Nedugo nakon sloma komunizma, Mađarska je postala sinonim tranzicijskog uspjeha među zemljama srednje i istočne Europe. Brzo je i uspješno provodila potrebne reforme, obnavljala urušeno gospodarstvo, a u političkom smislu s vremenom je stekla neupitan ugled u međunarodnoj zajednici s laskavom etiketom “tranzicijskog čuda”. Mađarska je trenutačno na vrhu ljestvice najuspješnijih zemalja bivšeg sovjetskog bloka, a rezultati su se dobrim dijelom već isplatili: Mađarska je već dvije godine članica NATO-a, a 2004. gotovo će sigurno postati punopravnom članicom Europske unije. Nacionalov novinar u glavnom je mađarskom gradu Budimpešti boravio tri dana u potrazi za uzrocima tog tranzicijskog čuda. Njih je nakon 12 godina sveopće političke i gospodarske preobrazbe u Mađarskoj napretek.
Hrvatska se, otkako je izborila neovisnost početkom devedesetih, uvijek voljela uspoređivati s drugima, posebice sa susjednim zemljama. No kad je riječ o Mađarskoj, to je samo jedna od zemalja kojima Hrvatska nažalost mora gledati u leđa. Mađarska je u posljednjih deset godina prestigla Hrvatsku u gotovo svim sferama javnoga života. Njezino gospodarstvo bilježi vrtoglav rast i vrlo je propulzivno, dok je hrvatsko u recesiji, Mađarska je u najvećoj mjeri uskladila svoje zakonodavstvo s europskim, uspješno je provela privatizaciju i došla do zavidne razine stranih ulaganja.
Iako je Mađarska, zbog srpske agresije na Hrvatsku, na raspolaganju imala puno više mirnih godina, osim rata i njegovih posljedica, Hrvatska za snažno zaostajanje nema drugih isprika. Dok se u Hrvatskoj Tuđmanov režim samo formalno zalagao za što bržu integraciju Hrvatske u EU i NATO, a zapravo činio upravo suprotno, Mađarska je taj posao shvatila vrlo ozbiljno.
“Bili smo svjesni u kakvom smo bili zaostatku, pa je o približavanju Europskoj uniji postojao potpuni konsenzus. Prilagodba EU zakonodavstvu dobila je prioritet i sporazum s EU kakav Hrvatska ima danas u Mađarskoj je stupio na snagu 1993., a pregovore o punopravnom članstvu počeli smo 1998.”, rekao je državni tajnik za odnose s EU Peter Gottfried. “U zemlji urušenoga gospodarstva shvatilo se da se ekonomski uspjeh može postići jedino kroz slobodnu trgovinu, brzu i efikasnu privatizaciju i otvaranje stranog kapitala. Početkom devedesetih Mađarska je 25 posto svojih proizvoda plasirala u zemlje EU, a danas plasira 76 posto. Mađarski vanjskotrgovinski suficit danas je tri milijarde eura.
Kako bi se riješio problem spore i neučinkovite administracije, svako je ministarstvo dobilo poseban odjel za EU s otprilike trideset ljudi. Uvođenje i provedba europskih zakona bilo je mnogo važnije od primjedaba o tome kako sve u EU nije dobro. EU direktive i propisi nisu ‘pali s neba’. Uvođenje europskih propisa shvatili smo kao izazov jer je riječ o istim instrumentima koje je već prihvatilo 15 zemalja članica”, dodao je Peter Gottfried.
Premda se i danas u Mađarskoj raspravlja o tome je li trebalo toliko nacionalnih dobara predati u ruke strancima, svim političkim strankama bilo je jasno da Mađarska drugog izbora nije imala. Ipak, u procesu privatizacije, Mađarska se, za razliku od hrvatskog privatizacijskog “čuda”, držala jednostavnog načela – ako nešto želiš kupiti, to moraš i platiti. Danas je privatizirano 80 posto kompanija, a država posjeduje 20 posto imovine. Slično je i s bankarskim sustavom. Država je u svojem vlasništvu ostavila dvije banke. Golemi posao reformi u državnoj administraciji i težak proces prilagođavanja EU standardima doveo se u jednom trenutku u pitanje zbog plaća državnih službenika. Mađarska je vlada svjesna da joj zbog slabih plaća najbolji kadar odlazi u privatni sektor. Donijeta je odluka o povećanju plaća u državnom sektoru od 40 posto. Razlika između javnog i privatnog sektora sada je, kako su naglasili, vrlo mala.
