PRVI ČOVJEK MUP-a radije se predstavljao kao nestranački kadar u koalicijskoj vladi, ali ta se situacija odnedavna počela mijenjati i politički je sve bliže HDZ-uTomislav Karamarko, ministar unutarnjih poslova, ima ambiciju postati hrvatski predsjednik i najvjerojatnije tu svoju ambiciju želi ostvariti kao predsjednički kandidat HDZ-a, doznao je Nacional iz upućenih političkih izvora. Izvori bliski HDZ-u ispričali su Nacionalu da je premijerka Jadranka Kosor još prije nekoliko mjeseci izravno pozvala Karamarka da se priključi HDZu. Karamarko je na nekoliko mjesta neformalno znao izjavljivati kako on HDZ zapravo formalno nikada nije niti napustio, ali mu je odgovaralo da ga se javno predstavlja kao nestranačkog ministra u aktualnoj koalicijskoj vladi. To se, izgleda, nedavno počelo mijenjati, iako je Karamarko izjavio da je njegova stranka MUP.

Da se okolnosti mijenjaju neizravno su pokazali i nedavni Karamarkovi javni istupi. On je nedavno najavio istraživanje zločina koje su nakon Drugog svjetskog rata počinili pripadnici Narodnooslobodilačke vojske. Te akcije policije najavio je kao pokušaj procesuiranja komunističkih zločina, što je izazvalo značajne političke reakcije. Te su njegove izjave kritizirali i aktualni i bivši predsjednik države, Ivo Josipović i Stipe Mesić, a Karamarkove najave počele su se i šire među lijevo orijentiranom opozicijom tumačiti kao početak njegova političkog djelovanja. Izvori bliski vrhu HDZa ispričali su Nacionalu da je Karamarko započeo ovu inicijativu uz znanje i suglasnost premijerke Jadranke Kosor, a nikako ne samostalno.

U vrhu HDZ-a svjesni su da će ta inicijativa utjecati na dodatno profiliranje političke scene. Nacional je o toj Karamarkovoj inicijativi i o njegovom mogućem ulasku u HDZ razgovarao s više istaknutih članova HDZ-a. Rijetki od njih su se i službeno izjasnili o tome što bi HDZ dobio ako bi se Karamarko i formalno priključio stranci, ali o nedavnoj Karamarkovoj inicijativi govore pozitivno.

ANDRIJA HEBRANG PODRŽAVA ideju da se Karamarko ponovo priključi HDZ-u. On je za Nacional o tome izjavio: ‘Tomislav Karamarko i ranije je bio član HDZ-a. Nema nikakve dvojbe da je on u političkom smislu demokršćanski orijentiran, te da među nama ne postoje političke razlike. Apsolutno bih ga rado vidio kao člana HDZ-a, jer mislim da bi to bilo dobro i za njega i za našu stranku.” Hebrang podržava i Karamarkovu inicijativu. On misli da bi se poratni zločini iz komunizma trebali procesuirati, iako je za njih nastupila apsolutna zastara, jer bi se tako pridonijelo utvrđivanju povijesne istine o tom razdoblju. Slično razmišlja i ministar zdravstva Darko Milinović. ”Svaki novi član koji može pridonijeti porastu rejtinga HDZ-a i zdravoj konkurenciji unutar stranke je dobrodošao. Karamarko je već iskazao svoja demokršćanska načela, a bio je i član stranke nešto ranije. Doduše imao je svojevrstan otklon, jer je bio šef kampanje bivšeg predsjednika Stipe Mesića, ali ako može pronaći motiv da se priključi stranci ne vidim razloga da ne bude dobro prihvaćen. On je u inicijativi istraživanja komunističkih zločina ustrajan i ona se ne bi trebala vezati za izbornu kampanju. Ako se mogu istraživati zločini počinjeni u Domovinskom ratu, ne vidim razloga zašto se ne bi istražili i zločini nakon Drugog svjetskog rata. Ne znam je li Karamarko donio odluku o priključenju stranci, to je njegova privatna stvar, ali ja bih takvu njegovu odluku pozdravio”, izjavio je za Nacional Darko Milinović. ”Radi se o sinkroniziranoj akciji koja je usuglašena unutar stranke. HDZ Karamarkovu inicijativu podržava, mislimo da se radi o pozitivnom političkom procesu i postoji čvrsto uvjerenje da Karamarko u tom smislu izvrsno radi svoj posao. Što je u cijeloj priči najvažnije, iz onoga što i kako Karamarko radi, nedvosmisleno se može zaključiti da je on kvalitetan i lojalan član tima Jadranke Kosor, čije vodstvo on neprijeporno poštuje i slijedi”, izjavio je za Nacional poznati član HDZa. Jedan iskusni član HDZ-a, koji je već danima u središtu pozornosti javnosti, nije želio komentirati mogućnost Karamarkova priključivanja HDZ-u. ”Nikada u svojoj dugoj političkoj karijeri nisam unaprijed komentirao ona politička zbivanja, koja bi se tek mogla dogoditi. Ne bi to bilo ozbiljno. No, mora se reći da je Karamarkova inicijativa pozitivna. Nažalost, bit će u njenoj konačnici malo konkretnih dokaza, jer su svjedoci tih zbivanja u visokoj životnoj dobi. Drugi problem je u tome što će se vjerojatno ispostaviti da se uglavnom radi o poratnim zločinima, za koje je već nastupila apsolutna zastara.”

