Predsjednik Stipe Mesić iskoristio je na kraju 2001. rođendansku proslavu Mladena Vedriša da prvi put javno prizna da ima svog favorita za predsjednika Vlade. Pred dvjestotinjak gostiju u zagrebačkom restoranu “Paviljon”, 29. prosinca 2001., predsjednik Mesić je, čestitajući Vedrišu, istaknuo kako je prije točno dvije godine u tom prostoru obznanio svoju predsjedničku kandidaturu te da vjeruje da je ova rođendanska proslava također najava jedne predsjedničke kandidature. Kako je Mesić već najavio da će se i drugi put kandidirati za predsjednika države, bilo je jasno da je ciljao na Vedriševu kandidaturu za predsjednika Vlade. Bolje upućeni u Mesićeve planove znaju da je mislio ozbiljno: on već dugo Vedriša smatra jockerom kojega je odlučan izvući iz rukava raspadne li se vladajuća koalicija a vlade Ivice Račana podnese ostavku.

Mesić i Vedriš uvjereni su da bi Hrvatsku iz duboke gospodarske krize mogli izvući samo provjereni ekonomski stručnjaci i uspješni gospodarstvenici, a ne političari općeg tipa čija se energija iscrpljuje u koalicijskim podmetanjimaUstavne ovlasti

Predsjednik Mesić, naime, ima ustavne ovlasti da, u slučaju ostavke Račanova kabineta i nemogućnosti sastavljanja nove vlade, raspusti parlament i raspiše nove izbore. U članku 111. Ustava RH piše da će, ako Vlada ne bude sastavljena u skladu s člancima 109. i 110. Ustava, predsjednik Republike imenovati privremenu nestranačku Vladu i istodobno raspisati prijevremene izbore za Hrvatski sabor.
Nije nimalo slučajno da je predsjednik Mesić upravo sada upozorio na te svoje ustavne ovlasti. Zbog sukoba Ivice Račana i Dražena Budiše ponovno je ugrožen opstanak vladajuće koalicije, a osim toga, Budišina želja da postane zamjenik premijera, tvrde krugovi bliski predsjedniku Mesiću, dodatni je razlog za zabrinutost: Budišin ulazak u Vladu još bi više umanjio njenu djelotvornost. Ni Budiša i ni Račan nikad nisu radili u nekom poslovnom sustavu, političari su opće prakse, bez praktičkog i teorijskog ekonomskog znanja, pa bi u paketu sasvim sigurno još više usporili ionako prespore promjene. Zbog uzajamnog nepovjerenja Vlada bi bila još više blokirana, njih bi se dvojica sporili oko ideoloških i političkih pitanja, zbog čega bi gospodarske prilike bile u drugom planu.
Upravo zbog toga predsjednik Mesić, više njegovih bliskih suradnika i ljudi koji ga okružuju smatraju da je Hrvatskoj nužna nestranačka vlada. Uvjereni su da Hrvatsku iz duboke gospodarske krize mogu izvući samo provjereni ekonomski stručnjaci i uspješni gospodarstvenici, a ne političari općeg tipa. Osim toga, stalne svađe i sukobi među strankama vladajuće koalicije krive su što gospodarske reforme nisu promišljene i konzistentne: političari ipak najviše vole raditi ono što znaju, a to su međusobna nadmudrivanja i spletke. Traganje za rješenjima ekonomskih problema manje ih zanima.