Prosječna mađarska plaća trenutačno ne premašuje 350 eura, i mnogi Mađari s kojima smo razgovarali smatraju da su im plaće još uvijek premale. Cijene u trgovinama “opasno” su se približile europskim, no hrana je i dalje jeftina. Budimpešta polako vraća stari sjaj europske metropole, iako se u središtu grada još mogu naći trgovine koje izgledaju socijalistički.
Mađarska je jedan od najvećih pothvata napravila kad se priključila NATO-u. U velikoj reformi oružanih snaga, sukladno standardima NATO-a, Mađarska, dvostruko veća od Hrvatske, značajno je smanjila vojno osoblje kojeg je danas tri puta manje nego u Hrvatskoj – 45.000 vojnika. Mađarsko ministarstvo obrane osobito je ponosno na “humani paket mjera” kojim je zbrinut višak osoba. Njima je plaćeno i dodatno obrazovanje kako bi se u slučaju otpusta iz vojne službe mogli snaći u civilnom životu.
“Nakon što smo im omogućili školovanje, mnogi od njih su kompjutorski stručnjaci, menedžeri, za koje se privatne kompanije doslovce otimaju”, rekao je glasnogovornik ministarstva obrane Gyorgy Joos. Budući da nije bilo prepucavanja oko ovlasti nad zapovijedanjem oružanim snagama, vlada se mogla potpuno koncentrirati na ispunjavanje NATO-ovih standarda. Mađarska je pozivnicu za NATO dobila 1997. i, kako sada govore njezini predstavnici, tek su tada shvatili koliko su zaostali u odnosu na ostale zemlje članice. Shvatili su da je jedina opcija da se čvrsto i brzo provedu reforme. To je i njihova poruka Hrvatskoj. Svako odgađanje Hrvatsku će skupo stajati, financijski i politički.
Kako se stanje u mađarskom gospodarstvu svake godine poboljšavalo, tako su se brže mogle obaviti i reforme u oružanim snagama. Vlada je nedavno odobrila novi desetogodišnji plan modernizacije mađarske vojske kako bi na kraju tog roka bila u potpunosti jednaka ostalim članicama NATO-a; vojnici će živjeti u sobama s dva kreveta, tv-om i imat tople vode, a namjeravaju se potpuno riješiti oružja ruskog podrijetla. Taj zahvat stajat će prema prvim proračunima oko 2000 milijardi forinti, što iznosi oko pet milijardi eura. Posao vezan uz nabavu novih suvremenih zrakoplova Mađarska je već sklopila. Po načelu “leasinga” iz Švedske je naručeno 14 borbenih zrakoplova tipa Grippen. Zauzvrat, Švedska se obvezala da će 30 posto od vrijednosti sklopljenog posla investirati u mađarsko gospodarstvo. Iako u mađarskom ministarstvu obrane ne žele reći koliko vrijedi posao sa Šveđanima, mađarske novine već su objavile da je riječ o 110 milijardi forinti. Za takve odluke vlada je dala zeleno svjetlo zbog procjene da mađarsko gospodarstvo postiže odlične rezultate. No zbog čega se upravo u Mađarskoj dogodilo tranzicijsko čudo?
