Ivo SanaderIzborne skupštine HDZ-a u Splitu i Slavonskom Brodu dramatično su upozorile da će Hrvatska, ako Ivić Pašalić postane predsjednik te stranke, utonuti u beznađe nasilja, fizičkih obračuna, ucjena, krađa, prijevara, nepoštovanja elementarnih zakona i demokratskih načela ponašanja. Kriminalna sljedba “Doktora”, najopasnijeg i najomraženijeg političara, vratila je posljednjih tjedana u politički život Hrvatske najgrublje nasilje i primitivizam: u Splitu su pristašama Ive Sanadera prijetili fizičkom silom, ukrali su glasove i falsificirali izbornu pobjedu, tako da se u HDZ-u raspravlja o poništenju te izborne farse, dok su u Slavonskom Brodu, kad su shvatili da neće moći varati pri brojanju, uz pomoć rashodovanih boksača, Pašalićevi ljudi onemogućili ulazak izaslanika u dvoranu i održavanje izborne skupštine. Pašalić je pokazao da ne preže ni od najgrubljeg nasilja ne bi li se domogao vlasti: Gurnuo je HDZ u spiralu nasilja kojoj se ne vidi kraj: Sanaderu i njegovim pristašama prijeti se političkom, pa čak i fizičkom likvidacijom.
Još se jednom pokazuje kakva je fatalna greška učinjena kad je Pašalić pošteđen suđenja za brojna nedjela koja je počinio i kako su teško pogriješili njegovi stranački kolege kad ga nisu izbacili iz HDZ-a. Pašalić i njegova sljedba najveći su krivci što se HDZ nije preobrazio u demokratsku stranku. Samo zbog toga što je HDZ ostao klasičan desničarski, populistički pokret, koji ne priznaje europske demokratske standarde, u njemu su mogli nastaviti djelovati i politički delinkventi poput Pašalića i njegovih sljedbenika. HDZ je ponovno gurnut na rub samouništenja.
Premda su od početka u HDZ-u izmiješane političke grupacije dijametralno suprotnih političkih, ideoloških i gospodarskih interesa, svi su se oni uzajamno podnosili jer ih je povezivao zajednički interes: obrana od sudskih i policijskih progona te kupovanje vremena. Kad su se uvjerili da je sadašnja vlast posve nesposobna i nezainteresirana za uspostavu pravne države, dio hadezeovskih nasilnika predvođenih Pašalićem i njegovom kriminalnom družbom ponovno je digao glavu, a na vidjelo je izišla njihova nasilnička i antidemokratska ćud. A upravo je to Pašlić pokušavao prikriti. Zbog toga je organizirao svečano predstavljanje izbornog programa koje ga je trebalo prikazati u iskrivljenom svjetlu. No umjesto dugo najavljivane spektakularne promocije, predstavljanje Pašalićeve izborne platforme u Novinarskom domu u Zagrebu pretvorilo se u bruku. Favorit najrigidinje desnice za predsjednika HDZ-a tjednima se hvalio po medijima da će njegovu političku i gospodarsku platformu, prepunu novih ideja i prijedloga, predstaviti sami autori, mladi znanstvenici i poduzetnici. U utorak, 2. travnja, pokazalo se da je to bila samo još jedna u nizu Pašalićevih opsjena i izmišljotina: ni u publici nije bilo ni jednog istaknutijeg menedžera ili ekonomista, a da se o poznatijim imenima iz znanosti, kulture, i gospodarstva i ne govori. Pašalićev politički dream team teško je razočarao čak i njegove najvjernije sljedbenike. Prigovaraju mu što je za najbliže suradnike odabrao kompromitirane političare, bez ikakva stručnog ili moralnog autoriteta u javnosti: Ljerku Mintas-Hodak, nekadašnju potpredsjednicu Vlade i HDZ-a, aktualnog zadarskog gradonačelnika Božidara Kalmetu, šefa riječkog HDZ-a Darija Vukića, bivšeg zamjenika ministra obrane generala Krešimira Ćosića, nekadašnjeg zastupnika u Županijskom domu Sabora Ivana Brlekovića i sadašnjeg zastupnika u Saboru i velikogoričkog gradonačelnika Ivana Šukera. Većinu njih građani ponajviše pamte po skandalima i aferama. No oni su bili jedini mogući Pašalićev izbor: nitko drugi, naime, nije pristao postati dio njegove momčadi.
