Dok su u prvim jutarnjim satima u ponedjeljak, 22. travnja, sljedbenici Ivića Pašalića, u vidljivom šoku i nevjerici, gotovo potajice napuštali dvoranu “Lisinski” u Zagrebu, u Sanaderovu taboru počelo je slavlje koje je potrajalo do 6 ujutro: kao nekoć Franji Tuđmanu, tako je stotinjak najvatrenijih pristaša satima klicalo i pjevalo Ivi Sanaderu. Premda je prevladavalo euforično ozračje, najbliži Sanaderovi suradnici već su kovali planove za izgradnju, kako su isticali, novog HDZ-a. Jedan od njih ekskluzivno za Nacional najavio je prve poteze novog vodstva:
“Predsjednik Sanader odlučio je najprije smijeniti Ivića Pašalića s mjesta šefa Zaklade domovinskog zavjeta. Time će mu zauvijek oduzeti bazu iz koje je podrivao stranku i rovario protiv njega osobno, prekinut će njeno nezakonito poslovanje i uništiti protuzakonite izvore financiranja Ivića Pašalića i njegove klike te pokazati da će ovaj put u obračunu s njim ići do kraja. Svjesni smo da je obavljena tek trećina, u najboljem slučaju polovica posla. Izbornim porazima Pašalića i Ljerke Mintas-Hodak odsječeno je glavno stranačko zlo, sada, međutim, valja presjeći i ostale pipke Pašalićeve hobotnice: tek nakon toga HDZ će postati normalna demokratska stranka. Povijest nam nikada ne bi oprostila kad sada ne bismo skinuli s leđa HDZ-a, ali i cijeli države, breme koje nas je sve pretvorilo u taoce nasilja, ucjena i kriminala. Upravo su izborni rezultati na Saboru stvorili za to sve preduvjete: Sanader već ima apsolutnu većinu u vrhu stranke, a vrlo brzo još će više ojačati svoj položaj: Ivan Šuker, Božidar Kalmeta, Krešimir Ćosić i još neki iz Pašalićeva tabora, kad se uvjere da je kraj njegovoj nedemokratskoj dominaciji u stranci, vrlo će brzo okrenuti kapute i pridružiti se Sanaderu i pobjednicima. Oni nisu bili uz Pašalića iz uvjerenja nego zbog toga što im je obećao funkcije. No i uz Sanadera neki od njih moći će ostvariti svoje ambicije: nijedan predsjednik stranke ne bi se odrekao usluga, primjerice, Ivana Šukera ili generala Krešimira Ćosića”, istaknuo je Nacionalov sugovornik.
Uz to, upozorio je član najužeg vodstva HDZ-a, Sanader je dobio još jedno moćno oružje: svih sedam članova novoizbranog Suda časti, koji odlučuje o stegovnim mjerama, njegovi su politički istomišljenici. To znači da je Sanader napokon dobio i statutarne mogućnosti da se obračuna sa svojim protivnicima, što dosad nije bio slučaj.
Očekuje se i da će Sanader vrlo brzo smijeniti dosadašnjeg tajnika HDZ-a Josu Škaru koji je bio “Pašalićeva guja u njegovim redovima”. Po općim procjenama na tu funkciju Sanader mora imenovati Branimira Glavaša: predsjednik osječko-baranjskog županijskog odbora HDZ-a najzaslužniji je za Sanaderovu pobjedu nad Pašalićem. Za Glavaša su već u ponedjeljak agitirali svi oni koji zazivaju konačni obračun s Pašalićem: budući se pribojavaju da će Sanader opet biti sklon trulim kompromisima i nagodbama, zaključili su da je u njegovoj blizini potreban upravo političar kao što je Glavaš koji se jedini ne boji Pašalića, koji je spreman ući s njim u otvoreni obračun i koji jedini zna i može uništiti preostali dio Pašalićeve stranačke infrastrukture.