Svi poznavaoci mađarskih prilika s kojima smo razgovarali tvrde da u Mađarskoj čuda zapravo nije bilo. Od samoga početka, bilo da je riječ o socijalističkoj vladi Gyule Horna ili vladi premijera Orbana, Mađari su znali što hoće i kako to postići. Opći konsenzus o približavanju Europi (oponiranje EU integracijama u Mađarskoj ne prelazi 10 posto) vješto je iskorišten za napredak. Mađarska se također morala boriti s ostacima komunističkog naslijeđa, no politikom su se počeli baviti mlađi, prošlošću neopterećeni ljudi koji su vrlo brzo stvorili pravi prozapadni sustav funkcioniranja. Umjesto korištenja negacije u politici, bez obzira na to o kojoj je stranci riječ, prihvaćena je afirmativna retorika. U predizbornim kampanjama obilato su se koristile nevladine organizacije, zaposleni su “spin doktori” koji su se brinuli o tome što i kako političari govore, kako se odijevaju, a mnoge su se političke stranke oslonile na seoske župnike – za razliku od hrvatske situacije, mađarski su svećenici od samoga početka bili veliki zagovornici europeizacije cijele države. Onoga trenutka kada se znalo da će Viktor Orban postati mađarski premijer, morao se ošišati, prestati brzo pričati, a u predizbornoj kampanji morao je odustati od već snimljenog tv-spota na kojem sudjeluje u tradicionalnom kolinju. Iako je u Mađarskoj kolinje normalna stvar, ipak su mu savjetovali da odustane od ritualnog klanja na predizbornom spotu, jer ima previše krvi.
Mađarska je od samoga početka imala još jednu veliku prednost: svijest o važnosti organizirane države, jednog od dvaju središta bivše Austro-Ugarske Monarhije. Demokratska tradicija centra moći Mađarskoj je uvelike pomogla u općem oporavku. Mađarski političari imaju duboko usađenu svijest o onome što je interes građana, a građani što je pravi interes države. Taj interes lišen je pukog mahanja zastavama. Hrvatska s druge strane, nikad u svojoj povijesti dosad nije iskusila demokraciju, a u odnosu na Budimpeštu, Zagreb je bio mali provincijalni grad na rubu Austro-Ugarske Monarhije.
Unatoč mnogim uspjesima, vlada premijera Orbana uoči parlamentarnih izbora što će se održati u travnju doživljava sve oštrije kritike. Orbanu se najviše zamjera razgranati organizirani kriminal, s kojim policija teško izlazi na kraj. Budimpeštanske ulice nisu sigurne za građane, a posebice za turiste. U svakom hotelu gost dobije posebno upozorenje o tome kako se treba ponašati na ulici.
Mađarska i Hrvatska susjedne su i prijateljske zemlje, Mađarska je od svih hrvatskih susjeda njezin najpouzdaniji partner. U isto vrijeme, unatoč izvrsnim političkim odnosima, odnosi Hrvatske i Mađarske u ekonomsku smislu više su nego skromni, mogu se najbolje opisati kao odnosi propuštenih prilika. Mađarska je uvjerena, rečeno je Nacionalovu novinaru u Budimpešti, da se takvo stanje mora što prije promijeniti.

Orban dolazi zbog riječke luke i INE

Mađarima nije jasno zašto Hrvatska ne želi INU prodati MOL-u te zbog čega se oteže s izdavanjem koncesije Mađarima za riječku Luku u koju žele uložiti 28 milijuna dolara

Mađarski premijer Viktor Orban dolazi u petak u službeni posjet Hrvatskoj kako bi s mrtve točke pokrenuo ekonomske odnose dviju susjednih zemalja i nagovorio hrvatsku vladu da omogući mađarsko ulaganje u Hrvatsku. Samo nekoliko dana prije Orbanova dolaska u Hrvatsku još uvijek se ne zna zbog čega hrvatske vlasti oklijevaju s dozvolom da mađarska tvrtka “Ganz” investira u Luku Rijeka, poduzeće na izdisaju kom su hitno potrebne strane investicije, jer će u suprotnome propasti. Unatoč najavljenoj investiciji od 28 milijuna dolara sklapanje posla nateže se već pune tri godine.
“Ako do dogovora ne dođe, mađarska će se kompanija okrenuti slovenskoj luci Koper. Nevoljkost i neodlučnost Hrvatske oko stranog investiranja mogle bi dovesti do ozbiljnih problema u inače izvrsnim političkim odnosima dviju susjednih zemalja”, rekli su Nacionalu mađarski diplomatski izvori u Budimpešti.
Mađarski premijer Orban namjerava doći u Zagreb na razgovore kako bi, prije svega, s Račanom razriješio sva otvorena pitanja, ali i razgovarao o tome zbog čega Hrvatska i dalje ne želi da Ina sklopi posao s MOL-om, mađarskom naftnom kompanijom koja je već, zbog ugovorenog spajanja s poljskom i češkom naftnom kompanijom, postala srednjoeuropski naftni div. U posljednji se trenutak pojavio još jedan problem – hrvatsko je pravosuđe zakasnilo zatražiti izručenje Emira Šišića, pilota JNA koji je prije deset godina srušio helikopter promatrača EZ-a. Mađarske su ga vlasti uhitile prije četiri mjeseca.
