Objavljeno u Nacionalu br. 321, 2002-01-08

Autor: Maroje Mihovilović

Najveći bankrot u američkoj povijesti

Enron - skandal koji može uništiti Busha

Enron varao i dobivao kredite

Bijelu kuću američkog predsjednika Georgea W. Busha ugrožava veliki skandal. U njegovu središtu je velika teksaška energetska kompanija Enron koja je bankrotirala prvih dana prosinca. Bio je to najveći bankrot u američkoj povijesti. Enron je bila 18. najveća tvrtka u SAD-u, dominirala je energetskim sektorom u SAD-u, ali i u svijetu. Njenom propašću 4500 ljudi ostalo je bez posla, deseci tisuća investitora u Enronove akcije ostali su bez svog novca, jer je vrijednost tih akcija od 90 dolara po akciji u kolovozu 2000. pala na samo 26 centi u trenutku Enronove propasti, čime se na newyoršskoj burzi istopilo 60 milijardi investicijskih dolara. Oko 11.000 Enronovih sadašnjih i bivših zaposlenika ostalo je bez svojih mirovina, jer su propali svi Enronovi mirovinski fondovi, kojima je bilo zabranjeno da posjeduju bilo što drugo osim Enronovih akcija, pa ih nisu smjeli prodavati, te kupovati druge akcije, kako bi cijeli fond bio sigurniji. Dok je kompanija propadala, njeni vodeći ljudi povećavali su sebi plaće i bonuse. Predsjednik Enrona Kenneth Lay, čije je bogatstvo 2000. bilo procijenjeno na 123 milijuna dolara samo u akcijama, a ima još nekoliko desetaka milijuna u nekretninama i drugim vrijednostima, povećao si je 2001. plaću pa je samo te godine dobio još 25 milijuna dolara. Samo nekoliko dana prije konačnog bankrota 500 vodećih direktora i šefova Enrona podijelili su si bonuse u ukupnoj vrijednosti od 55 milijuna dolara.

