Zagrebački gudački kvartet Promocijom najnovijeg nosača zvuka, u utorak je navečer Zagrebački gudački kvartet nastavio koncertni ciklus Zagrebački kvartet&HGZ i u 2011-oj godini. Kratak uvodni govor glede nastanka ¨Češkog albuma¨ održao je gospodin Siniša Bizović iz diskografske agencije Spona, a događaju su nazočili veleposlanik Češke republike u Zagrebu s pratnjom i članovi područne Češke besede.

Bogat komorni program započeo je ¨Lirskim¨ Gudačkim kvartetom Josipa Štolcera Slavenskog (1896-1955), u čija se tri stavka zgusnula građa stvorivši ugođaj nepotrebne kompozicijske kompleksnosti, gdjegdje teško i neugodno razrješive. Iako su sjajno uklopljeni atenuacijski skupni akordi, slavenski napjevi izneseni u fugalnim oblicima, te mnogi, tada moderni, oblici ostali zapaženi, stekao se dojam, potvrđen izvedbama u nastavku koncerta, da se kompozicijska forma mogla dodatno ugladiti. Ono što je ¨Lirskim¨ kvartetom bilo naslućeno, slijedećim se c-mol kvartetom (op.18, br.4) Ludwiga van Beethovena (1770-1827) samo dodatno naglasilo.

Točnije, središnji su stavci - Scherzo koji to po svojoj promjenjivoj formi zapravo i nije bio i Menuetto Allegretto kao uvod u ciganski rondo finalnog stavka - istaknuli jak unutarnji dio kvarteta (Davor i Hrvoje Philips), često neravnopravan i manje izražajan u usporedbi s tzv. rubnim glazbenicima. Zagrebački je kvartet tako u cijelosti pokazao čist organski slog, sklonost jasnim figuracijama, te finoći iznošenja tematskog materijala, dinamičkih ukrasa i sinkopa, s profesionalnom mjerom nebitnih intonacijskih i metričkih pogrešaka.

Ukoliko se posao skladatelja uvijek činio beskrajnim, po samoj prirodi stvari, onda je sasvim blizu njegovoga kraja svojedobno bio Robert Schumann (1810-1856) skladavši jedno od najkvalitetnijih komornih djela uopće, Glasovirski kvintet u Es-duru (op.44). U tonalitetu Mozartovog (KV452) i Beethovenovog (op.16) glasovirskog kvinteta, Schumann je do(s)hvatio nevjerojatnu prožetost klavirskih i kvartetskih dionica čiji je snažan emocionalni utisak zacijelo vezan (i) uz posvetu voljenoj ženi Clari Wieck, kasnije Schumann, tada ponajboljoj europskoj pijanistici. Dvije glavne teme istaknute u prvom (Allegro brillante) i četvrtom (Allegro ma non troppo) stavku označile su temeljni dojam kvinteta, a brojni su se citati iz skladateljeve Prve simfonije u B-duru (op.38), Sonate za glasovir u fis-molu (op.11) i Violinske sonate u d-molu (op.121) mogli prepoznati i u središnjim stavcima.

Naglašenu dramatiku (In modo d'una marcia. Un poco largamente - Agitato), uz sad već savršeno usvirani Zagrebački kvartet, smjelo je pratila mlada pijanistica Zrinka Ivančić, do sada okrunjena vodećim pozicijama na brojnim domaćim i inozemnim pijanističkim natjecanjima. Bilo da se nazirala u decentnoj pratnji gudačkog kvarteta, ili, već za tren, u zahtjevnoj solističkoj ulozi, domaća je pijanistica pokazala veliku izvođačku upućenost, potrebnu tehničku razinu, te iznimnu suradnju s agilnim članovima Zagrebačkog kvarteta koje je i ovaj put brojna publika ispratila ovacijama i burnim pljeskom.