotstavljaju nastojanjima da se HSLS pomakne prema političkoj desnici. Upravo zbog Budišina nedosljednog ponašanja HSLS-ovi radikali odlučili su osvojiti položaj zamjenika predsjednika stranke. Zadnjih dana njihovi su se izaslanici razletjeli po većini organizacija HSLS-a kako bi lobirali za svog favorita Joška Kontića. Uvjereni su da će saborski zastupnik iz Sinja ojačati njihove pozicije u vrhu stranke, ali i bitno utjecati na Budišino ponašanje. Zbog toga grubo diskreditiraju Đurđu Adlešić za koju se smatralo da ima najveće šanse da osvoji najviše glasova od svih kandidata za potpredsjedničko mjesto. Optužuju je da nema jasna politička stajališta, da je nedosljedna, prevrtljiva, da neprekidno pregovara, dodvorava se i trguje sa svim stranačkim strujama, ali da se uvijek na kraju prikloni onima za koje pretpostavlja da će pobijediti. Đurđu Adlešić njeni stranački protivnici također optužuju da se bez znanja stranačkog vodstva prečesto sastaje s predsjednikom Mesićem, premijerom Račanom i predsjednikom Sabora Zlatkom Tomčićem. Zanimljivo je da su se protiv Đurđe Adlešić okrenuli i oni koji su se zalagali da ona bude kandidat za predsjednicu stranke, vjerujući da je njen izbor jedini način da se izbjegnu sukobi i raskoli u HSLS-u. Razočarani su jer su bili uvjereni da će Đurđa Adlešić prihvatiti kandidaturu, što je, uostalom, i sama najavljivala, no ona ih je, kako kažu, jednostavno izdala. Oni optužuju Đurđu Adlešić da ih je ostavila na cjedilu čim joj je Budiša najavio da će ona postati njegovom zamjenicom, a za dvije godine, na sljedećem saboru HSLS-a, i njegovom nasljednicom. Takva situacija dovodi Đurđu Adlešić u vrlo neugodnu situaciju: ona dosad nije vodila političke borbe na javnoj sceni, a na to će sada biti prisiljena želi li biti izabrana za potpredsjednicu stranke s najviše glasova.
Upravo je slučaj Đurđe Adlešić pokazao da Budiša sjajno poznaje mentalni sklop, karakter i psihologiju svojih stranačkih kolega. Premda ga je velika većina vodećih političara HSLS-a otpisala, Budiša ih je ipak uspio relativno lako vratiti pod svoje okrilje. I to upravo ponajviše one koji su mu među prvima, samo nekoliko mjeseci prije, okrenuli leđa. Nakon što je najavio kandidaturu za predsjednika stranke, Budiša se uvjerio da će dobiti podršku vodstva HSLS-a jedino ako obeća da će liberali ostati u koaliciji. Kad je Budiša obznanio da mu nije cilj rušenje Vlade i koalicije, odmah su na njegovu stranu prešli i oni koji su se rukama i nogama zalagali da Budiša napusti mjesto predsjednika stranke. Pokazuje se da su se tada suprotstavili Budiši samo stoga što je ugrozio opstanak vladajuće koalicije, zbog čega bi većina od njih izgubila dosadašnje pozicije. Nakon što je Budiša odustao od te nakane, ponovno su ga podržali, jer sada imaju jamstva da će zadržati svoje položaje u vlasti. Osim toga, bilo je dovoljno da Budiša nekolicini istaknutih stranačkih dužnosnika obeća da će u slučaju njegove pobjede napredovati na stranačkoj, ali i državničkoj hijerarhijskoj ljestvici, pa da svi oni zaborave što su prije nekoliko mjeseci o njemu govorili i što su mu radili. Onima pak koji su, poput Joze Radoša i Gorana Granića, ostali dosljedni u otporu Budiši, za to će, prije ili poslije, platiti skupu cijenu. A Jozo Radoš ponio se vrlo naivno: povjerovao je da će bez lobiranja i nuđenja funkcija uspjeti pridobiti za sebe dovoljan broj glasova.
Naglu Budišinu kooperativnost njegovi koalicijski partneri, prije svega Račan i Tomčić, pogrešno su protumačili isključivo kao znak njegove slabosti pa su se požurili zaprijetiti da neće pristati na njegove zahtjeve. Time su, međutim, pokazali da je Budiša potpuno u pravu kad traži da se redefiniraju odnosi u vladajućoj koaliciji. S kojim, naime, pravom Račan i Tomčić smatraju da je njihovo prirodno pravo da obnašaju dvije najviše državničke funkcije, a da Budiša, ako postane predsjednikom HSLS-a, dakle druge stranke po snazi u vladajućoj koaliciji, to pravo nema. Takvo ponašanje upućuje na to da Račan i Tomčić ništa nisu naučili iz nesretne epizode s Draženom Budišom. Da je predsjednik HSLS-a od početka bio operativno uključen u izvršnu vlast, sasvim se sigurno ne bi okrenuo protiv nje kako je to učinio prošlog ljeta. Stoga, namjerava li koalicija izgurati mandat do kraja, Budiša mora dobiti visoku državnu funkciju: to će ga učiniti odgovornijim jer će se svakodnevno upoznavati sa svim okolnostima koje diktiraju donošenje neke odluke. Ulazak Budiše u Vladu, s obzirom na sve što se događalo između njega i ostalih lidera vladajuće koalicije, vjerojatno neće biti nimalo lak ni za njega ni za njegove koalicijske partnere. No to je cijena koju će svi zajedno morati platiti ako se žele održati na vlasti.