Enron varao i dobivao kredite

Sada se otkriva da je Enron godinama varao svoje investitore i poslovne partnere o uspješnosti svog poslovanja, u poslovnim knjigama prikazivao lažne podatke, dugove prebacivao na kompanije koje su njegovi vodeći ljudi osnivali s inozemnim partnerima, čije su knjige skrivane od neovisnih revizora. Na temelju tih lažnih podataka dobivao je kredite od banaka i financijskih fondova koje sada ne može vratiti. Enron je tako naglo propao početkom prosinca i zato što je kompanija Dynegy, koja je prošlih godina bila Enronov najveći konkurent, ali koja je pokazala spremnost na sjedinjavanje koje bi spasilo Enron, u posljednjoj fazi pregovora otkrila da joj Enronovi pregovarači taje dugove.
Sada izlazi na vidjelo i da je Enron bio vrlo blizak predsjedniku Bushu. Ta tvrtka osnovana je 1986. spajanjem dviju teksaških energetskih tvrtki, Houston Natural Gas, koji se bavio proizvodnjom i prodajom zemnog plina, te InterNorth, koji je posjedovao lokalne plinovode. No Enron, koji je počeo kao lokalna energetska tvrtka, brzo je izrastao u američkog i svjetskog energetskog diva, velikim dijelom zahvaljujući i pomoći Georgea W. Busha. On pak svoje političko napredovanje uvelike može zahvaliti Enronu, od kojeg je dobivao velik novac za svoje političke aktivnosti. Danas se američki komentatori pitaju “je li Bush stvorio Enron ili Enron Busha”. Otkrivaju se i bliske prijateljske veze između Busha i predsjednika Enrona Kennetha Laya, koje za Busha postaju vrlo neugodne, jer je on i kao guverner i kao predsjednik odlučno provodio politiku deregulacije energetskog sektora, i to uvelike po željama Enrona. Ta je politika omogućila rast Enrona, njegovo dinamično, ali vrlo riskantno poslovanje, te dovela i do njegova sloma, najvećeg bankrota u američkoj povijesti.
Ovih je dana službeno objavljeno da Senat počinje istragu o propasti Enrona. Istragu će voditi Komitet za vladina pitanja, na čelu kojeg je demokratski senator Joseph Lieberman, koji je na predsjedničkim izborima 2000. bio demokratski potpredsjednički kandidat. Lieberman je najavio da će provesti detaljnu istragu koja “neće biti lov na vještice nego potraga za istinom”, a “ako trag krivnje bude vodio u Bijelu kuću, ići ćemo i tim tragom”. Liebermanov komitet već je stavio subpoenu na Enronove dokumente i pozvat će brojne svjedoke, među njima i ljude iz Bushove vlade. Nastojat će ustanoviti kako to da vladine službe, koje moraju kontrolirati poslovanje kompanija, kako bi zaštitile poslovne partnere, investitore i zaposlenike kompanija od ovakvih slučajeva, nisu uočile da je Enron pred kolapsom. Lieberman je dao do znanja da postoje sumnje kako Bushova administracija nije željela poslati inspekciju u Enron jer je Bush štitio svog prijatelja Laya i kompaniju koja mu je toliko politički pomogla.
Laya su do prije godinu dana hvalili kao najvećeg inovatora na energetskom tržištu. On se rodio 14. travnja 1942. na farmi u Missouriju, diplomirao ekonomiju i počeo se baviti poslovima. Specijalizirao se za energetiku. Početkom 80-ih postao je šefom energetske tvrtke na Floridi a 1985. je u Houstonu u Teksasu postao šef Houston Natural Gasa.
Teksas je savezna država najbogatija naftom i zemnim plinom, ali sam energetski sektor nije donedavno bio osobito dinamičan. Budući da je energetski sektor strateški važan za funkcioniranje svake države, svuda u svijetu on je strogo reguliran.