Branimir Glavaš doista je u vrlo dramatičnim okolnostima, na najneizvjesnijem saboru te stranke do sada, osobno presudio tko će biti novi predsjednik HDZ-a: Sanader je pobijedio Pašalića samo zahvaljujući Glavaševoj odlučnosti, odvažnosti i drskosti da se čak i najgrubljom silom suprotstavi manipulatorima iz “rodijačko-plemenskog lobija” Ivića Pašalića. Poučena iskustvima s prethodnih izbornih sabora, većina izaslanika HDZ-a znala je da će Pašalićev klan pokušati izmanipulirati i ovaj sabor i izborne rezultate, no u to se, kao i obično, nije imala hrabrosti miješati. Tek su se u kuloarima znali požaliti da će ponovno biti krađe i lopovluka, ali su pritom nemoćno slijegali ramenima žaleći se da se tu ionako ništa ne može promijeniti. Tako, međutim, nije mislio Glavaš. On je jedan od rijetkih koji su znali da Pašalićevo klijentelističko društvo razumije jedino jezik sile: zbog toga je proglasio izvanredno stanje na Saboru te angažirao zaštitare koji su bili odlučni za sve vrste razračunavanja. Svi se slažu: premda je strogo osiguranje ostavilo ružan i mučan dojam, bez toga Sanader nikada ne bi pobijedio na izborima za predsjednika stranke. Glavaš je spriječio Pašalićev tabor na najdjelotvorniji, zapravo jedini mogući način: “ognjem i mačem”, upravo onako kako su to inače oni radili.
Glavaš je najprije, u noći od petka na subotu, na prepad oduzeo “trojanskom konju” Ivića Pašalića, tajniku HDZ-a Josi Škari, vjerodajnice za Sabor, potom je u nedjelju, 21. travnja ujutro, sa 75 pripadnika osječke zaštitarske tvrtke “Borbaš security” okupirao dvoranu “Lisinski” gdje se održavao Sabor HDZ-a, da bi na kraju, u maniri vojno-policijske operacije, osigurao tajnost izjašnjavanja. Glavaš je u petak, 19. travnja noću, uz pratnju dvaju automobila prepunih tjelohranitelja, banuo u prostorije tvrtke “Pamakod” u kojoj su bili tiskani dokumenti za Sabor HDZ-a. Ondje je pronašao oko 150 iskaznica viška za redare i organizatore te oko stotinjak vjerodajnica viška za goste. Glavaš je u izjavi za Nacional potvrdio da je time učinjen prvi korak u onemogućavanju ilegalnih ulazaka u dvoranu te osiguranju regularnosti izbora. Drugi korak učinjen je u nedjelju: na svim ulazima bili su raspoređeni uniformirani čuvari “Borbaš securityja” koji su budno pregledavali vjerodajnice te detektorima, bez iznimke, pretraživali svakog izaslanika, pa čak i najviše dužnosnike HDZ-a i goste iz inozemstva. Time je, tvrde u Sanaderovu taboru, uveden red na Saboru, onemogućen ulazak u dvoranu najmanje dvjestotinjak bukača koji su trebali uzurpirati Sabor i nasilno preokrenuti njegov tijek u Pašalićevu korist. I na kraju, Glavaš je osigurao čak tri stotine glasačkih mjesta i kutija, prebrojavanja su nadzirale višečlane komisije, tri su se puta morale bušiti vjerodajnice i davati osobne iskaznice na kontrolu ne bi li se došlo do glasačkih kutija. I što je najvažnije, Glavaš je odlučio da ovaj put nema glasovanja na “plemenski i rodijački način”. “Dosad je pred glasačku kutiju znao doći neki ‘rodijački poglavica’ s više desetaka listića koje je uzeo svojim plemenskim poslušnicima, sam ih je u njihovo ime ispunjavao i bacao u kutiju. Sada je svaki izaslanik morao glasovati sam, po svojoj savjesti: samo je sam mogao doći do kutije i ubaciti listić”, objasnio je Branimir Glavaš za Nacional.
