Jean-Marie Le PenFrancuska i ostala europska javnost šokirana je ulaskom ultradesnog kandidata Jean-Marieja Le Pena u drugi krug predsjedničkih izbora, gdje će se suprotstaviti dosadašnjem predsjedniku Jacquesu Chiracu. Socijalistički premijer Lionel Jospin, kojeg su mnogi zbog njegove uspješne ekonomske politike smatrali favoritom podnijet će ostavku i na položaj u vladi. Za Le Pena, ultradesničara, ksenofoba i simpatizera nacizma, glasovalo je čak 17 posto Francuza. Mnogi su Francuzi postiđeni i uplašeni.
Jean-Marie Le Pen rodio se 20. lipnja 1928. u primorskom mjestašcu La Trinite-sur-Mer, nedaleko od Morbihana u Bretagni, u ribarskoj obitelji. Otac mu je poginuo u Drugom svjetskom ratu kad je njegov ribarski brod naletio na britansku minu. Živio je od pomoći za ratnu siročad, pohađao jezuitsku gimnaziju, a potom otišao na studij u Pariz, gdje je postao predsjednikom pariške Korporacije studenata prava. Samodiscipliniran i odlučan, brzo je napredovao. Već 1950. odlučio je baviti se politikom pa je pohađao satove u govorničkoj školi degolističke stranke Okupljanje za Francusku. U slobodno vrijeme rado je igrao rugby, a početkom 50-ih kao dobrovoljac borio se u postrojbama francuske vojske u Indokini i bio svjedok tamošnjeg francuskog poraza 1954.
U politiku je 50-ih ušao kao aktivist desničarskog pokreta Pierrea Poujadea, koji je okupio sitnu buržoaziju, male trgovce i obrtnike, te rogoborio protiv socijalista i komunista, ali i protiv krupnog kapitala, ističući nacionalističke, pa i fašističke parole. Sredinom 50-ih pužadistički pokret naglo je ojačao, pristupio mu je i Le Pen te je 1956. došao na izbornu listu. Pužadistički pokret osvojio je 2,5 milijuna glasova, i 52 mjesta u parlamentu, a 27-godišnji Le Pen postao je najmlađim zastupnikom parlamentarne grupe u francuskoj povijesti.
U listopadu 1956. ponovno je bio dobrovoljac, ovaj put za intervenciju u Suezu, i svjedok novoga poraza. Bio je ogorčeni protivnik generala Charlesa De Gaullea zbog njegova odnosa prema Alžirskom ratu i javno se izjašnjavao kao simpatizer OAS-a, tajne vojne organizacije, koja se borila protiv alžirske neovisnosti. Na pužadističkom izbornom sastanku, koji je vodio njegov prijatelj, zastupnik Ahmed Djebbour, francuski musliman, nakon svađe o rješenju alžirskog problema, Le Pen je dobio možda najveće batine u životu, napadači su ga nemilosrdno izgazili i ostavili da leži u lokvi krvi. Zbog nečijeg udarca cipelom ostao je bez lijevog oka pa je nosio crni povez.