Do vlasti bez obzira

U krugovima predsjednika Mesića smatra se da je dosadašnja upregnutost vladajuće koalicije u zaštitu stranačkih interesa potpuno razbila zajednički koncept Vlade. Zbog toga se njena akcijska sposobnost reducira na alibi aktivnosti: veći se dio stvari, doduše, pokriva, ali zapravo nema ozbiljnijih promjena ni pomaka nabolje. To je, naravno, posljedica nedostatka razrađene strategije pa stoga sadašnja Vlada samo dograđuje ono što je naslijeđeno. U Mesićevu krugu ne osporavaju da vodeći političari i njihove stranke imaju dobre namjere, ali smatraju da ih oni naprosto nisu sposobni ostvariti.
Podgrijavajući ideju o nestranačkoj vladi, predsjednik Mesić nastoji dokazati da u Hrvatskoj ipak postoji prihvatljiva politička alternativa sadašnjoj vlasti. Stoga je pokrenuo i inicijativu za stvaranje “novog konsenzusa u državi”. On smatra da je duboke i radikalne reformske zahvate moguće izvesti jedino ako se za to dobije potpora većine stranaka i najvažnijih društvenih čimbenika. Ako se postigne široka društvena suglasnost o nužnosti odlučnih rezova i reformi, tada, smatra predsjednik Mesić, nije nužna stranačka vlada. Bit će dovoljno okupiti tim stručnjaka koji će znati realizirati te ideje. A upravo je Mladen Vedriš, po mišljenju predsjednika Mesića i njegovih suradnika, jedini u ovome trenutku kadar okupiti ekipu stručnjaka s dovoljno znanja i sposobnosti da izvuku zemlju iz krize.
U većini političkih stranaka s velikom su odbojnošću komentirali Mesićevu ideju o nestranačkoj vladi. Smatraju to pokušajem da pojedinci, koji ne mogu proći izborno sito, vlast prigrabe prečacem, mimo izbora i demokratske procedure. Kako u demokratskim sustavima vlade formiraju isključivo stranke koje pobijede na izborima, očekuju od Mesića i Vedriša da poštuju demokratska načela parlamentarne demokracije te da se, ako žele formirati svoju vladu, za to izbore na parlamentarnim izborima. U razgovoru za Nacional visoki dužnosnici SDP-a, HSLS-a i HSS-a nisu doveli u pitanje Mesićevo pravo da imenuje privremenu vladu, ali se čude njegovim nastojanjima da nedemokratskim putem proširi svoj utjecaj te izboru Vedriša kao mogućeg mandatara. Smatraju da je Vedriš politički gubitnik, da su njegovi višekratni pokušaji povratka na političku scenu završili neuspjehom te da za sobom vuče neugodne repove iz vremena dok je obnašao visoke dužnosti. Također upozoravaju da je Mesićeva ideja o “novom konsenzusu” samo neuspješna replika nekadašnjeg okupljanja u Socijalističkom savezu te da Mesić time pokušava, mimo ustavnih ovlasti, proširiti svoj utjecaj.
Potporu za svoju ideju o vladi stručnjaka predsjednik Mesić dobit će od sve snažnijeg i utjecajnijeg poslovnog lobija. Poslodavcima i menedžerima svakako bi najviše odgovarala vlada stručnjaka iz njihovih redova: oni najbolje razumiju bit gospodarskih problema u Hrvatskoj. Uostalom, europska iskustva pokazuju da su takve vlade bile efikasne u iznalaženju putova iz ekonomke krize.
Premda predsjednik Mesić i Mladen Vedriš nikada nisu spominjali kandidate za sastav nestranačke vlade, po njihovim afinitetima i prijateljstvima može se naslutiti da bi se u najužem krugu našli direktori “Plive” Željko Čović, “Podravke” Darko Marinac, “Viktora Lenca” Damir Vrhovnik, hrvatskog “Microsofta” Goran Radman, Riječke banke Ivan Štokić, “Brodomerkura” Ante Letica, klinike u Krapini Ivica Drpić. U obzir bi došli i profesori Pravnog fakulteta Josip Kregar i Ivo Josipović, zatim stručnjaci za poljoprivredu, zdravstvo i turizam Branko Novak, Stipe Orešković i Miroslav Dragičević, potom sveučilišni profesori Gojko Bežovan i Slobodan Prosperov Novak, a od političara Vesna Pusić, Radimir Čačić, Mate Granić i Ivan Zvonimir Čičak.
Premda se Mladen Vedriš nikada nije javno izjašnjavao o ideji predsjednika Mesića da stane na čelo nestranačke vlade, jasno je da predsjednik nije javno progovorio o kandidaturi bez Vedriševa pristanka. Uostalom, iako je sišao s političke pozornice još davne 1994.,. nakon sukoba s predsjednikom Tuđmanom i HDZ-om, Vedriš postojano i pomno gradi imidž samosvojne političke ličnosti i nezavisnog ekonomista.
Nakon što je obavljao dužnosti predsjednika Izvršnog vijeća grada Zagreba, predsjednika Hrvatske gospodarske komore i potpredsjednika Vlade zaduženog za gospodarstvo, Vedriš je iskoristio političku apstinenciju da utvrdi svoju znanstvenu i poslovnu karijeru: doktorirao je na Ekonomskom fakultetu i osnovao tvrtku “Sonder” za konzalting koja posreduje u suradnji stranih i domaćih tvrtki. Rijetko je javno istupao, ali je sa stotinama intelektualaca, poslovnih ljudi, znanstvenika i političara često raspravljao o političkim, gospodarskim i društvenim problemima. Bilo je samo pitanje vremena kad će sve to nastojati iskoristiti za povratak na političku scenu. Kako su postojeće političke stranke bile premale za njegove ambicije, pokušao je osnovati vlastitu stranku. No taj je pokušaj 1998. neslavno propao. To je danas njegovim oponentima krunski dokaz da se Vedriš nije potvrdio kao političar koji umije realizirati svoje ideje.
Nakon toga Vedriš se ponovno povukao u biznis, kontaktirao je s više stranačkih vođa, ali ni s jednim nije našao zajednički jezik. No to ne znači da je odustao od političkih planova. Uostalom, njegova bliskost s predsjednikom Mesićem te rođendanska druženja u američkom stilu na kojima se okupljaju stotine uglednika iz gospodarskog, kulturnog, znanstvenog, sportskog i javnog života, svjedoče o Vedriševim ambicijama. Na ovogodišnjoj proslavi okupili su se i direktori PBZ-a i Raiffeisen banke Božo Prka i Miljenko Adrović, direktor “Siemensa” Mirko Barišić, direktor Diners cluba Žarko Kraljević, direktori “Podravke” i “Microsofta” Drago Marinac i Goran Radman, generali Antun Tus i Martin Špegelj, iz sadašnje vlasti potpredsjednica Vlade Željka Antunović i šef UNS-a Tomislav Karamarko.

