Dvotjedni prosvjed policajaca koji na Markovu trgu u Zagrebu ultimativno traže povratak na posao pomno je dirigirana i suptilno razrađena akcija, tvrde desničarske struje HDZ-a, a koju su po svemu sudeći osmislili umirovljeni general Mile Ćuk i bivši šef SIS-a za Bjelovar Luka Markešić, bliski politički sljedbenici Ivića Pašalića.
Ta akcija trebala bi označiti početak nove strategije rigidne desnice u pokušajima destabilizacije vlasti i provociranja prijevremenih izbora. Nakon višemjesečnog dirigiranja bukačkim akcijama različitih stožera za obranu digniteta Domovinskog rata, rigidni desničari počeli su koristiti sebi bliske kompromitirane policajce za provociranje socijalnih nemira. Prema tom scenariju, koristeći nemire, Ivić Pašalić i njegovi politički sljedbenici nekoliko tjedana uoči stranačkih izbora u HDZ-u trebali bi se prometnuti u zaštitnike socijalno ugroženih građana.
Središnji lik te perfidne političke manipulacije, koji će u konačnici kompromitirati i stvarno socijalno ugrožene policajce, jest Filip Lacić, koji se javnosti predstavlja kao dopredsjednik Koordinacije neraspoređenih policajaca. Filip Lacić rođen je 1954. u Brčkom, gdje je završio trogodišnju obrtničku školu. Godine 1976. zaposlio se u policiji poslije završenog policijskog tečaja u Valbandonu. Prije prvih izbora 1990. vrlo brzo se od deklariranog Jugoslavena, prometnuo u nacionalno osviještenog Hrvata. Nakon što je HDZ preuzeo vlast Lacić se, vjerojatno zahvaljujući svom bosansko-posavskom podrijetlu, brzo zbližio s generalom Milom Ćukom, tada stvarnim vladarom cijele bjelovarske regije.
Lacić je, tvrdi se bez osobitog isticanja, sudjelovao u ratnim akcijama na pakračkom području. Njegovi kolege zapamtili su tek epizodu u kojoj je Lacić bio osumnjičen za krađu namještaja iz jedne od “osvojenih” srpskih kuća. Međutim, ta istraga, vjerojatno zbog Lacićeve bliskosti s Milom Ćukom, nikada nije službeno završena, a već je nastupila i zastara, tako da Lacić ne bi mogao sudski odgovarati čak i da se pronađu dokazi i svjedoci koji bi krađu potvrdili.
Neki Lacićevi kolege s kojima je Nacional imao priliku razgovarati tvrde da dijelom upravo zbog tih sumnji, ali dijelom i zbog stalnih sukoba sa suradnicima, Lacić nije uspio ostvariti svoju ambiciju da postane policijski zapovjednik u Križevcima. Uz svoj policijski posao Lacić je u to vrijeme kao osoba od iznimnog povjerenja Mile Ćuka navodno bio uključen u organizirani lanac krijumčarenja oružja prema BiH. Tako je u razdoblju između 1993. i 1994. unutarnja kontrola policije istraživala Lacićevu ulogu u krijumčarenju oružja. Istragom se uspjelo rekonstruirati da je upravo po nalogu Mile Ćuka Josip Lacić trebao organizirati ilegalno prebacivanje nekoliko kamiona s oružjem prema Hercegovini. No istragom je ustanovljeno da je Lacić dio ilegalnog konvoja na svoju ruku preusmjerio prema Bosanskoj Posavini. Od tada se po Križevcima šire glasine da je tako zarađenim novcem uspio sagraditi i obiteljsku kuću koja je navodno uknjižena kao vlasništvo njegove supruge.
Lacić se bio bespravno uselio u vojni stan, a, prema tvrdnjama njegovih policijskih kolega, potom je uz pomoć jednog djelatnika MORH-a čak uspio taj stan uknjižiti kao svoje vlasništvo. Istraga o sumnjivim aktivnostima Filipa Lacića također je obustavljena, a tvrdi se da je do toga došlo i zato što je Lacić bio vrlo blizak prijatelj još dvojice moćnih HDZ-ovih ljudi na tom području: Luke Markešića, kuma Mile Ćuka i bivšeg šefa SIS-a za to područje, koji je nedavno pušten iz pritvora nakon što je ključni svjedok, pod čudnim okolnostima, potpuno promijenio iskaz koji ga je teretio za likvidaciju civila na bjelovarskom području, te Joze Čavarušića, u to vrijeme najistaknutijeg HDZ-ova aktivista u tamošnjoj policijskoj upravi.
Nedugo nakon uspješnog zataškavanja Lacićevih sumnjivih aktivnosti njegovi politički mentori uspješno su ga 1994. promovirali u šefa odjela prometne policije u Policijskoj upravi bjelovarsko-bilogorskoj. Novog mjesnog šefa prometne policije Bjelovarčani su uglavnom zamjećivali kako divlja osobnim automobilom po gradu vozeći brzinom većom od 100 km na sat. Usporedo s time, kod kolega je bio na glasu kao “prljavi” policajac koji je funkciju uglavnom koristio za usluge svojim prijateljima koji bi se eventualno našli u prometnoj nevolji koju su sami skrivili.
U Bjelovaru se još pamti najdrastičniji primjer Lacićeve zloporabe službenog položaja. On je 1998. potpuno zataškao prometnu nesreću koju je skrivio njemu nadređeni, tadašnji šef bjelovarske policije Mato Sičaja. Sičaja je vozeći u pijanom stanju potpuno uništio službeni policijski Golf, koji je nakon nesreće izgorio. Kada su prije nekoliko mjeseci Lacićevi ogorčeni kolege ponovno upozorili na to Lacićevo zataškavanje, slučaj je već bio otišao u zastaru.
