Radovan OrtynskiIz pravosudnih krugova Nacional je uspio doznati na koje je to slučajeve organiziranog kriminala aludirao Radovan Ortynski opraštajući se u Saboru od funkcije glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske. Mislio je, tvrde njegovi kolege, na Šted banku bračnog para Udovičić za čije je poslovanje zainteresiran njegov bliski prijatelj Mirko Batarelo, privatni odvjetnik; aludirao je na ilegalna skladišta oružja o čemu je obavijesti dobio djelomice od policije, a djelomice od osobe koja je novinskim redakcijama također nudila istu priču. Tvrdnju da je njemu jako dobro poznato tko zapravo stoji iza kupoprodaje Večernjeg lista, Ortynski je, pak, izgradio na notornoj činjenici koju je njegovo državno odvjetništvo samo još trebalo dokazati: da je Večernji list prodan off shore kompaniji čiji je nominalni osnivač – tajkun Pavo Zubak – zamaskirao izvjesne HDZ-ove krugove.

Izjava Ortynskog da on zna tko stoji iza kupnje Večernjeg lista također je tragikomična: činjenicu da iza fiktivnog kupca Pave Zubaka stoji Pašalić i HDZ novinari su objavili prije nego što je Ortynski postao državni odvjetnik
Nacional je iz pravosudnih krugova uspio doznati na koje je slučajeve organiziranog kriminala aludirao Radovan Ortynski kad je u Saboru, opraštajući se od funkcije državnog odvjetnika, optužio političare i medije za svoje neuspjehe

Koliko se dalo shvatiti iz njegovog saborskog istupa, Radovan Ortynski tim je primjerima želio dokazati da ga je vlada Ivice Račana prisilila na ostavku unatoč njegovu izvanrednom poznavanju najkrupnijih tajni domaćeg organiziranog kriminala. Svojom dobrom upućenosti u kriminalni milje Ortynski vjeruje kako je ustrašio vladajuću koaliciju te joj je pokazao da bi isti način mogao raskrinkati mafijaške veze policije, politike i medija.
No onima koji poznaju slučaj Šted-banke, koji znaju od koga je stigla informacija o skladištima gangsterskog oružja i koji se još sjećaju saborskog istražnog povjerenstva za Večernji list, Radovan Ortynski izgleda kao još promašenija pravosudna figura: ne samo da u godini i pol svoga mandata nije podigao ni jednu optužnicu za “krupni” kriminal, nego je sasvim očito da tako nešto nije bio u stanju ni prepoznati.
Priču o Šted-banci Ortynski je prvo doznao iz rutinskih izvješća policijskih istražitelja koji su u toj maloj bankarskoj kući doista otkrili sumnjive financijske aktivnosti. Doduše, nitko od njih nije se usudio izvući zaključak da su poslovne knjige 90-postotni falsifikat. To bi značilo da banka nije imala ni štediša, ni komitenata, čak ni stvarnih telefonskih računa. A Šted- banka kako-tako čuvala je privid poslovne efikasnosti do bračnog sloma Udovičića koja je, kao i svaka privatna drama takve vrste, završila mučnom diobom zajednički stečene imovine.
Ukratko, Ortynski možda nikada ne bi ni čuo za slučaj Šted-banke – njime bi se bavila nižerangirana državna odvjetništva – da gospođa Udovičić u imovinsko-pravnom sporu s bivšim suprugom za svog odvjetnika nije angažirala Mirka Batarela, koji je u međuvremenu postao siva eminencija glavnog državno-odvjetničkog ureda. Obećavši svojoj klijentici da će joj sigurno priskrbiti dobar dio bračne imovine – uključujući možda i cijelu banku – Batarelo je dostavio Ortynskom povjerljivu informaciju da se u Šted-banci, uz falsificirano knjigovodstvo, oprao golemi novac izvjesnog sportskog uglednika iz Siska, prijatelja i saveznika svih vladajućih stranaka i režima. Valjda je računao kako je uhićenje bivšeg muža najbolje rješenje za njegovu klijenticu.
Tražeći veliki slučaj organiziranog kriminala koji će mu zauvijek osigurati slavu “hrvatskog Eliota Nessa” Ortynski se svim snagama bacio na “slučaj Šted-banke”. No premda je čak osobno ispitao i gospođu i gospodina Udovičića, Ortynski nije doznao mnogo više od onoga što je otkriveno u nezavršenoj policijskoj obradi.
Uostalom, i sam je Batarelo donekle izmijenio strategiju. Pošto mu je klijentica otkazala punomoć, užasnuta traženim honorarom, Batarelo je svoje usluge ponudio njezinu suprugu: obećao je da će se pobrinuti, uz stanovitu novčanu nagradu, da Ortynski izgubi interes i za njega i za njegovu banku.
Nije isključeno da Radovan Ortynski nije imao pojma da njegov najbolji prijatelj tako otvoreno trguje njihovim prijateljstvom. Državni odvjetnik koji kriminalne aktivnosti u jednoj maloj, anonimnoj banci spominje u Saboru kao svoj najjači adut, doista je dovoljno naivan da povjeruje u pouzdanost i dobronamjernost Batarelovih informacija. Istodobno, slučaj Komercijalne banke, koja ga je drugim putovima mogla dovesti do Miroslava Kutle, Tiska, tajne ortačke korporacije Grupo, Ortynski nije ni načeo.
Priča o tajnim skladištima oružja iz kojih se opskrbljuje gangstersko i terorističko podzemlje također je prilično stara. Inicijalni siže stigao je do novinara u posljednjim mjesecima HDZ-ova režima. Distribuirao ga je bivši djelatnik MORH-a koji nije skrivao namjeru da što je moguće više “usosi” Vladimira Zagorca, bivšeg šefa vojne tvrtke Alan. No kako je “izvor” uporno odbijao reći gdje se skladišta nalaze, novinari su brzo digli ruke od potencijalno značajne medijsko-kriminalističke atrakcije. Prema Nacionalovim saznanjima, ista osoba obratila se Radovanu Ortynskom čim je imenovan za glavnog državnog odvjetnika. Nije poznato je li njemu, kao ovlaštenom državnom službeniku, odao tajnu švercerskih “arsenala”. Činjenica je, međutim, da su za njegova mandata zabilježena samo dva takva slučaja: otkriće hrvatsko-irskog švercerskog lanca u Dobranju i skupine švercera iz ozaljskog IM Metala. Samo ozaljska storija ima neke veze s Radovanom Ortynskim. Koliko je javno poznato, Državno odvjetništvo maksimalno je ublažilo kaznenu prijavu protiv ozaljskih švercera, pošto je jedan od njih angažirao Batarela za svoga branitelja.
Skandal s privatizacijom Večernjeg lista do posljednjeg detalja poznat je i laičkoj i stručnoj hrvatskoj javnosti. Podsjećamo, Večernji list tobože je prodan izvjesnom Caritas Fundu registriranom na otoku Jersey. No cijela je Hrvatska znala da iza Caritas Funda stoji HDZ-ova stranačka garnitura koja se nije mogla odreći financijskog i političkog probitka od najtiražnijih dnevnih novina. Ostale pojedinosti prvo su otkrili novinari: HDZ-ovu kupoprodajnu operaciju obavio je Pavo Zubak koji je zauzvrat nagrađen otpisom enormnog poreznog duga.
Potpuna rekonstrukcija kupoprodajnih aktera i tokova, prikupljanje dokaznog materijala o pljački državnog proračuna, bila je jedna od zadaća Radovana Ortynskog kao glavnog državnog odvjetnika. Kako ju je obavio vidjeli smo: u Saboru je izjavio da su mu pravi kupci Večernjeg lista poznati. No s tim svojim saznanjima nije učinio ništa.