Neznanje i nesposobnost

Predsjednik Mesić, Mladen Vedriš i njima bliski političari i poslovni ljudi smatraju da dosadašnji model upravljanja državom pokazuje da zatečeni problemi nisu mogli biti riješeni jer nije bilo “prave političke volje, ali ni odgovarajućih teorijskih i praktičkih znanja te stručnih i radnih kapaciteta novih vladajućih struktura”. Jednostavnije rečeno: najveći je problem u nekompetentnosti, neznanju i nesposobnosti vlasti. Zbog toga, po njihovu mišljenju, sadašnja vladajuća garnitura nije mogla riješiti ključne društvene i gospodarske probleme, kao što su, primjerice, kriminal i malverzacije u privatizaciji, niti je bila sposobna ravnopravno se nositi s MMF-om i Svjetskom bankom. Tim je institucijama samo davala ustupke na najservilniji način. Upravo složenost problema iziskuje, po njihovu mišljenju, najkvalitetnije stručnjake, koji ne bi zastupali samo stranačke, nego prije svega opće interese. Sada je, tvrde, situacija obrnuta: najnoviji sukobi između SDP-a i HSLS-a pokazuju da se između njih vodi samo trgovina funkcijama, pa se ministri ne imenuju na temelju znanja i sposobnosti, nego isključivo po stranačkoj pripadnosti.
Za predsjednika Mesića velika apstinencija na lokalnim izborima dokazuje da građani gube povjerenje u političke stranke, a slabljenje biračke podrške u apsolutnim brojkama za svako je društvo zabrinjavajuće: kako će političke stranke ostvariti svoje programe ako je prema njima ravnodušna ili im se pak protivi većina građana?
Premda nema baš bogzna kakve odnose s Ivicom Račanom i njegovom vladom, ipak mu je stalo da se HDZ ne vrati na vlast: to bi, naime, značilo njegovu daljnju, pa možda čak i fatalnu marginalizaciju. Stoga se predsjednik Mesić zalaže za radikalan zaokret: boji se da dosadašnja politika malih koraka neće dati očekivane rezultate te da će na slijedećim izborima birači okrenuti leđa sadašnjoj koaliciji.

Vedrišev model

Upravo zbog toga nije čudno što su neki od najžešćih kritičara Vladine ekonomske politike upravo iz krugova bliskih predsjedniku Mesiću: to se prije svega odnosi na njegova savjetnika za gospodarska pitanja profesora Stjepana Zdunića, zatim ekonomiste Branimira Lokina i Dražena Kalogjeru. A svi su oni, uz profesore Ekonomskog fakulteta Matu Babića i Peru Jurkovića, bili na rođendanskom slavlju Mladena Vedriša.
U jednom od prijašnjih razgovora za Nacional Mladen Vedriš je razradio model upravljanja državom u kriznoj gospodarskoj situaciji: da bi stranke mogle ostvariti svoje programe, trebaju imati u Vladi stručnjake koji će ih znati realizirati. U toj situaciji stranke mogu svoje političke interese promicati u Saboru, dok će Vlada obavljati poslove iz svoje nadležnosti. Pritom stranke mogu rizike i eventualnu odgovornost za neuspjehe pripisati Vladi, dok uspjehe mogu zapisati na svoj konto.
Predsjednik Mesić, Vedriš i krug njihovih suradnika tvrde da takva koncepcija nestranačke vlade ne bi bila potrebna da stvari u državi idu pravim smjerom i potrebnom brzinom. Kako se, međutim, pokazalo da koalicijska vlada, razdirana raznim stranačkim interesima, nije u stanju zaustaviti negativne gospodarske trendove, a problemi su toliko složeni da ih mogu razriješiti samo najkompetentniji stručnjaci, nužna je nestranačka vlada vrhunskih i kompetentnih ekonomista i gospodarstvenika. Nakon što gospodarstvo postavi na zdrave noge te stabilizira ekonomsku situaciju, takva bi vlada podnijela ostavku, a na scenu bi se ponovno mogli vratiti političari.
Šanse da se realizira ideja predsjednika Mesića o nestranačkoj vladi vrlo su male: unatoč brojnim razlikama i suprotstavljenim interesima stranke vladajuće koalicije čvrsto povezuje želja da zadrže vlast, a ni opozicija neće dopustiti da se netko sa strane ubacuje u politički prostor .Problem je, naravno, u tome što političke stranke u Hrvatskoj nisu uspjele privući u svoje redove intelektualnu, poslovnu, kulturnu i znanstvenu elitu pa je baza iz koje se regrutiraju najviši državni dužnosnici iznimno oskudna. No to ipak nije dovoljno za realizaciju ideje o nestranačkoj vladi. Stoga predsjedniku Mesiću, Vedrišu i njihovim suradnicima i prijateljima ne preostaje drugo nego da izbore pravo za sastavljanje svoje vlade kroz novu stranku, nestranačku listu ili pak da to učine kroz neku od postojećih stranaka.