Nacionalni front

Zbog tog sukoba razišao se s pužadistima i kao kandidat u pariškoj Latinskog četvrti ostao je nezavisni zastupnik sve do 1962. Opet je bio dobrovoljac francuske vojske u Alžiru. Iako vojnik, 1960. i 1961. vodio je velike kampanje s pristašama pokreta za francuski Alžir. Jednom ga je francuska vlast, koja se spremala otići iz Alžira, protjerala iz Alžira s lisicama na rukama zbog njegova izjašnjavanja za “vladu Alžira” koja je bila protiv De Gaullea. Danas se zna da je kao pripadnik padobranskih jedinica i sam ispitivao zarobljene alžirske partizane, odnosno mučio zarobljenike.
Nakon završetka rata i proglašenja alžirske neovisnosti 34.godišnji Le Pen morao se brinuti za obitelj. Imetkom ženinih roditelja i pozajmicom od deset tisuća franaka osnovao je gramofonsku tvrtku SERP od koje je poslije živio dva desetljeća. Objavljivao je razne ploče, a zbog jedne je završio na sudu, one s nacističkim pjesmama posvećenim Hitleru. Osuđen je na globu, ne zbog sadržaja ploče nego zbog omotnice koja je aludirala na glorificiranje nacističkog diktatora. U listopadu 1972. Le Pen je osnovao stranku Nacionalni front, zahvaljujući milijarderu Hubertu Lambertu Saint-Julienu, piscu i nasljedniku bogate poduzetničke obitelji Lambert.
Lambertu se jako sviđalo što je Le Pen u svojem programu – poput Poujadea – govorio protiv velike državne vlasti i poreza. Lambert, nesposoban i sklon porocima, bio je već gotovo na samrti, uništen alkoholom. Le Pen ga je uvjeravao da će bude li imao novaca, napraviti desničarski državni udar, a Lamberta postaviti za ministra. Kad je Lambert osjetio da mu se približava smrt, Le Penu je obećao svoje nasljedstvo za borbu protiv “porezne inkvizicije, boljševizma, komunizma i socijalizma”. Le Pen se nastanio u raskošnoj palači u Saint Cloudu, nekadašnjem domu Constanta Mocquarda, šefa kabineta Napoleona III., koju mu je Lambert darovao. Kad je Lambert 1976. umro, Le Pen je postao milijunaš.
Već 1973. Le Pen je bio kandidat na predsjedničkim izborima i osvojio je 0,75 posto glasova. Kad je 1976. njegova vila odletjela u zrak, nitko iz obitelji nije bio kod kuće. Lambertovim novcem sagradio je novi dom s najmodernijom elektronskom alarmnom opremom.
Postupno su se iskristalizirali Le Penovi strateški ciljevi: stop stranim radnicima, stop nezaposlenosti, stop komunizmu, stop dekadenciji Francuske. No 1981. nije uspio skupiti dovoljno potpisa kako bi se kandidirao na predsjedničkim izborima, ali je već 1983., na čelu 25.000 članova svoje stranke, svojim demagoškim izjavama pridobio čak 2,5 milijuna Francuza i ušao u Europski parlament.

Gola Pierrette Le Pen

Mnogi su ga napadali zbog demagogije i desničarstva, no u samo nekoliko godina umnogostručio je članstvo stranke. Francuski predsjednik Francois Mitterrand promijenio je izborni zakon za parlamentarne izbore 1986. uveo razmjerni umjesto većinskog sustava, a to je jako pomoglo manjim strankama, pa i Nacionalnom frontu, koji je dobio čak 35 zastupnika u francuskom parlamentu. Le Pen je 1988. na predsjedničkim izborima dobio čak 14,4 posto glasova.
Le Pen je 1987. izjavio da su “plinske komore samo mala epizoda Drugog svjetskog rata”. Zbog toga je u Njemačkoj protiv njega pokrenut sudski proces. Upetljan je u brojne skandale i sumnjive smrti. Jedan od njegovih najmoćnijih pristaša Francois Duprat poginuo je 1978. u eksploziji bombe podmetnute u automobil, a 1988. poginuo je u sumnjivoj prometnoj nesreći Le Penov najveći suparnik u stranci Jean-Pierre Stirbois. Yann Piat, zastupnik Nacionalnog fronta koji je napustio stranku nađen je mrtav prostrijeljene glave u svom automobilu 1994. godine.
Le Pena je 1987. ostavila supruga Pierrette, s kojom je bio u braku 25 godina i ima troje djece. Rekla je da više nije mogla trpjeti njegovu divljačku narav, maltretiranje i ponižavanje, da je već 1972. pomišljala na razvod. Želi da razvod prođe što mirnije, no budući da je od njega pobjegla “gola i bosa”, zatražila je da joj barem vrati novac koji je naslijedila od svojih roditelja. On ju je glatko odbio: “ako nema novaca, neka se zaposli kao sobarica”. Ona je tada francuskoj redakciji američkog erotskog časopisa Playboy ponudila da će se, za pristojan honorar, fotografirati gola. Njene slike objavljene u srpnju 1987. bile su prava senzacija, ne samo zato što je sa 55 godina odlično izgledala, nego i stoga što je u popratnom intervjuu otkrila da se Le Pen prema njoj odvratno ponašao, da je bila zaslužna za njegov politički uspon, ali i za bogatstvo. Brojni svjedoci tvrdili su da je Lambertu kako bi ga udobrovoljila da im da svoje nasljedstvo, pružala seksualne usluge. Slike gole Pierrette Le Pen u Playboyu izazvale su poplavu morbidnih pojedinosti o njihovoj vezi koje je ona javno iznosila, čak i da mu je “odlazeći od kuće uzela stakleno oko, koje će mu vratiti tek kad mi vrati urnu s pepelom moje majke zakopanu u parku koji okružuje njegovu palaču u Saint Cloudu”.

Dom, obitelj, nacija

Zbog raznih skandala Le Penova je popularnost potkraj 80-ih i početkom 90-ih počela kopniti, ali je na predsjedničkim izborima 1995. osvojio 15,1 posto glasova. Potom se potukao s protukandidatkinjom na lokalnim izborima i stoga umalo izgubio mjesto u Europskom parlamentu. A 1998. napustio ga je najbliži suradnik i potencijalni nasljednik Bruno Megret i osnovao novu stranku. Za ovogodišnje izbore pripremio je efektne parole koje se sviđaju sitnim buržujima i lumpenproleterima.
Obznanio je da će se boriti za prava Francuza, da imaju sigurno radno mjesto i sigurnu sredinu u kojoj žive, umjesto da im stranci oduzimaju radna mjesta i šire kriminal po Francuskoj. Uvest će zakone, obećao je, kojima će ubrzati protjerivanje imigranata iz Francuske, izgraditi 200.000 novih zatvorskih ćelija, ukinuti zakon o oporezivanju nasljedstva malih poduzeća, tako da sitni poduzetnici mogu slobodno prepuštati svoj obrt svojoj djeci. Tvrdio je da Francuska ne može napredovati jer je suverenitet prepustila Europskoj uniji pa će on sve ugovore s EU ponovno razmotriti. Francuzi se moraju vratiti nacionalnim vrijednostima, a to su “dom, obitelj i nacija”. Rekao je: “Ja sam socijalno na ljevici, ekonomski na desnici, a nacionalno za Francusku, koja mora pripadati samo Francuzima.”
Jospin je bio uvjeren da će pobijediti u prvom krugu pa se u predizbornoj kampanji više obraćao biračima centra, koji bi mu bili važni u drugom krugu, nego tradicionalnim biračima ljevice. No ti birači, razočarani skretanjem prema centru, izjavama da “Socijalistička stranka viša nije socijalistička nego moderna stranka”, zapostavljanjem socijalnih interesa radništva, ostali su tog 21. travnja kod kuće. Apstinirala je trećina birača, većinom Jospinovih.

Izborna apstinencija

Le Penovi su pak birači pohrlili na birališta, potaknuti njegovim energičnim pozivima. Politički analitičari tvrde da je Chirac siguran favorit drugog kruga, da nema nikakvih izgleda da ga Le Pen pobijedi, jer će za Chiraca glasovati ne samo njegovi tradicionalni glasači desnog centra, nego i svi birači centra, ali i cijela ljevica, pa su visoki predstavnici Socijalističke partije smjesta pozvali svoje birače da u drugom krugu glasuju za Chiraca, kako bi se zaustavila prijetnja ultradesnice i spasila francuska demokracija.
No svi se slažu da je Le Penov uspjeh u prvom krugu sasvim promijenio francusku političku scenu. Francuska ljevica doživjela je kolaps, desnica će tražiti prijevremene parlamentarne izbore, a unutar ljevice zaredat će pokušaji revitalizacije. No zbog drugog kruga predsjedničkih izbora žarište cijele političke scene sada će se preseliti udesno, pri čemu se Le Pena više neće moći omalovažavati da je desničar, demagog i fašist, nego će se sve stranke morati upitati kako to da toliko Francuza ipak glasuje za takvog čovjeka i njegov program.