MESIĆEV STOŽER Karamarko je bio šef izbornog stožera Stjepana Mesića u njegovoj kampanji za izbore na kojima je prvi put izabran za predsjednikaZBOG KRITIKA KOJE JE PRETRPIO od Mesića i Josipovića već se može reći da je tim svojim angažmanom Karamarko napravio svojevrsni otklon od političke ljevice, ponajprije od bivšeg predsjednika Stipe Mesića, kojem zapravo ponajviše može zahvaliti dugovječnost na istaknutim državnim funkcijama. Mesićeve i Josipovićeve kritike neizravno idu u prilog Karamarkovom desnom političkom profiliranju, što je u suglasju s tvrdnjama da je Karamarko započeo kampanju s ciljem da postane novi predsjednički kandidat HDZ-a. Da bi to postao prvo se mora i formalno priključiti HDZ-u, što bi značilo da bi on uskoro mogao prihvatiti već ranije upućeni poziv premijerke Jadranke Kosor. Ako bi se to dogodilo, vrlo brzo bi se mogao prometnuti u jednog od lidera onog dijela HDZ-ova članstva koje se smatra ljudima Jadranke Kosor. Nakon nedavne smjene nekolicine ministara, ali ne samo zato, u HDZu su se sve izraženije počele javljati razne trzavice. Sve je više nezadovoljnih i frustriranih, što otvara prostor i za nova stranačka kadrovska preslagivanja. HDZ u takvom ozračju trenutno nema nikoga koga bi se moglo istaknuti kao budućeg stranačkog predsjedničkog kandidata. O tome je naoko prerano razmišljati, ali sigurno nije tako za one koji imaju takvih ambicija, niti za stranku koja takvog potencijalnog kandidata već sada može početi politički profilirati. Nekoliko je okolnosti koje mogu upućivati na zaključak da bi Karamarko povukao logičan potez kada bi se priključio HDZ-u. Upućeni u stranačka zbivanja u HDZ-u tvrde da bi političko pokriće HDZ-a Karamarku pomoglo amortizirati rastući pritisak onih koji kritiziraju njegov ministarski angažman u policiji, kako iz stručnih, tako i iz političkih razloga. Karamarko se na početku predsjedničkog mandata Ive Josipovića s njim nepotrebno sukobio oko izbora policajaca koji će raditi u Josipovićevu osiguranju. Josipović se u tom slučaju naoko povukao, ali kad god se zato otvori prilika, on legitimno kritizira rad policije i izražava sumnju u profesionalnost jednog dijela visokih dužnosnika MUP-a, što za Karamarka predstavlja konstantni pritisak. Karamarka kritiziraju i u SDPu, gdje smatraju da on neke slučajeve u kojima su na udaru policije članovi SDP-a ili njima bliski ljudi, pokreće radi političke ravnoteže dviju stranaka uoči izbora. Najdalje je u tom smislu otišao Slavko Linić, koji je Karamarka javno nazvao špijunčinom, nakon što je policija objavila da se protiv Linića neće pokretati kazneni postupak u slučaju riječkih tržnica isključivo radi zastare.

KORIJENI NA LJEVICI Tomislav Karamarko snimljen početkom dvijetisućitih s tadašnjim predsjednikom Stjepanom Mesićem i čelnicima koalicije lijevog centra Zlatkom Tomčićem i Ivicom RačanomS DRUGE STRANE, i dio vrha HDZ-a počeo je prije nekoliko mjeseci pokazivati frustraciju zbog Karamarka. Nekolicina visokih dužnosnika HDZ-a već neko vrijeme smatra da je Karamarko već dugo otuđen od bilo kakva stranačkog utjecaja i da bi se u obnašanju svoje funkcije, budući da je ona ipak politički uvjetovana, bar djelomice morao savjetovati s dužnosnicima HDZ-a, a on to navodno ne čini onako kako bi oni željeli. U HDZu navodno nemaju ambiciju utjecati na njega tako da bi on stranačkim dužnosnicima trebao otkrivati koje slučajeve policija kani obrađivati. Vrh stranke podržava borbu protiv korupcije koju je Karamarko u svom djelokrugu počeo provoditi i to ne izaziva spomenute frustracije u vrhu HDZ-a. U stranci su djelomice frustrirani zato što se Karamarko navodno ni s kim ne savjetuje u odabiru osoba za brojne funkcije unutar MUP-a pa su se pojavile i prve sumnje da on možda u nekim situacijama na odgovorne funkcije ne postavlja prokušane profesionalce, nego ljude koji su mu osobno lojalni. Usporedo su se pojavili i strahovi da bi policija u takvom ozračju mogla djelovati selektivno u situacijama u kojima bi bili ugroženi poslovni interesi osoba i tvrtki za koje i u HDZ-u misle da su bliske Karamarku. Zbog tih sumnji u dijelu HDZ-a pojavila se bojazan da je Karamarko u MUP-u stvorio posve neovisan centar moći na koji ni stranka ni itko drugi osim Karamarka i njemu bliskih osoba ne može utjecati, a HDZ bi zbog toga mogao snositi i negativne političke posljedice. Ako bi se formalno priključio stranci, ti bi se pritisci koji dolaze unutar HDZ-a svakako smanjili. Nedugo nakon što su se pojavila takva razmišljanja unutar HDZ-a, Karamarku je premijerka Jadranka Kosor ponudila da se priključi stranci, svjesna i sama da on ima izražene osobne ambicije. Karamarkovo se ime već uoči prošlih predsjedničkih izbora počelo pojavljivati u kontekstu mogućih predsjedničkih kandidata. Te informacije o Karamarkovim visokim osobnim i političkim ambicijama tada su, a i ovih dana u javnost puštaju neki njegovi bliski suradnici i prijatelji. Karamarko svoje osobne i političke ambicije nikada nije demantirao. Istodobno se na raznim mjestima počeo savjetovati kako bi se njegovo priključivanje HDZ-u moglo tumačiti. To istodobno može značiti da on još nije donio definitivnu odluku o priljučivanju HDZ-u, ali i da svakako o tome razmišlja. Upućeni politički izvori tvrde da Karamarko postaje svjestan da bi svoje velike ambicije teško mogao realizirati kao neovisni kandidat na budućim predsjedničkim izborima. U takvim okolnostima kritizirali bi ga s raznih političkih pozicija i otvarali mu neka i dalje aktualna pitanja o njegovoj odgovornosti za propuste u radu policije i sigurnosnih službi, poput slučaja tragične pogibije Ive Pukanića. Vjerojatno bi u takvim okolnostima na vidjelo isplivali i neki drugi Karamarkovi nedostaci, poput nejasno definiranih političkih stajališta, komunikacijskih nespretnosti i taštine koju mu spočitavaju.

S DRUGE STRANE, izvori upućeni u zbivanja u HDZ-u tvrde kako on, u slučaju da se priključi toj stranci, ima gotovo otvoren put prema isticanju kandidature za buduće predsjedničke izbore. Svi bi se njegovi nedostaci u takvim okolnostima lakše prikrili, a napadi na njega okarakterizirali zavišću političkih protivnika, tvrde izvori bliski HDZ-u. Isti izvori tvrde da on u HDZ-u trenutno ne bi imao jakog protukandidata na poziciji budućeg predsjedničkog kandidata. U prilog svojoj kandidaturi mogao bi tvrditi da je kao ministar unutarnjih poslova sudjelovao u čišćenju stranke od korumpiranog članstva, te da je kao takav zaradio povjerenje premijerke Kosor. S druge strane, takav mogući scenarij mogao bi se smatrati jedinim uvjerljivim demantijem tvrdnji da Karamarko nema ambiciju preuzeti HDZ. To se može tvrditi jer njegove ambicije zasigurno nadilaze status jednog od čelnika HDZ-a, budući da je on već godinama visoki državni dužnosnik. Posve je drugo pitanje koliko bi realne bile Karamarkove šanse osvojiti predsjedničke izbore. Već se sada ne bi pogriješilo ako bi se ustvrdilo da je on svojim nedavnim izjavama uspio mobilizirati dio desnog krila HDZ-a, ali je prerano iznositi bilo kakve procjene što o njemu misle građani Hrvatske, čijih više od 70 posto danas gotovo bezrezervno podržava aktualnog predsjednika Ivu Josipovića.