Lacić je sa svoje funkcije, kao policajac na vrlo lošem glasu, smijenjen četiri mjeseca nakon promjene vlasti, u svibnju 2000. Ostavši bez očito unosne sinekure, Lacić je počeo s pritiscima na svoje kolege i provociranjem nemira u bjelovarskoj policiji. Tako se upravo njega sumnjiči da je autor gotovo polovice od ukupno 118 anonimnih prijava o nepravilnostima u radu bjelovarske policije. Bivši Lacićevi kolege s posla s podsmijehom su često znali gledati Lacića kako ih špijunira za vrijeme očevida prometnih nesreća, a potom kao anonimni građanin telefonira policiji i dojavljuje njihove navodne propuste. Svih 118 anonimnih prijava uručeno je visokim policijskim dužnosnicima Ranku Ostojiću i Vladimiru Faberu u Bjelovaru u kolovozu 2001. Njih dvojica došli su u bjelovarsku policiju nakon što je upravo Filip Lacić, tada neformalno, predvodio prosvjed neraspoređenih policajaca i organizirao blokadu tamošnje policijske zgrade. Lacić se u to vrijeme nije eksponirao kao vođa pobunjenih policajaca, nego je na pitanja svojih kolega zašto im se javno ne pridruži u prosvjedu odgovarao kako je bolje da sve izgleda spontano, bez istaknutog vođe. No kada su Ranko Ostojić i Vladimir Faber došli na sastanak s prosvjednicima, Lacić ih je oštro napao. U prostoriji u kojoj se nalazilo stotinjak neraspoređenih policajaca Lacić im je rekao: “Gadite mi se!” Oni su mu odvratili da može slobodno napustiti prostoriju. Lacić je potom njima dvojici uputio prijetnju: “Znam ja dobro gdje ste vi bili za vrijeme rata.” Kako su i Ostojić i Faber bili istaknuti dobrovoljni sudionici Domovinskog rata, na to su se samo osmjehnuli, a Lacića su njegovi kolege gotovo izbacili iz prostorije gdje se sastanak održavao.
Nepunih osam mjeseci nakon tog incidenta Filip Lacić se, po svemu sudeći u dogovoru s Milom Ćukom i Lukom Markešićem, svojim političkim mentorima s kojima je sve vrijeme bio u kontaktu, odlučio nastupiti kao eksponirani predvodnik socijalno ugroženih policajaca, iako je sam vrlo dobro financijski zbrinut, a usto je od policije dobio i 130 tisuća kuna otpremnine. Na prosvjedu protiv države koja ih želi poslati u mirovinu ili zbrinuti na drugi način Laciću su se pridružili još neki zanimljivi policajci. To su Bjelovarčani Željko Lajner, koji je do kolovoza 2001. imao završenu tek osnovnu školu i više puta bio stegovno kažnjavan; Stjepan Jelušić, koji je zbog nedostatka dokaza oslobođen optužbe za krađu oružja; Zvonko Šimić, sa završenom osnovnom školom, i Mijo Jeličić, koga sumnjiče za krivotvorenje svjedodžbe o obrazovanju; Požežani Zvonko Jozić, sa završenom osnovnom školom, i Stanislav Toufer, više puta disciplinski kažnjavan; Vinkovčani Zvonimir Špoljarić i Zlatko Bošnjak, protiv kojih su podnesene kaznene prijave; te disciplinski kažnjavani Čakovčanin Amir Zadravec.
Pišući o krajnje zanimljivim biografijama nekolicine istaknutih prosvjednika, Nacional je već upozorio i na to da je Laciću, kao i nekolicini njegovih kolega prosvjednika, bio ponuđen rad u jednoj od bjelovarskih zaštitarskih tvrtki, ali su oni to odbili, odlučivši potražiti suosjećanje javnosti, manipulirajući pritom nekim doista ugroženim neraspoređenim policajcima. Sam Lacić prošlog je tjedna na sastancima s novinarima u više navrata reagirao na zanimljiv način. Prvo je novinare koji su ga upitali je li istina da je primio 130 tisuća kuna otpremnine pitao kako se zovu, da ih poslije zna potražiti. Potom je jednom od novinara koji je ulazio u zgradu Sabora dobacio: “Gdje si ljevičaru!” Time je Lacić izravno pokazao da na Markovu trgu zapravo socijalni bunt vješto kreira u politički prosvjed protiv vlasti, na kojem su svoju skrb za ugrožene redom iskazivali saborski zastupnik Ljubo Ćesić Rojs, umirovljeni generali Janko Bobetko, Ivan Korade i Krešimir Ćosić, zatim bivši šef hrvatskih obavještajaca i bliski suradnik Ivića Pašalića Markica Rebić, bivši HDZ-ov ministar vanjskih poslova Zvonimir Šeparović, Anto Kovačević, rigidni desničar poznat po seksističkim ispadima, ali i Ivić Pašalić.
Pašalić je uoči svog posjeta, predvidljivo, unaprijed demantirao svaku vezu s organizacijom tog prosvjeda, a u istom je priopćenju za javnost pozvao novinare da medijski poprate njegov susret s otpuštenim policajcima. Kada se pojavio na Markovu trgu, Pašalić je među ostalim izjavio: “Trebalo bi pokazati razumijevanje za socijalni položaj ovih ljudi.” Time je vjerojatno htio sugerirati da će, ako uskoro bude izabran na mjesto predsjednika HDZ-a, znati pokazati razumijevanje za ljude poput Filipa Lacića, ali i cijeniti njihove usluge ako zajedničkim naporima uspiju srušiti aktualnu vlast koja s leđa poreznih obveznika želi skinuti teret financiranja korumpiranih ili nedovoljno kvalificiranih državnih službenika.