Prije nego što je počeo Sabor, Glavaš je izveo show kojim je dao do znanja da će biti neumoljiv. Kad mu je javljeno da jedan posjetitelj pokušava ući u dvoranu bez akreditacije, Glavaš se, u pratnji desetak snagatora u crnim odorama i ošišanih na nulericu, od kojih je najniži bio viši od 190 cm i teži od sto kilograma, sjurio do ulaza i začas odstranio one koji nisu imali akreditacije i ušutkao one, poput Petra Šale, koji su ih pokušali zaštititi. Prizor je doista bio zastrašujući: opasno prijekih pogleda i izgleda bilderi iz “Borbaš securityja”, prema kojima neki drugi zaštitari izgledaju kao dječaci, nisu ostavljali dvojbe o svojoj spremnosti da ispune svaku Glavaševu zapovijed. Nakon toga u dvorani nije bilo ni najmanjeg incidenta: nikom nije palo ni nakraj pameti da izaziva Glavaša koji je samo vrebao hoće li tko pokušati narušiti red. Pašalićevi pristaše bili su posve zatečeni i zbunjeni: premda su se mnogi pribojavali da u slučaju poraza neće priznati rezultate izbora te da će izazvati incidente, nakon Glavaševe demonstracije sile Pašalićevi sljedbenici predali su se bez otpora. Uvođenjem izvanrednog stanja na izbornom saboru HDZ-a Glavaš je potpuno onemogućio malverzacije.
Već u ponedjeljak prije podne na adresu HDZ-a na Trgu žrtava fašizma iz sjedišta Europske unije u Bruxellesu i Strasbourgu na adresu Ive Sanadera stigle su prve čestitke iz inozemstva. Začuđujuća brzina eurodiplomata imala je više razloga: nisu krili oduševljenje pobjedom Sanadera i porazom Pašalića. Nacionalov novinar svjedočio je do koje su mjere bili zgromljeni i zaprepašteni Alex Wintogniak, glavni tajnik Europske demokratske unije, Christian Kremer, zamjenik predsjednika Europske pučke stranke, te Olle Luund, predsjednik Mladeži Europske pučke stranke, nakon što su odslušali i odgledali Pašalićevu 25-minutnu predizbornu predstavu. Nisu krili zabrinutost i zaprepaštenje rječnikom i stilom Ivića Pašalića, otvoreno su govorili da se tolika količina rigidnosti, mržnje, agresivnosti i militantnosti već dugo nije čula na skupovima europskih demokratskih stranaka. I doista, Pašalić je u nedjelju, 21. travnja, pokazao svoju pravu ćud: to nije bio odmjereni, umjereni i hinjeno umiljati Pašalić, kakvoga javnost pozna iz televizijskih nastupa, istupa u Saboru ili pak s novinskih konferencija. U dvorani “Lisinski” Pašalić je otkrio svoju pravu političku prirodu: bio je brutalno otvoren i grub, neusporedivo ekstremniji i radikalniji čak i od Maje Freundlich. Otvoreno je prijetio svojim bivšim i sadašnjim stranačkim kolegama koje je nazivao vucibatinama i propalicama, teatralno se kleo u Svevišnjeg da je nevin, objašnjavao da je prava meta napada bio predsjednik Tuđman, a ne on, manipulirao obiteljima Ante Gotovine, Darija Kordića i Tihomira Blaškića, prijetio ostalim parlamentarnim strankama da HDZ neće od njih tražiti milost nego da će on diktirati pravila igre, najavio je će smijeniti premijera Račana, skratiti mandat predsjedniku Mesiću za kojega je rekao da je “cirkusant i još gore od toga”. Sve to Pašalić je izgovarao na groteskno patetičan način: vikao je, hinio uzrujanost, ali i smjernost, lupao šakama po govornici, pa da nije izgovorio ono što jest, zasigurno bi bio neodoljivo komičan. Takav Pašalićev istup posijao je veliku zebnju i strah. I, što je najgore, namjerno je “skinuo” sve ono najgore što je odlikovalo javne istupe Franje Tuđmana, posebice kad je dizao obje šake u zrak. Prijetio je stisnutim pesnicama, stiskao usnice, slao mrgodne poglede, pravio dramatske pauze, izvodio srcedrapateljne eskapade. Oponašajući Tuđmana, pokušao je biti njegov klon, ne samo politički, nego i govornički. I, naravno, zbog toga je doživio svoj najteži debakl. Gore od njega prošla je samo Ljerka Mintas-Hodak: nakon što ju je na prošlom saboru u trci za predsjedničku funkciju pregazio Ivo Sanader, sada ju je ponizila Jadranka Kosor koja ju je uvjerljivo pobijedila u borbi za mjesto zamjenice predsjednika stranke.
Nekoliko dana uoči izbora u HDZ-u Miroslav Tuđman, predsjednik HIP-a, tvrdio je novinarima da će njegova stranka u svakom slučaju najbolje proći na Saboru HDZ-a. Tuđman je tvrdio da će, ako pobijedi Pašalić, odmah, u nastupnom govoru objaviti stvaranje koalicije Hrvatski blok, u kojem će HDZ i HIP voditi glavnu riječ. Ako pak Pašalić izgubi, Tuđman je najavio da će sigurno prijeći k njemu i ojačati njegovu stranku.
Dok je prvi dio plana već propao, za drugi će se tek vidjeti koliko je realan. No u vrhu HDZ-a više se ne opterećuju Pašalićem, tvrde da je on za njih politička prošlost te da ih njegovi putovi, životni i politički, više uopće ne zanimaju. Kažu da njegov poraz ima povijesno, prevratničko značenje, ne samo za HDZ nego i za cijelu državu.
Uvjereni su da će se novi HDZ, očišćen od Pašalićeve klijentelističke klike, vrlo brzo preobraziti u narodnjačku, konzervativnu stranku europskih vrijednosti i standarda te da će Sanaderovom isprikom svima onima koji su trpjeli zbog grešaka HDZ-a i izbacivanjem Pašalića i Ljerke Mintas Hodak iz vrha stranke početi novo poglavlje u životu HDZ-a. Novo vodstvo stranke nada se također da će takav, moderan HDZ vrlo brzo postati poželjan koalicijski partner za stranke centra i desnog centra, prije svega za HSS, HSLS i DC. Time će biti, tvrde u novom vodstvu HDZ-a, otvoren put za stvaranja snažne demokratske i proeuropske koalicije desnog centra koja će već na sljedećim izborima moći preuzeti vlast, a da to neće izazvati zabrinutost i traume kod onih koji neće glasovati za nju te kod predstavnika međunarodne zajednice.
Put do novog HDZ-a, međutim, neće biti tako lak i jednostavan kako najavljuju pobjednici. U vrhu HDZ-a, pa i među višim i srednjim dužnosnicima još je dosta onih koji su itekako kompromitirani u očima najšire javnosti, koji i dalje rabe militantnu i rigidnu retoriku, koji su sudjelovali u raznim nemoralnim i nezakonitim radnjama u privatizaciji i pretvorbi, koji su otvoreno propagirali i provodili nasilje i mržnju prema pripadnicima drugih nacionalnosti. Ne treba zaboraviti da je za Pašalića glasovalo gotovo tisuću izaslanika, gotovo polovica nazočnih, da su u Središnji odbor ušli i političari kao Branimir Lukšić, Petar Šale i Bosiljko Mišetić. S takvim teretom HDZ sigurno neće postati ono što obećava Sanader i njegova ekipa. Uklanjanjem Pašalića i njegove ekipe učinjen je tek prvi, iznimno važan korak.
Ipak, Sanaderova pobjeda utjecat će na ponašanje vladajuće koalicije, posebice SDP-a. Da je pobijedio Pašalić, SDP bi mogao mirno čekati sljedeće izbore: takav HDZ ne bi mogao ugroziti njegov primat. Sada se situacija bitno mijenja pa će se Račan i njegovi koalicijski partneri morati početi ponašati drukčije, odgovornije i učinkovitije.