Energetski i naftni lobi

Lay je bio uvjeren da bi trebalo smanjiti, pa i ukinuti miješanje države u taj sektor, omogućiti energetskim kompanijama da same formiraju tržište i cijene. No trebalo je naći političare koji bi bili skloni promjeni zakona o energetici. On je 80-ih godina pronašao političara, koji je bio sklon takvim razmišljanjima, te mu je bio spreman pomoći. Bio je to George Bush, tadašnji američki potpredsjednik, budući predsjednik i otac današnjeg predsjednika. Bush je – prije nego što je postao političar – bio naftni poduzetnik u Teksasu, postao je milijunaš, a zbog takvih iskustava i kao političar bio je sklon energetskom i naftnom lobbyju. Taj je pak lobby podržavao Busha kad se 1988. kandidirao za predsjednika, pa je i Lay novčano pomogao Bushovu predsjedničku kampanju sa 100.000 dolara. Tada je Lay još bio “mali igrač”, jer je Enron tek počeo rasti, što mu je omogućio i Bush, koji je uveo mjere deregulacije energetskog sektora. Lay, koji se otad jako zbližio s cijelom obitelji Bush, starijem je Bushu dao otprilike isti iznos dolara i za drugu predsjedničku kampanju 1992. No tada je Bush izgubio od Clintona. Lay je svoju zahvalnost Bushu i njegovoj administraciji pokazao zaposlivši u Enronu dva ključna ministra iz Bushove vlade, dotadašnjeg ministra vanjskih poslova Jamesa Bakera i dotadašnjeg ministra energetike Roberta Mossbachera. Iako je Bushov poraz bio neugodan udarac za Laya, on je počeo graditi mostove i prema Clintonovoj administraciji, čak je postao Clintonov partner u golfu. Ipak, Clinton je vodio mnogo restriktivniju energetsku politiku i nije bio sklon općoj deregulaciji.
No po američkim propisima velik dio regulative energetskog sektora ionako nije u nadležnosti vlade u Washingtonu nego lokalnih vlasti u saveznim državama, pa je Lay sve više pažnje počeo posvećivati lokalnoj teksaškoj politici. Sprijateljio se s tadašnjom demokratskom guvernerkom Teksasa Ann Richards, no već u prvoj polovici 90-ih na teksaškoj političkoj sceni pojavio se George W. Bush, najstariji sin bivšeg predsjednika, a Lay je procijenio da je tu njegova velika šansa.
George W. Bush bio je tada posve neiskusan političar, mladost je proveo u pijančevanju, ne pokazujući ni poslovne ni političke ambicije. Mlađi Bush ipak je potkraj 80-ih i početkom 90-ih s grupom investitora uložio novac u lokalni baseballski klub Texas Rangers, postao njegovim direktorom, preporodio ga i sportski i komercijalno te na tome dosta zaradio. Kao direktor kluba upoznao je razne lokalne poduzetnike, s njima stupio u poslovne odnose, a posebno se zbližio s Layom. Kad je Bush počeo pokazivati ambicije da se kandidira na guvernerskim izborima, Lay ga je snažno podržao, uvjerivši ga da bi kao guverner morao deregulirati teksašku energetiku jer će to donijeti velik prihod saveznoj državi Teksas. Osigurao mu je za guvernersku izbornu trku čak 500.000 dolara i Bush je na izborima pobijedio i deregulirao je tržište.
Layova je ideja bila da se tržište potpuno deregulira, i to tako da konačni korisnik energenata može kupiti struju od bilo kojeg dobavljača, a da se dobavljač mora sam pobrinuti da preko prijenosnih sistema dostavi energiju potrošaču po najnižoj mogućoj cijeni. Bush je uklonio sve brane poslovanju energetskih kompanija, omogućio im da se šire u razne energetske sektore i razne sfere proizvodnje i prijenosa energije. Tako se Enron postao i veliki proizvođač i dobavljač električne energije, a potom se upustio i u vodoopskrbu, telekomunikacije, čak i u prodaju vrijednosnih papira. Bush i Enron jako su se trudili da Teksas bude primjer uspješne deregulacije tržišta, koji bi trebali slijediti i drugi, što se i počelo događati pa se Enron proširio i u druge savezne države. Budući da je deregulacija počela zahvaćati i Europu i Latinsku Ameriku, čak i Indiju, a posebno tranzicijske istočnoeuropske zemlje, Enron je širio i svoj međunarodni sektor. Ta je kompanija iz dobavljača energije prerasla u velikog trgovca energijom, ali i raznim drugim robama. Stvorila je najveće svjetsko trgovište energijom preko Interneta. U posljednje dvije godine preko Enronovih Internet siteova napravljen je promet od 880 milijardi dolara, a sam Enron, uzimajući proviziju za te poslove, podjednako je zaradio Internet trgovanjem koliko i temeljnim biznisom.
Enron se za prvog Bushova guvernerskog mandata fantastično razvio. Kad je Bush obznanio da se namjerava kandidirati za predsjednika SAD-a, Lay mu je za predizbornu kampanju dao više od milijun dolara. Naredio je svim zaposlenicima Enrona da potpomognu Bushovu kampanju, pa su obični zaposlenici morali dati po 500 dolara u poseban fond za Busha, osnovan u Enronu, a šefovi po 5000 dolara.
Kada je Bush izabran za predsjednika, bio je to i Layov trijumf. Nekoliko vodećih ljudi Enrona ušlo je u vladu. Jedan od direktora Enrona, Thomas White, postao je ministar vojske. Kad je potpredsjednik Dick Cheney, također bivši naftni poduzetnik, trebao napisati novu državnu energetsku strategiju, Lay je bio jedini poslovni čovjek iz energetskog sektora koji je dobio pravo da Cheneyju izravno savjetuje što da napiše. Bush i Cheney potom su objavili politički program po kojem bi se u SAD-u energetski sektor potpuno deregulirao, što je Enronu jako odgovaralo. Enron je početkom prošle godine bio na sedmom mjestu Fortuneove rang liste 500 najvećih kompanija u SAD-u, u rangu s IBM-om i General Electricom.