Osim toga, dvojica bi premijera trebala tijekom susreta potpisati i pismo namjere kojim bi se definirala želja za što bržom izgradnjom autoceste Budimpešta – Zagreb – Rijeka. Posjet premijera Orbana trebao bi pokrenuti važne ekonomske projekte kako bi se napokon prevladao jaz između iznimno dobrih političkih i ekonomskih odnosa koji sada bilježe sramotno slabe rezultate; Hrvatska i Mađarska cestovno su povezane, granični prijelazi nisu se modernizirali još od hladnog rata a trgovinska je razmjena skromna, čak s trendom pada. “Mađarski” dio hrvatske vanjske trgovine iznosi slabašnih 2 posto s oko 200 milijuna dolara.
Tek su prošloga tjedna mađarska i hrvatska strana potpisale promemoriju o privatizaciji jednoga dijela Luke Rijeka. Partner je s mađarske strane kompanija “Ganz” koja bi, prema pismu namjere, na 12 godina dobila koncesiju na 51 posto riječke luke s mogućnošću da se ta koncesija produlji na 32 godine. Iako navodno nije nedostajalo političke volje, predstavnici “Ganza” i mađarskog ministarstva vanjskih poslova s kojima smo razgovarali u Budimpešti nisu bili najbolje raspoloženi. “Nije nam jasno što se u Hrvatskoj događa. Već više od godinu dana pokušavamo ustanoviti s kime trebamo razgovarati. U tom procesu stalno nailazimo na nove prepreke iako je premijer Račan jasno dao do znanja da ga ovaj projekt zanima”, rekli su Nacionalu mađarski pregovarači. Predstavnici mađarske diplomacije naglasili su kako je krajnje vrijeme da se hrvatska odluči što zapravo želi. “U procesu pregovaranja nismo dobili niti jedno razložno obrazloženje protiv ovog posla. Stekli smo dojam da Hrvatska nije spremna dati jedan dio svoje luke strancima. Unatoč zelenom svjetlu hrvatske vlade dosada smo nailazili samo na prepreke”, rečeno je Nacionalu u Budimpešti. Slaba koordinacija hrvatskih političara i očigledno različita mišljenja na kraju bi se trebala razriješiti u posljednji čas, prije nego što se Orban pojavi u Zagrebu. Interes bi trebao biti obostran; mađarsko ulaganje u Luku Rijeka važno je za plasman mađarskih proizvoda morskim putem, a tim bi se potezom ujedno spasili propadanje Luke i radna mjesta. Hrvatska diplomacija također nije zadovoljna ovakvim stanjem, a iako nam nisu htjeli reći tko je odgovoran za problem, ustvrdili su kako je riječ o klasičnoj hrvatskoj aljkavosti – “koja nas može skupo stajati”.
Mađarski će premijer Orban pitati Račana i što se događa s pokušajima da MOL sa svojim kapitalom uđe u Inu.
“Teško nam je prihvatiti argument da je MOL kompanija sumnjiva karaktera jer se u njoj nalaze ruske dionice, što je bio Inin argument za odbijanje ponude. Kada je Hrvatska sklopila posao s ruskom kompanijom “Družba Adria”, pitali smo ih što misle o ruskom vlasništu. Na to pitanje nikada nismo dobili odgovor”, rečeno nam je u Budimpešti.
Hrvatska i Mađarska smatraju se strateškim partnerima, a istodobno nisu cestovno povezane. Hrvatsko otezanje je, prema svemu sudeći, dovelo do mađarskog otezanja planova za gradnju autoceste od Budimpešte do graničnoga prijelaza Goričan, kao i mosta na samom prijelazu koji dobrano usporava promet. Ako se dvije strane dogovore, novac za izgradnju novog mosta mogao bi se tražiti od Europske komisije jer se na sličan način riješio problem povezanosti Slovačke i Mađarske preko Dunava. Mađarska je posebno zainteresirana i za izgradnju cestovnih koridora između Mađarske i Hrvatske preko Bosne i Hercegovine. Cestovna veza preko BiH do Ploča za Hrvatsku bi također bila od velike važnosti no, kako su nam rekli naši mađarski sugovornici, tu ne treba očekivati brze rezultate – previše toga ovisi o BiH.
Mađarska diplomacija po svaku cijenu želi izbjeći da predmet razgovora dvojice premijera u Zagrebu bude i slučaj Šišić. Zbog kašnjenja u službenom traženju izručenja Emira Šišića, Hrvatska je Mađarsku, koja ga je uhitila prije četiri mjeseca, stavila u nezgodan diplomatski položaj. Nakon što je u Hrvatskoj osuđen u odsutnosti na zatvorsku kaznu od 20 godina, hrvatske su vlasti propustile u određenom zakonskom roku zatražiti njegovo izručenje. U međuvremenu je srbijanska vlada od Mađarske zatražila preispitivanje toga slučaja jer tvrdi da je Šišić osuđen prema zakonu koji je donesen nakon izvršenja djela, te da posjeduju dokumentaciju koja ga oslobađa krivične odgovornosti. Mađarski vrhovni sud prošloga je tjedna produžio Hrvatskoj rok za izručenje u nadi da će ovoga puta reagirati. Mađarski diplomatski izvori potvrdili su nam kako ne znaju gdje će Šišić na kraju biti izručen jer je njegovo izručenje navodno zatražila i Francuska. “Znamo jedino komu ga ne bismo htjeli izručiti”, rekli su Nacionalu mađarski diplomatski izvori. Dodatni problem Mađarskoj predstavlja i činjenica da je Emir Šišić teško bolestan.
Mađarska će, potvrđeno je Nacionalu, politički i dalje podržavati Hrvatsku što je stvar tradicije, ali i kako priznaju u Budimpešti, pitanje mađarske ekonomske pragmatike. Ta je pragmatika dovela Mađarsku i do normaliziranja odnosa sa SR Jugoslavijom, no kada je riječ o SRJ , Mađarska je mnogo opreznija od svojih partnera u EU. Mađarska je diplomacija među prvima pozdravila demokratske promjene u SRJ, no isto tako smatra da tek moraju dokazati kako su “raskinuli s Miloševićevom politikom”. Miloševićev odlazak u Haag jednostavno nije dovoljan, smatra mađarska diplomacija.
Premijer Orban će drugoga dana boravka u Osijeku posjetiti predstavnike mađarske manjine. Bit će to prilika da se u praksi provede novi mađarski zakon o zaštiti manjina koji je izazvao velika negodovanja, posebice u Rumunjskoj i Slovačkoj. Prema tom zakonu svi oni koji se smatraju Mađarima a žive u inozemstvu, s iznimkom Austrije, i znaju mađarski jezik imaju pravo na posebnu mađarsku iskaznicu koja im daje pravo povlastice na putovanju Mađarskom, u obrazovanju, a omogućuje i privremeni rad u Mađarskoj. Europska se komisija nije usprotivila takvu zakonu, no posljednje informacije govore kako će Mađarska neke odredbe ipak morati promijeniti prije samog ulaska u punopravno članstvo. Iako je donošenje zakona izazvalo oštre reakcije mađarske oporbe, analitičari smatraju kako je ovaj zakon donesen najvećim dijelom zbog predizbornih potreba premijera Orbana kojeg očekuju parlamentarni izbori u travnju. Hrvatski ministar vanjskih poslova Tonino Picula već je izjavio da Hrvatska na taj zakon nema primjedbi jer on nije u suprotnosti s hrvatskim zakonima. Razgovori premijera Orbana i Račana o statusu manjina bit će zasigurno najugodniji dio posjeta. Suradnja je dviju zemalja glede toga pitanja uzorna, a mađarska manjina u Hrvatskoj u pravom je smislu riječi most razumijevanja. Na zajedničkim sastancima manjina razgovori su toliko otvoreni da predstavnici jedne i druge manjine otvoreno kritiziraju vlastite vlade i sami šalju prijedloge. Takav model stalnih i otvorenih razgovora Hrvatska namjerava uvesti i u razgovorima sa SR Jugoslavijom.