Ljerka Mintas-Hodak ostala je u sjećanju po tomu što je autoritetom potpredsjedničke funkcije u Vladi 1998. natjerala direktora Glumine banke Marka Marčinka da njoj i njezinu suprugu isplati 480 tisuća DEM ušteđevine u vrijeme kada tisuće drugih malih štediša nisu mogle spasiti ni jednu kunu. Za šefovanja generala Krešimira Čosića u Ministarstvu obrane to je leno hercegovačkog bossa Gojka Šuška bilo leglo kriminala, šverca, pljački i povezanosti s podzemljem. Potkraj 90-ih mediji su objavljivali opširne fotoreportaže o dvije kuće generala Čosića na Braču, od kojih je jednu sagradio u zabranjenom, zelenom pojasu. Božidar Kalmeta u provjerenoj je hadezeovskoj maniri 2001. kupio funkcijom u gradskom poglavarstvu glas nezavisne zastupnice Renate Peroš čijim je glasom postao zadarski gradonačelnik. Prije toga Kalmeta je telefonski zaklinjao, novinar Nacionala osobno je tomu svjedočio, jednog od predsjednika stranaka vladajuće koalicije da mu pomognu da bude izabran za gradonačelnika. Dario Vukić zapamćen je po enormnom računu od 500 tisuća DEM za reprezentaciju koji je načinio samo na jednoj kartici American expressa dok je bio direktor brodarske tvrtke “Croatia line”. Dok je njegova tvrtka propadala, Vukić se bezobzirno razbacivao novcem poreznih obveznika pa je čak plaćao telefonske račune kćeri Ljerke Mintas-Hodak. Zlobnici tvrde da to ipak nije bio pravi razlog zbog kojega se Ljerka Mintas-Hodak, izbezumljena što je Vukiću ukinut saborski imunitet, javno rasplakala nad njegovom nesretnom sudbinom.
No nije upletenost u afere jedina karakteristika koja povezuje Pašalićevu ekipu: njihova je glavna odlika politička rigidnost, desničarenje i ksenofobičnost. Za hadezeovske vlasti oni su opstruirali ulazak Hrvatske u međunarodne integracije, nisu prihvaćali europske demokratske standarde i načela pravne države. Ljerka Mintas-Hodak poručivala je da “nismo za brzi ulazak u Europu”, protivila se suradnji s Međunarodnim sudom u Haagu, bila je protivnik povratka Srba, denuncirala je umjerenije članove HDZ-a, napadala je predstavnike međunarodne zajednice kada su tražili da HDZ-ova vlast poštuje prava nacionalnih manjina i pravnu državu, a odobravala je i enormne honorare američkom odvjetniku Davidu Rifkinu. Božidar Kalmeta proslavio se izjavom da vlada Ivice Račana mora pasti ako izruči Haagu generala Antu Gotovinu i Rahima Ademija, dok je generala Krešimira Čosića predsjednik Stjepan Mesić prisilno umirovio jer se s još 11 generala usprotivio demokratski izabranoj Vladi.
U nedostatku bilo kakve originalnije gospodarske ideja, Pašalićeva ekipa u Novinarskom je domu posegnula čak i za krivotvorinom: podmetnula je kao svoju ideju o osnivanju fonda za zapošljavanje, premda je vlada Ivice Račana osmislila takav fond još prije nekoliko mjeseci. Što se moglo očekivati od stručnjaka kao što je Dario Vukić koji je “Croatia line”, nekada iznimno uspješno riječko brodarsko poduzeće, po ekspresnom postupku uništio i doveo do stečaja? Zbog toga je protiv njega i pokrenut kazneni postupak.
Politička platforma Ivića Pašalića jednako je bijedna kao i njegov nazovi gospodarski program. U jednom detalju ipak se razlikuje od programa većih hrvatskih parlamentarnih stranaka. Pašalić je obećao da će, kada dođe na vlast, izmijeniti ustavni zakon o suradnji s Haaškim sudom te da će zatražiti da se promijeni Statut Međunarodnog suda za ratne zločine. U tom zahtjevu najbolje se očitava sukus Pašalićeve političke strategije: sukob s međunarodnom zajednicom, izolacija, još veći financijski problemi i siromaštvo građana Hrvatske. Ivić Pašalić posljednjih je mjeseci izigravao Europljanina i demokrata, no njegov politički program, a još više nasilničko ponašanje njegove klike, razotkrivaju njegovu pravu ćud: Pašalić je spreman najgrubljom fizičkom silom eliminirati svoje političke suparnike. I sve to dok još nije na vlasti.
Pašalić je godinama pokušavao članove svog sadašnjeg tima instalirati na najviše državne i stranačke funkcije. Iz Pašalićeva tabora 13. studenoga 1999., nekoliko dana nakon smrti tadašnjeg predsjednika države, potekla je informacija da je Franjo Tuđman prije odlaska u bolnicu ostavio zapečaćenu kuvertu u kojoj je odredio da Ljerka Mintas-Hodak bude njegova nasljednica. Laž je bila toliko prozirna da su je se poslije javno morali odreći čak i njeni autori. Pašalićeva uzdanica Božidar Kalmeta hvalio se sredinom 1998. da mu je ponuđeno da postane novi glavni tajnik HDZ-a, dok se Krešimir Čosić u to doba već uživio u ulogu ministra obrane. No predsjednik Tuđman spriječio je realizaciju Pašalićevih kadrovskih podvala. U HDZ-u tvrde da je u Pašalićevu društvu najteže Ivanu Šukeru. Dugo je izbjegavao javno se deklarirati kao Pašalićev sljedbenik, no kako svoj uspon po hadezeovskoj hijerarhijskoj ljestvici zahvaljuje Pašaliću i njihovim zajedničkim zavičajnim korijenima, nije mu mogao okrenuti leđa.
Umjesto bučno najavljivanih novih lica Novinarskim domom u Zagrebu u utorak, 2. travnja, paradirali su isluženi hadezeovski old timeri: od proskribiranih generala i policajaca poput Ivana Korade, Janka Bobetka, Ljube Ćesića Rojsa, Davorina Domazeta, Miljenka Crnjca, Ivana Brzovića i Miroslava Tuđmana do ridikuloznih hadezeovskih dužnosnika kao što su bivša ministrica prosvjete Ljilja Vokić, splitski župan Branimir Lukšić te BiH ekspert i pretvorbeni maher Milan Kovač. Premda je Pašalić osobno animirao mnoge iz političkog i gospodarskog života, nitko od njih nije došao na promociju, okupilo se tek omanje, dobro poznato društvance. Time su Pašaliću zadali težak udarac pokazavši mu što misle o njemu. Stoga su poseban tretman dobili čak i uzvanici kao što je Jozo Meter, koji je u nedjelju, 7. travnja, spriječio ulazak Sanaderovih pristalica na izbornu skupštinu u Slavonskom Brodu, Mate Šimić, vođa Pašalićeve frakcije u Slavoniji, Nenad Ivanković, čelnik Pašalićeve izmišljotine HIP-a, i Đurđa Šušak, udovica hercegovačkog bossa Gojka Šuška. Doduše bili su tu i stari Pašalićevi politički istomišljenici: bivši rektor Zagrebačkog sveučilišta i veleposlanik u Italiji Marijan Šunjić, akademik Stjepan Babić, književnik Ivan Aralica, odvjetnik Željko Olujić, izdavač Josip Pavičić, biznismen Josip Radeljak. U predvorju dvorane u kojoj je nastupao Pašalić novinari su primijetili skladatelja Tončija Huljića, glumce Anju Šovagović i Dragana Despota. Došli su i televizijska novinarka Silvija Luks, ekonimisti Guste Santini i Branimir Lokin, profesor Pravnog fakulteta Uroš Dujšin.
Uspoređujući neke članove užeg Pašalićeva tima i dio gostiju, nije teško zapaziti podudarnosti. Kao i Ljerka Mintas-Hodak, Božidar Kalmeta, Dario Vukić i Krešimir Čosić tako je i Miroslav Tuđman upleten u šverc džipova, misterioznu gradnju svojeg ljetnikovca na Braču, protuzakonito korištenje kreditnih kartica. Nenad Ivanković služio se falsificiranim dokumentima SIS-a da kompromitira Ivana Zvonimir Čička i vladu Ivice Račana, protiv generala Ivana Korade vodi se nekoliko postupaka zbog nasilničkog ponašanja, Milan Kovač bio je na čelu Fonda za privatizaciju u vrijeme najvećih zloporaba u pretvorbi. Svi oni dokazuju da Pašalić može okupiti samo ekstremne desničare i nacionaliste, političare koji su mu ostali dužni ili one koji su toliko kompromitirani da im čak ni druženje s najomraženijim hrvatskim političarom više ne može štetiti. Upravo zbog takvog društva, hadezeovske uzdanice, poput dubrovačke gradonačelnice Dubravke Šujice i varaždinskog tajkuna Hrvoja Vojvode, koji koketiraju s Pašalićem i potajice se sastaju s njim, nisu željele doći na promociju u Novinarski dom. Stat će na Pašalićevu stranu tek ako pobijedi na izborima.
Predstavljanje Pašalićeva političkog programa bilo je u funkciji unutarstranačkog inženjeringa: trebalo je ohrabriti njegove stranačke pristalice i ostaviti dojam kako Pašalić doista nudi nešto ozbiljno. Događaji posljednjih dana upozoravaju da bi se Hrvatskoj mogla dogoditi prava katastrofa kada bi takav HDZ, s Pašalićem na čelu, imao značajniju ulogu u njenom političkom životu ili se čak vratio na vlast. U SDP-u i strankama vladajuće koalicije priželjkuju da Pašalić pobijedi na izborima za predsjednika HDZ-a jer vjeruju da tada na parlamentarnim izborima ne bi imali ozbiljnog suparnika. Zahvaljujući neodgovornim političarima vladajuće koalicije te dijelu bivših političara, generala, tajnih policajaca, kriminalaca i pretvorbenih mahera upletenih u nezakonite radnje, koji jedinu šansu da se obrane od policijskog i sudskog progona vide u povratku Pašalića na vlast, taj najomraženiji hrvatski političar može danas izigravati realnu političku opciju. Valja se nadati da će građani Hrvatske biti odgovorniji od svojih političara: zahvaljujući groznom iskustvu koje su imali s Pašalićem dok je bio na vlasti sigurno neće dopustiti da se “Doktor”, ma koliko manipulirao medijima, vrati na državnu političku scenu.