Kriza Bushova kabineta

No da sve u energetskom sektoru nije baš tako ružičasto kako su iz Enrona govorili, pokazala je energetska kriza u Kaliforniji početkom prošle godine, kad je pola te najrazvijenije američke savezne države danima bilo bez struje, a to je bila prva neugodna kriza Bushova kabineta. Kalifornija je zbog niskih temperatura ostala bez struje, velikim dijelom stoga što je deregulirano tržište energije i ukinuta obveza energetskih kompanija da obnavljaju energetske kapacitete kako bi opskrba strujom bila osigurana. Budući da nije imala vlastite kapacitete, Kalifornija je morala kupovati struju iz drugih saveznih država, ali po visokim cijenama, za što nije imala sredstva u budžetu, pa je bila dužna, zbog čega su joj velike kompanije, među kojima i Enron, odbile dalje isporučivati struju. Guverner Kalifornije zatražio je od Busha da naredi Enronu i drugima da obnove isporuku struje, ali je Bush to odbio. Bio je to jasan znak kako će se Bush i dalje ponašati prema svojim prijateljima iz Enrona, koji su početkom 2001. već bili u sve težim problemima, koji su izazvali interes vladinih službi za kontrolu poslovanja kompanija.
Od ljeta 2000. počelo je izlaziti na vidjelo da se rast Enrona zaustavio, a čule su se i procjene da Enron složenim financijskim makinacijama prikriva pravi razmjer svojih teškoća. Enron je ionako imao komplicirano financijsko poslovanje jer se djelomice temeljilo na ugovorima o isporukama energije i isplatama u budućnosti, pri čemu su se kupcima davali složeni kreditni aranžmani. To je neovisnim revizorima otežavalo nadzor poslovanja Enrona, a šefovima Enrona olakšavalo da prikrivaju stvarno stanje koje je bilo sve lošije. Pokazalo se da su neki šefovi tvrtke isplanirali financijsku operaciju kojom su gubitke Enrona prebacili na neke offshore kompanije, za čije je dugove Enron jamčio, ali to nije prikazano u izvještajima upravnom odboru. Početkom prošle godine pojavili su se prvi znakovi zabrinutosti na burzi, posebno nakon što je objavljeno da će državni regulatori zbog tih glasina o financijskim teškoćama obaviti kontrolu Enrona. Lay je to uspio spriječiti intervenirajući kod Karla Rovea, najbližeg Bushova savjetnika za političku strategiju, kako se sada otkriva – tada još vlasnika značajne količine Enronovih akcija, koje je u međuvremenu prodao. Rove je očito djelovao po napucima Busha da se Layu pomogne.

Bushov posrnuli prijatelj

No sama najava Enronovih problema imala je loše posljedice za Enron na burzi pa su njegove dionice počele padati. Taj pad je bio na početku blag, ali kontinuiran svih sljedećih mjeseci, a to je bilo razorno za Enron, jer je njegovo poslovanje bilo temeljeno velikim dijelom na vrijednosti što ju je kompanija imala na burzi. Enron se u samo nekoliko mjeseci našao na rubu bankrota. Početkom studenoga 2001. Enron je priznao da je prikrivao pravo financijsko stanje te je revidirao svoje poslovne bilance od 1997. nadalje, uključujući i prikrivene gubitke u offshore tvrtkama, čime je prihod kompanije smanjio za 500 milijuna dolara. Kompanija Dynegy, teksaški konkurent Enrona, u želji da ukloni rivala pripajanjem, predložila je da preuzme Enron i za to plati 9 milijardi dolara. Pregovori su bili već pri kraju kad su Enronovi pregovarači otkrili sugovornicima iz Dynegyja da su im prikrivali još jedan gubitak od 690 milijuna dolara. Tada se Dynegy povukao iz pregovora, zbog čega Enron nije mogao platiti neke prispjele obveze, pa je morao objaviti bankrot.
Sve se to događalo u tjednima nakon terorističkog napada na New York i Washington 11. rujna, kad su se i mnoge druge kompanije našle u ekonomskim teškoćama. Da bi zaštitila privredu, Bushova administracija odlučila je dati novac iz budžeta da se te kompanije spase. Kad je objavljeno da propada i Enron, mnogi su očekivali da će Bush iskoristiti sadašnju opću politiku pomoći posrnulim velikim tvrtkama da pomogne i svojim prijateljima u Enronu. No on to nije učinio. da ne ispadne kako i sada pomaže svom prijatelju Layu zato jer mu je on financijski pomogao pri usponu do Bijele kuće.

Milijarde dolara u igri

Za Busha je situacija vrlo delikatna pa se ponaša kao da s Enronom nije nikada imao veze. Nedavno su ga na tiskovnoj konferenciji u Crawfordu, teksaškom mjestu gdje se odmara na svom ranču, novinari pitali o Enronu, a on je nervozno odbio odgovoriti.
No Lieberman je obznanio da će istraga o Enronu početi 24. siječnja, čim se Senat vrati na posao poslije zimske stanke. I drugi senatori, članovi njegova komiteta, najavili su da će energično istražiti taj slučaj. Ako senatski komitet ustanovi nepravilnosti, moguće je da se imenuje neovisni istražitelj, kao što je zbog afere “Whitewater” i moguće nezakonite investicije od 100.000 dolara protiv Billa Clintona pokrenuta istraga neovisnog istražitelja Kennetha Starra koja je trajala četiri godine, a za koju je potrošeno čak 40 milijuna dolara. Ovo bi moglo postati mnogo ozbiljnijim problemom za Busha nego što je afera “Whitewater” bila za Clintona. Kod Clintona radilo se o mogućoj pronevjeri 100.000 dolara, a ovdje o – milijardama.

Enronovi aranžmani s HEP-om

HEP je s Enronom sklopio za Hrvatsku nepovoljne ugovore o izgradnji Termoelektrane Jertovec i kupnji električne energije

Američka tvrtka Enron prisutna je u Hrvatskoj od srpnja 1996. kada je potpisan Memorandum o razumijevanju kao prvi korak u izgradnji Termoelektrane Jertovec. Potkraj ožujka 1999. HEP i Enron su parafirali Ugovor o preuzimanju električne energije kojim je dogovorena izgradnja plinske termoelektrane kapaciteta 240 megavata, a cjelokupni se posao procjenjivao na oko 1,2 milijarde dolara. Ugovor je potpisao tadašnji direktor HEP-a Damir Begović, te Enronova savjetnica Zdenka Gast koja je tvrdila kako je riječ o poslu koji će u Hrvatsku privući i druge američke ulagače. Pritom nisu objavljeni glavni dijelovi ugovora, a to je obveza hrvatske strane da kupuje struju iz Jertovca po cijenama koje su trebali određivati Amerikanci. Ono što je prešućeno jest da je iza posla stajao Franjo Tuđman koji se nadao da će američki financijski lobiji osigurati njegov službeni posjet Washingtonu i susret s Billom Clintonom u Bijeloj kući. To se nikada nije dogodilo.
Nakon pobjede na izborima Vlada Ivice Račana je u proljeće 2000. zatražila od Enrona raskid potpisanog ugovora. Uslijedili su mukotrpni pregovori okončani dogovorom u Houstonu, da bi u rujnu 2000. HEP i Enron potpisali pet ugovora, među kojima je najvažniji onaj o kupoprodaji električne energije. Premda su njima ublaženi negativni financijski efekti prvotnog ugovora, zbog poslovanja s Enronom HEP je povisio cijenu struje kućanstvima za 25 posto.

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika