Željko RohatinskiOKVIRI
Posljednji nalazi Hrvatske narodne banke o poslovanju Riječke banke potvrđuju da Riječka banka vrvi falsifikatima za koje je Ivan Štokić morao znati te da obrana Slavka Linića nema pokrića. Prema tim nalazima broker Nodilo je svoja ovlaštenja kršio vjerojatno još od 1996., a u visokorizične transakcije upuštao se od 2000., posuđujući od stranih banaka novac za te transakcije. Istraga Narodne banke navodno je zasad ustvrdila da je Nodilo na taj način pokrio ukupno 39 milijuna dolara gubitaka. Po tom nalazu, iznos stvarnih depozita Riječke banke manji je od knjigovodstveno prikazanih u nekoliko stranih banaka: Svenska Handelsbank (6 milijuna dolara), Den Norske Bank (5 milijuna dolara), Standard Chatered Bank (manjak od 6 milijuna dolara), Skandinaviska Enskilda Bank (6,5 milijuna dolara), Am-ex Beč (7 milijuna dolara i 3 milijuna eura), Bank Bruxelles Lambert (5 milijuna eura), Raiffeisenbank (manjak 5,9 milijuna eura) i San Paolo Torino (6 milijuna eura).
Nodilo u knjigovodstvu nije prikazivao postojanje novca Riječke banke u nekim drugim stranim bankama, a pretpostavlja se da je to činio kako bi tim novcem pokrivao moguće nove gubitke. Primjerice, veći su od knjigovodstvenih depoziti u Fortis Banque za 5 milijuna eura.
Nodilo istodobno nije podmirivao svoje obaveze prema UniCreditu (9,9 milijuna dolara), Deutsche Bank (11,3 milijuna dolara i 6 milijuna eura), Credit Lyonne, i Den Danske banci. Naročito je sporno dugovanje prema UniCreditu koji tih 9,9 milijuna dolara potražuje već duže od godinu dana, što je krajnje neuobičajeno.
Istraga Hrvatske narodne banke ustvrdila je da je bilo velikih nepravilnosti i kod banaka koje su s Nodilom surađivale, a posebice se tu misli na Deutsche Bank London, Den Danske Bank, Credit Lyonne, Bank of New York, Bank of Tokyo-Mitsubishi, UBS, National Westminster Bank, Skandinaviska Enskilda Bank i Bank of Montreal. Naročito su sporne Nodilove transakcije s UniCreditom, posebice s njihovom investicijskom bankom UniCredito Banca Mobiliare. U Narodnoj banci čak sumnjaju da je u kriminalne radnje s Nodilom bila uključena i dilerica UniCredita Cristina Navara.
Ta otkrića Narodne banke istodobno su, osim za Štokića i Linića, krajnje neugodna za viceguvernera Čedu Maletića, koji je navodno pred saborskim odborom za financije još nedavno tvrdio da je većinu dokumentacije Nodilo uništio, te da se kontrola ne može izvršiti. Utoliko su rezultati rada istražnog tima Narodne banke neizravno krajnje neugodni i za guvernera Željka Rohatinskog, koji i dalje čuva od svake odgovornosti svoje viceguvernere Čedu Maletića, Relju Martića i Adolfa Matejku, koji su svojim propustima također kumovali nastanku afere Riječka banka. Željko Rohatinski stoga bi zbog objektivne odgovornosti prvo morao razriješiti dužnosti svoje bliske suradnike – u najmanju ruku Čedu Maletića.

Hrvatski vrh iz dana u dan pokazuje da je posve nekompetentan te da svojim ponašanjem producira krizu koja narušava stabilnost države: Nacional donosi cjelokupan razgovor sa sastanka petorke i guvernera Rohatinskog, na kojem je premijer izrekao jednu paušalnu rečenicu o Splitskoj i Privrednoj banci koja je gotovo dovela do bankarskog kolapsa Više različitih izvora Nacionalu je potvrdilo da Privredna banka dio svog deviznog poslovanja koji je navodno sumnjiv obavlja u potpunosti sukladno sa strogim pravilima struke. U banci su potpuno odvojeni prostori u kojima se odvija poslovanje banke na financijskom tržištu: front office (ured za financijsko poslovanje), middle office (ured za kontrolu front i back offica) i back office (ured za platni promet). Čelni ljudi tih dijelova banke su i fizički razdvojeni, a banka je od njihovog poslovanja ostvarila veliku dobit, koristeći se posebnim softwareom koji dodatno onemogućava nedozvoljene špekulacije.
Nije, doduše, nemoguće da je i Privredna banka imala nekih problema sa špekulacijama na tečajnim razlikama, ali su oni očito potiho i bezbolno prevladani. Prošlog ljeta Rohatinski je optužio velike banke da se igraju tečajem kune, a po tom pitanju sastao se i s čelnicima Privredne banke, o čemu su mediji izvijestili ne prenoseći detalje sastanka. Tvrdi se da je Rohatinski bio kritičan prema Privrednoj banci zato što se ona poigravala tečajem kune i na tome zarađivala, ali izvori bliski banci tvrde da je u tim sukobima Privredna banka odigrala konstruktivnu, a ne destruktivnu ulogu.
Zbog svih tih okolnosti neki čak sumnjaju kako se panika u Privrednoj i Splitskoj banci pokušala namjerno kreirati kako bi se pozornost javnosti preusmjerila s Riječke banke na neke druge, bez obzira na konačnu cijenu takvog poigravanja. Ukoliko je to doista bio slučaj, trebalo bi hitno ispitati tko bi za to mogao biti zainteresiran.

I premijer Ivica Račan i guverner Hrvatske narodne banke Željko Rohatinski morali bi razmisliti o svom daljnjem radu nakon što su u utorak, 9. travnja, u Banskim dvorima neodgovorno komentirali bankarsku krizu nakon afere Riječka banka, što je nominalni vlasnik Jutarnjeg lista Ninoslav Pavić u nedjelju iskoristio za senzacionalistički udar na Privrednu i Splitsku banku s nesagledivim posljedicama za cijeli bankarski sustav Hrvatske.
Uz skandal izazvan premijerovom neopreznošću i neupućenošću u bankarski sustav, ništa manji skandal nije na toj sjednici izazvao i potpredsjednik Vlade Slavko Linić, koji je na pasja kola izvrijeđao predsjednike koalicijskih stranaka. No takvo nedopustivo ponašanje potpredsjednika premijer je zataškao. Ipak, kao rezultat skandaloznog ponašanja Slavka Linića uslijedila je izjava Zlatka Tomčića koji je, ne skrivajući ljutnju, Vladu i HNB nazvao sukrivcima za propast Riječke banke. Ta pukotina u odnosima između Tomčića i Linića teško će biti pokrpana i samo je pitanje vremena kad će sukob još jače buknuti. Račan će teško nakon svega izgovorenog moći spasiti svog potpredsjednika kojem je jednom rekao. “Slavko, ne obaziri se na napade. Dok sam god ja ovdje, bit ćeš i ti.” No, prema procjenama političkih analitičara, ovaj put Slavko Linić prevršio je mjeru i lako bi mogao Račana koštati vlasti, kao što je Pašalić koštao HDZ gubitka izbora 3. siječnja 2000.
Što se dogodilo na sastanku petorke 9. travnja, na kojem su financijski diletanti koji vode državu svojom neopreznošću i neznanjem umalo srušili hrvatski bankarski sustav?
Kad je završio kratki, neformalni razgovor Račana i Rohatinskog 9. travnja poslijepodne, netom nakon službenog završetka radnog sastanka čelnika stranaka vladajuće petorke i predstavnika HNB-a na kojem su razmatrali kako što učinkovitije riješiti aferu Riječka banka, dok su sudionici sastanka ustajali od stola i počeli se razilaziti, premijer Račan, valjda kako bi donekle relativizirao ono što se događalo u Riječkoj banci, rekao je da je načuo da se i u drugim bankama trguje velikim svotama, da dileri i u drugim bankama nekad iziđu iz okvira svojih poslovnih ovlasti te da bi zato trebalo dodatno pojačati kontrolu nad njima, kako se nešto slično aferi Riječka banka više ne bi ponovilo. Dodao je i da je načuo kako je ne tako davno bilo i nekih ne posve jasnih dilerskih transakcija i u Privrednoj banci Zagreb. Netko od čelnika stranaka petorke tada mu je dobacio da valjda time te banke i dileri ipak nešto i zarade, a ne samo gube novac. Račan je na to replicirao: “Riječ je o neprovjerenim informacijama koje sam tek načuo.” Na to se guverner HNB-a Rohatinski nadovezao da je načuo kako su i u Splitskoj banci neki dileri prekoračili ovlasti, ali da ni on nema konkretnih informacija.
Nekoliko dana poslije taj se neobvezni i neoprezni razgovor pretvorio u najveći skandal nove vlasti: u prvom izdanju Jutarnjeg lista za ponedjeljak citirana je premijerova ekskluzivna izjava u kojoj on tvrdi da je dobio informacije o nepravilnostima u Privrednoj i Splitskoj banci, a sve to javnosti je senzacionalistički predstavljeno kao da se o tome vodila ozbiljna rasprava nakon koje je zaključeno da se u Privrednoj i Splitskoj banci dogodio sličan kriminal kao i u Riječkoj banci. Za takvu pogrešnu interpretaciju odgovorni, naravno, nisu samo novinari koji su pogrešno interpretirali polovične navode nego ponajprije premijer Račan.
Račan i Rohatinski, da su imalo razmišljali, nisu smjeli ni u neobveznom razgovoru u negativnom kontekstu bez čvrstih dokaza spominjati imena pojedinih banaka. Kad su to već učinili, morali su petorki a potom i javnosti objasniti o čemu je riječ, kao što su to učinili neki predsjednici stranaka vladajuće koalicije koji su energično opovrgnuli da se ozbiljno razgovaralo o toj problematici.
Račan je u ponedjeljak održao tiskovnu konferenciju na kojoj je demantirao svoje navode Jutarnjem listu i diplomatski napao te novine zbog izvlačenja njegovih izjava iz konteksta. Ali novinarima nije otkrio nikakve pojedinosti s tog kontroverznog sastanka koji je zbog istupa Slavka Linića konsternirao većinu njegovih sudionika.
Linić je na tom sastanku uvjeravao lidere petorke da je Uprava Riječke banke radila izvrsno, a kao krunski dokaz za tu tvrdnju naveo je da “ni nakon krađe 100 milijuna dolara, a ni nakon što su građani digli gotovo 250 milijuna eura štednje, ta banka nije doživjela kolaps”. Takva Linićeva stajališta izazvala su prave verbalne okršaje, ponajprije sa Zlatkom Tomčićem i Vesnom Pusić. Linić je u jednom trenutku izgubio kontrolu pa je održao lekciju predsjednicima stranaka vladajuće koalicije: “Govorim vam kao stručnjak, no vi ste političari i tu moju argumentaciju ne razumijete”. Vesna Pusić ga je na to upitala: “Pa za što ste vi to stručnjak? Dosad sam mislila da ste stručnjak samo za računovodstvo, a sada vidim da ste i za bankarstvo”. Tada se u razgovor umiješao Račan, koji je zatražio od Linića da se smiri. No primirje je kratko trajalo.
Kad je Zlatko Kramarić zatražio da Uprava banke na čelu s Ivanom Štokićem vrati nagrade koje je dobila za tobože uspješno poslovanje, Linić je skočio: “To može učiniti samo bivši vlasnik, Bayerische Landesbank, no to će teško ići jer je Uprava, kako sam rekao, radila izvrsno!” Na to je Vesna Pusić predložila da se napravi nova revizija poslovanja banke u zadnje četiri godine, pa kad se utvrdi manjak od 100 milijuna dolara, postoji pravna osnova da se kazni Uprava. Takav njezin istup ponovno je razljutio Linića pa joj je dobacio: “Vi ne poznate Štokića, ja ga poznam, on nikada neće htjeti vratiti te novce!”
Predsjednik Sabora Zlatko Tomčić zastupao je tezu da su za aferu u Riječkoj banci odgovorni i vodeći stručnjaci Hrvatske narodne banke, ali i Vlada. Račan se suprotstavljao takvim procjenama tvrdeći da će optuživanje HNB-a i Vlade osloboditi odgovornosti strane revizore koji su najodgovorniji za kriminal u Riječkoj banci. Na to je Tomčić predložio da zbog očitih propusta odgovara barem zamjenik guvernera Čedo Maletić koji je već godinama u vrhu HNB-a, a po nekim tvrdnjama na razne je načine sudjelovao u propasti Dubrovačke, Glumine i još nekih banaka. Premijerovo stajalište da HNB nije odgovoran za kriminal u Riječkoj banci ohrabrilo je Rohatinskoga koji je odgovorio Tomčiću: “Čedo Maletić neće dati ostavku: ili idu svi, to znači ja i mojih pet zamjenika, ili ne ide nitko.” Netko od predsjednika stranaka dobacio je da se vodstvo HNB-a ponaša kao nedavno pet ministara HSLS-a, koji su također tražili da odu svi ili nitko. Takav istup Rohatinskog razljutio je i Budišu, koji je sebi u bradu procijedio da je čak i u HSLS-u prevladano takvo stanje. Predsjednici stranaka postavljali su brojna pitanja guverneru Rohatinskom, no nerijetko je umjesto njega na ta pitanja odgovarao Linić. Kad je požurio da umjesto Rohatinskog odgovori i na jedno od pitanja Vesne Pusić, ona ga je upozorila da je pitanje postavila guverneru: “Kad budem htjela nešto čuti od vas, vama ću i postaviti pitanje”. Račan je umirivao jsvog potpredsjednika, ali uzalud, pa je jedan od predsjednika stranaka dobacio Liniću da ipak nije na sastanku SDP-a i da se kontrolira.
Vesna Pusić i Tomčić bili su najuporniji u zahtjevima da se ne žuri s prodajom Riječke banke, da se ostavi vremena za razmišljanje i o drugim rješenjima. Tomu se najžešće suprotstavljao Linić, koji je tvrdio da se ne može odgađati prodaja jer značajni komitenti napuštaju banku. Nabrojio je nekoliko većih tvrtki, no kako su one odreda iz Rijeke, predsjednici stranaka vladajuće koalicije zaključili su da to i nije tako strašno i da će se svi oni vratiti u banku čim se ona konsolidira jer im je tako najjednostavnije poslovati.
Uz Tomčića i Vesnu Pusić žurnoj prodaji Riječke banke suprotstavio se i Kramarić, dok se Budiša nije izjašnjavao. To je ponukalo Kramarića da ga ironično pohvali kako je vrlo koncilijantan prema Račanu i SDP-u. Zbog toga su neki predsjednici nakon sastanka zlurado zaključili kako je samo pitanje vremena kad će se u HSLS-u ponoviti “slučaj Granić”: novo vodstvo sigurno će optužiti Budišu da je zapostavio stranačke interese i potpuno se vezao za Račana.
Vrlo brzo pokazalo se da se Račan i njegov potpredsjednik nisu previše obazirali na argumentaciju koalicijskih partnera: ovi su tek iz novina doznali su da je Riječka banka prodana jednoj austrijskoj banci, premda nisu dali suglasnost za prodaju. Takva žurba dala je povoda mnogim spekulacijama: da je prodaju isforsirao Linić ne bi li prekinuo daljnje rasprave o Riječkoj banci. Jedan od predsjednika stranaka vladajuće koalicije čak je zaključio da će Linić na kraju doći glave Račanu: “Račan se ne razumije u gospodarsku problematiku pa je prisiljen previše se oslanjati na Linićeve procjene. A to nije dobro jer je Linić dosad napravio više ozbiljnih gafova, a račun za njih mogao bi platiti upravo Račan. Zbog toga što bezrezervno stoji iza svakog Linićeva poteza, on preuzima na sebe odgovornost za neke dvojbene postupke Vlade, poput onih kad je prodala Večernji list za prenisku cijenu, kao što je prejeftino prodala i dubrovačke hotele Goranu Štroku ili pak sada kad se krajnje dvojbeno ponaša u aferi oko Riječke banke.
Naravno, predsjednici stranaka nezadovoljni su dočekali kraj koalicijskog sastanaka na kojem se raspravljalo o Riječkoj banci. Stoga ni oštar napad predsjednika Sabora Tomčića na Račanovu vladu, koju je optužio da je suodgovorna za aferu u Riječkoj banci, nije iznenadio predsjednike stranaka vladajuće koalicije: posljedica je to nezadovoljstva Tomčića i ostalih lidera petorke ponašanjem potpredsjednika Vlade Linića na sastanku koordinacije.
Tek nakon te napete svađe vodećih političara i financijskih stručnjaka uslijedio je neformalni razgovor na kraju sastanka u kojem su spomenute Privredna i Splitska banka. Taj neformalni razgovor, također vrlo neodgovorno, završio je, izvučen iz konteksta, na naslovnici prvog izdanja Jutarnjeg lista otisnutog u nedjelju navečer. Štoviše, vlasnici tih dnevnih novina reklamirali su svoju fabriciranu vijest više puta na nacionalnoj televiziji u najgledanijim terminima. Komu je to koristilo i iz kojih je pobuda nominalni vlasnik Europapress Holdinga Ninoslav Pavić odobrio tako agresivno reklamiranje vrlo dvojbene informacije koja je zemlju mogla odvesti u financijski kaos?
Račan je u ponedjeljak pokušao popraviti štetu, a Jutarnji list je u drugom izdanju bitno promijenio svoju naslovnicu i ublažio naslov koji je u prvotnom obliku mogao izazvati stampedo štediša na šaltere Privredne i Splitske banke. U ponedjeljak poslije podne već se vidjelo da je izbjegnuto najgore, ali Račan i Rohatinski, ne samo zbog očitog gafa u komunikaciji s novinarom Jutarnjeg lista, morali bi preispitati svoj daljnji položaj u Vladi i HNB-u.