Objavljeno u Nacionalu br. 335, 2002-04-16

Autor: Berislav Jelinić

Novi skandal u državnoj upravi

Glavni državni inspektor Branko Jordanić osumnjičen za utaju poreza

Branko Jordanić mogao bi završiti u zatvoru zbog toga što je nezakonito financirao automobilističku karijeru Tuđmanova unuka

Vjeko BrajovićVjeko BrajovićZagrebačka policija privodi kraju opsežnu kriminalističku obradu koja bi mogla uzdrmati same temelje funkcioniranja hrvatske države zato što je za kriminalne aktivnosti osumnjičen glavni državni inspektor Branko Jordanić, osoba koja bi zbog osjetljivosti funkcije koju obnaša svojim ponašanjem morala biti iznad uobičajenih građanskih standarda poštenja i morala. Kako Jordanić kao glavni državni inspektor ima vrlo široke ovlasti za kontrolu i nadzor kompletnog poslovanja u Hrvatskoj, koje ga svrstavaju u usko društvo državnih dužnosnika u čije poštenje i moral nitko ni sekunde ne bi smio posumnjati, već sama informacija da policija nad njim provodi kriminalističku obradu morala bi ozbiljno zabrinuti aktualnu vlast i alarmirati cjelokupnu javnost, posebice zbog onoga za što se Jordanić tereti.
Branko Jordanić, glavni državni inspektor i predsjednik Hrvatskog auto i karting saveza (HAKS) uskoro bi se mogao naći pred sudom zbog utaje poreza i zloporabe položaja i ovlasti.
Ista policijska obrada, koja traje više mjeseci, mogla bi biti vrlo neugodna i za bivšeg državnog tajnika u Ministarstvu unutarnjih poslova Vjeku Brajovića, protiv kojeg bi mogla biti podnesena kaznena prijava zbog zloporabe položaja i ovlasti. Branko Jordanić i Vjeko Brajović mogli bi završiti u zatvoru zbog vrlo izvjesnih nezakonitosti, što su ih počinili potkraj devedesetih kako bi Siniši Košutiću, unuku bivšeg predsjednika Franje Tuđmana, omogućili idealne uvjete za razvoj njegove automobilističke karijere.
Iako se u MUP-u, posebice nakon promjene vlasti u siječnju 2000., već uvelike pričalo o navodno iznimno brojnim kriminalnim radnjama, što su ih Brajović i Jordanić počinili kako bi se financiranjem Siniše Košutića dodvorili obitelji Tuđman, do opsežne policijske istrage došlo je tek na temelju kaznene prijave koju je protiv Branka Jordanića podnio Dubravko Barbarić, predsjednik Auto moto kluba Dinamo iz Sesveta.
On je zbog utaje poreza i zloporabe položaja i ovlasti, osim Jordanića, prijavio i tajnika HAKS-a Zrinka Gregureka.
U konciznoj kaznenoj prijavi koju je Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu primilo 17. ožujka 2000. Barbarić je ustvrdio da je Jordanić od HAKS-a napravio paravan za financiranje Siniše Košutića, te da je novac prikupljen od različitih tvrtki na ime donacija oslobođenih od plaćanja poreza transferirao za financiranje Košutića. Kako su tvrtke na ime tako transferiranog novca dobivale reklamni prostor na Košutićevu automobilu ili sportskom kombinezonu, Barbarić tvrdi da se radilo o čistom sponzorskom odnosu na što je trebalo platiti porez.
HAKS bi tako državu samo tijekom 1998. oštetio za otprilike 2,5 milijuna kuna, za što je objektivno odgovoran Branko Jordanić.
Osim za utaju poreza čelnici HAKS-a prijavljeni su i zbog korištenja službene Diners kartice HAKS-a za privatne potrebe. Oni su na temelju Odluke upravnog odbora HAKS-a imali pravo na 20-postotnu proviziju od uplaćenih svota, koje su si preko službene Diners kartice isplaćivali na osobne račune, također bez plaćanja poreza.
Barbarić je uz svoju kaznenu prijavu priložio opsežnu dokumentaciju, ali i predstavku u kojoj je opisao “organizirani kriminal u hrvatskom auto športu”. Većina tvrdnji iz te predstavke podudarna je sadržaju dramatičnog pisma, što ga je njegova supruga Terezija Barbarić, kao članica Nadzornog odbora HAKS-a, uputila Uredu za pranje novca pri Ministarstvu financija 12. veljače 2000.
Ona je u tom pismu napisala da je utvrdila niz prekršaja u poslovanju Saveza te da se Uredu za pranje novca obratila jer njene kolege u Nadzornom odboru nisu zainteresirane za rješavanje nepravilnosti u poslovanju.
Terezija Barbarić, koja je u to vrijeme bila i viši savjetnik ministra financija Mate Crkvenca, ustvrdila je da je Branko Jordanić bio na čelu skupine ljudi koja je počinila brojne nezakonitosti. Navodi da je sam čin osnivanja HAKS-a bio neregularan, da je novac klubovima uplaćivan bez ugovora i računa, da su čelnici HAKS-a nezakonito promijenili statut Saveza, da su samoinicijativno nabavljali osobne automobile te da su novac Saveza, bez ikakvih odluka i prateće dokumentacije, transferirali u off-shore tvrtke.
Viša savjetnica ministra financija, dakle osoba koja je itekako kvalificirana za svoj posao u Nadzornom odboru Saveza, utvrdila je da je Branko Jordanić bio glavni provoditelj aktivnosti tijekom kojih se novac Saveza bez ikakva znanja, suglasnosti i kontrole Nadzornog odbora transferirao za financiranje Siniše Košutića. Tom prigodom je dodala da Nadzorni odbor te ugovore taji pod izlikom da se radi o poslovnim tajnama, te da se svi ugovori čuvaju kod državnog tajnika MUP-a Vjeke Brajovića.
Kada ni nakon 50 dana od nastanka tog dramatičnog pisma nitko iz Ureda za pranje novca nije reagirao, Dubravko Barbarić podnio je protiv Jordanića kaznenu prijavu Općinskom državnom odvjetništvu. Potom je državno odvjetništvo zatražilo od policije da ispita navode iz kaznene prijave. Policija je prvotnu obradu završila 5. srpnja 2001., a Županijsko državno odvjetništvo je gotovo pola godine kasnije, 27. prosinca, zatražilo od policije prikupljanje dodatnih informacija.
Jedan istaknuti politički dužnosnik potkraj proteklog tjedna Nacionalu je rekao da nije siguran radi li se u ovom slučaju o klasičnom otezanju državnog odvjetništva ili su pak Brajoviću odani kadrovi unutar MUP-a uspješno opstruirali policijsku istragu do te mjere da je državno odvjetništvo moralo zatražiti prikupljanje dodatnih informacija.
Nacional posjeduje dokumentaciju koja potvrđuje dio navoda iz opisanih dokumenata, a prema informacijama iz krugova bliskih policijskim istražiteljima dodatno prikupljene informacije i dokumentacija mogle bi biti i više nego dovoljne da Branko Jordanić i Vjeko Brajović završe u zatvoru.
Njih dvojica su u drugoj polovici devedesetih bili glavni operativni pokrovitelji Siniše Košutića, a Barbarić tvrdi da su sve to činili isključivo prema izravnim napucima Ankice Tuđman.
Prvu veliku uslugu Siniši Košutiću Branko Jordanić je napravio u trenutku kada je ishodio promjenu pravila stjecanja međunarodne natjecateljske licence. Prije se ta licenca mogla dobiti samo kada neki vozač postane državni prvak. No, kako se nije moglo predvidjeti kada bi to Košutić mogao ostvariti, odlučeno je da se međunarodna natjecateljska licenca može steći nastupom u domaćem kup natjecanju.
Prema tvrdnjama Dubravka Barbarića, Siniša Košutić je 1997. automobilističke utrke vozio kao pripadnik AK Novosel – Vukres, smještenom na adresi Oreškovićeva 22/I u Zagrebu, iako taj klub tada nije bio registriran. Za ovjere Košutićevih dokumenata upotrijebljen je žig kluba AMK Novosel koji je bio registriran na istoj adresi, ali nije bio usklađen sa Zakonom o sportu.
Pravi vozački uzlet Siniša Košutić doživio je nakon što je prebačen u AK 92, klub u okviru MUP-a u kojem je glavnu riječ vodio državni tajnik MUP-a i veliki prijatelj obitelji Tuđman Vjeko Brajović.
Gotovo usporedo s prelaskom Košutića u AK 92, u Upravni odbor HAKS-a, navodno prema izravnoj direktivi Ankice Tuđman, polovicom prosinca 1997. instaliran je general Vladimir Zagorec. Iako je Jordanić upisivao da je Zagorec dolazio na sjednice Upravnog odbora, a u nekim navratima navodno čak i citirao što je ondje govorio, Zagorec nikad nije osobno prisustvovao tim sjednicama. On je trebao poslužiti kao dodatni jamac za dovođenje izdašnih sponzora za financiranje Košutića.
Tijekom 1998. u tu je operaciju navodno čak bio izravno uključen i tadašnji premijer Zlatko Mateša. On bi u to vrijeme pozivao na sastanak u Vladu predstavnike uspješnih tvrtki, gdje bi im govorio da bi Košutića trebali financirati sa po 500 tisuća njemačkih maraka. U to vrijeme navodno je samo Hrvatska pošta i telekomunikacije u AK 92 uplatila za financiranje Košutića osam milijuna kuna, čime su plaćeni troškovi nabave i održavanja skupocjenog BMW-a.
Prema Nacionalovim izvorima bliskim MUP-u i iz kluba AK 92 izvlačen je novac za privatne potrebe, a računi kluba često su plaćani u gotovini, što nije uobičajeno. MUP je istodobno snosio troškove popravaka automobila, posebice jeep vozila koje bi na off-road utrkama sustavno i bezobzirno uništavali drugi vozači tog kluba.
Vjeko Brajović i Branko Jordanić, kao i njihovi bliski suradnici, u to su vrijeme uživali maksimalne privilegije. Tako su, prema tvrdnjama iz policijskih krugova, njih dvojica pomogli izvjesnom Dragecu Čukelju, tadašnjem vozaču Ankice Tuđman, da otvori privatnu pekaru u mjestu Ščitarjevo. Čukelj je obrt prijavio na svoju majku, a pekara je navodno gotovo pola godine poslovala bez izdavanja ikakvih računa. Jordanić je kao glavni inspektor s tim bio upoznat, a čak je i osobno dolazio u tu pekaru. Dragec Čukelj se u to vrijeme znao često pohvaliti svojim moćnim zaštitnicima, a prijateljima se znao povjeriti da upravo on ima čast besplatno odvoziti kruh i pecivo obitelji Tuđman. U ozračju tako specifične i nadasve plodne sportsko-poslovne suradnje ne čudi da je Branko Jordanić, vjerojatno zahvaljujući upravo Brajoviću, u policiji imao poseban tretman. Tako je navodno jednom prilikom policija zaustavila automobil u kojem se nalazila Jordanićeva kćer sa svojim tadašnjim dečkom. Mladi par bio je pod utjecajem lakih droga, njoj su u torbi čak pronašli laku drogu, oboje su privedeni, ali je ona ubrzo puštena, a sva odgovornost prebačena je na njenog mladića.
Sve to vjerojatno se odvijalo daleko od samog Siniše Košutića. On je doista uživao velike financijske privilegije, ali je pokazao i znatan vozački talent. U uvjetima da nije morao razmišljati o financijskim sredstvima potrebnim za natjecanja, zahvaljujući vozačkoj kvaliteti 1999. izborio je titulu prvaka Hrvatske i srednje Europe u N klasi. Potom je uz dosta pehova nastupao u Porsche – Pirelli Super Cupu, a nakon promjene vlasti u Hrvatskoj, nije više mogao pronaći sponzora, pa su ga financirali Nijemci.
Branko Jordanić je nakon promjene vlasti ostao na poziciji glavnog državnog inspektora. On je za Nacional još 1998. izjavio da Košutić od HAKS-a nije dobio nikakva sredstva, te da se HAKS samo založio da on, kao i neki drugi vozači, bude uključen u sponzorske ugovore s Cronetom, BMW-om i drugim tvrtkama.
Dvije godine poslije visoka dužnosnica Ministarstva financija i članica Nadzornog odbora HAKS-a uputila je Uredu za pranje novca dramatično pismo u kojem Jordanića optužuje za brojne kriminalne radnje. Prema Nacionalovim informacijama iz političkih krugova, s tim je pismom upoznat i sam vrh aktualne vlasti.
Umjesto da inzistira na hitnoj provjeri tih izuzetno ozbiljnih optužbi, aktualna vlast nije reagirala, a nakon podnošenja kaznene prijave protiv Jordanića možda je i namjerno pustila da postupak ide uobičajeno sporim tijekom. Aktualna vlast bila je informirana i o tomu da Jordanić u HAKS-u ima neupitan autoritet, vjerojatno upravo zato što mu se nitko ne želi ni u čemu usprotiviti, jer se svi plaše toga da im Jordanić kao glavni državni inspektor namjerno ne izvrši pritisak na poslovanje njihovih privatnih tvrtki ili tvrtki u kojima su zaposleni.
Unatoč tomu, nije bilo reakcije ni nakon što je Novi list 18. svibnja 2001. objavio da je Jordanić bio na informativnom razgovoru u policiji. Tek je Jordanić u svojstvu glavnog državnog inspektora osobno potpisao demanti Državnog inspektorata, kada je o sebi samom napisao u trećem licu: “Dužnošću koju obnaša, službama koje vodi i osobnim angažmanom gospodin Jordanić je, naprotiv, angažiran upravo na suzbijanju gospodarskog kriminaliteta!”
Aktualna vlast nije reagirala ni nakon što je Jordanić ishodio hitnu smjenu Terezije Barbarić iz Nadzornog odbora HAKS-a nedugo poslije njenog ukazivanja na nezakonitosti. Isto je učinio i nakon što su dva njena nasljednika također počeli ukazivati na kriminal koji se pod Jordanićevim okriljem odvija u HAKS-u.
Jordanić i danas uživa puno povjerenje aktualne vlasti iako bi ga policijska istraga, koja dodatno ispituje sve kriminalne radnje za koje ga se tereti, uskoro mogla stajati i karijere i slobode, baš kao i Vjeku Brajovića.

Cjelokupna je operacija organizirana na zahtjev Ankice Tuđman, a osim Jordanića u nju su bili uključeni bivši tajnik MUP-a Vjeko Brajović i tajnik Hrvatskog automobilskog i karting saveza Zrinko GregurekOkvir
Branko Jordanić, glavni državni inspektor koji bi kao kontrolor cjelokupnog poslovanja u Hrvatskoj, morao biti oličenje poštenja, nalazi se pod policijskom istragom zato što je novcem prikupljenim od raznih tvrtki financirao karijeru Siniše Košutiću a pritom nije plaćen porez, čime je država samo 1998. oštećena za 2,5 milijuna kuna

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika